u cemu je ovdje stvar pooka. u cemu? jeli bi odbio da dobijes sad naglo naslijedstvo jebenog karitalistickog ujaka iz kanade? bi li? i sta bi to ikome dobilo? ili je stvar jednostavno o svjesnosti... ako je. dobro. iako sta je i to ikome pomoglo. jos jedan dijelic ega-bar sam svjesna. kaze. o cemu je ovdje zapravo rijec? sta ja znam. sve sta ja znam za sebe jest da sam prekjuce sanjala njih dvojicu na ulici. nepoznatih. potukli su se. u zadnjem cinu jedan je drugog oborio na pod. udarac ko u nijemom filmu. i krv. sanjala sam kako stojim po strani kako nisam nista ucinila. mislila sma proci ce. mislila sam strah me. a tad treba izgubiti razum i treba stati izmedju ako se ikad vise namjeravas postovati. ma kako bilo tesko poslije ce biti teze. sanjala sam i da kupujem konzerve najbolje hrane na pokojnikovu macku i psa. jel me to cinilo boljom osobom? znam samo da jedanput bnisam reagirala u stvarnoj situaciji. mislila sam na to danas. prije tvog texta. znam da jednom jesam. jeli me to cini boljom osobom? ne znam. al sam vratila nesto samopostovanja. znam da sam razmisljala sta bi sad napravila. ne znam. znam da mestrah za moje zgodno kapitalisticko dupe. znam da ne bi odbila naslijedje bogatog strica u mexicu zaradjeno svrcanim oruzjem. ne znam pooka. sta sa svim ovim. (a svijet se okrece da zavrsimo u revijalnom stilu. i u principu ide u kurac smjeru.)
02.07.2005. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ujaka bi razdijelio. uh, i to s kojim gustom... he, he, he... sto sa svim ovim? ajde zamisli da pomislis jednom kako se svijet usporava iz kurac smjera, zaustavlja i krece u pravom smjeru... ajde pomisli da je to ono sto si i ti htjela, ajde pomisli da su svi ljudi braca, onako ko oni mjesani parovi sto polako stvaraju novu Europu, ajde pomisli sto bi to znacilo tebi... ili pomisli da bi ti nesto znacilo. eto sto sa tim. a mozes i gledati... kako sve ide u kurac... ali ovaj put stvarno ide, do kraja... bez presedana... potpuno u kurac... svirepo i nepovratno. sta sa svim ovim? ovo je ideja, ideje dolaze ponovo u modu. vrijeme je, honey... nemoj gledati televiziju.
02.07.2005. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaj
pa ne gleda ona televiziju, druzhe
02.07.2005. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam znao. a sto joj je? nije valjda luda ko ja? ili jos ludja,samo na svoj nacin, he he he :))) crazy scientist character, hihihi, honey... nisam te nikad tako zamisljao... ajde izmisli neke tablete protiv komsiluka i kirije, hihihi... meni su zene u bijelim mantilima SUPER!
02.07.2005. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mogu ja ove ozbiljne pooka nisam ja revolucionarka ja sam zensko. a nisam ni skaj:) (ja ti reagiram kad mi s ezakuca na vrata. jebga. dalje od svog praga se zablokiram)
02.07.2005. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrijeme je. sad i za mene. to kaže savijest. onaj glas iznutra koji traži žrtvu da bi donio mir. očito je lakše ignorirati savjest nego koraknuti izvan svijeta u kojemu je JA suženo na vlastitu guzicu. možda smo sad jednostavno preslabi da prestanemo grčevito brinuti o tom komadu mesa i skupa počnemo ŽIVJETI. ali, to što smo sada preslabi ne znači da sutra ne možemo biti jači. snaga se nepogrešivo stiče VJEŽBOM. vježbom koja ne traje kao dijeta prije ljeta nego koja postaje potka svih naših dana. to je jedino što ima smisla. šteta bi bilo propustiti priliku za rast. jebeš revolucije i organizirano nezadovoljstvo. organiziraj sebe, vidimo se na cesti.
03.07.2005. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nedavno je mejlovima prokolala ova fotka i kratki tekst o autoru-samoubojici...jebi ga, mogla bih kopi-pejstati sve tvoje rijeci, jer se slazem sa njima, a jedino sto stvarno mogu reci je da svijet nemininovno ide u kurac smjeru i ja jos uvijek ne znam kako bi se taj smjer mijenjao niti na mom malom mikro-planu, a kamoli šire...Ideje dolaze u modu samo za one koji ih doista znaju pretociti u realnost ili češće one koji imaju podršku s nekog višeg nivoa, a to je sve jebeno...ma joj...šta ja pričam...
03.07.2005. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti pooka! svijet ide u kurac smjeru i onih s prhkim autoritetom previše je, ali ima i Tebe, pooka, ima Te... ;-)))
03.07.2005. (15:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko poseban
čitajući ovo, jedem sladoled. pa odem na google, čitam o fotografu. vraćam se, čitam ponovo, kao da mi je nečija šaka u želucu. nema ni trahu sažaljenja ili tuge. to su osjećaji apatije, najgore. strah, bijes, gađenje. i sad ću sjest i završit svoj prosječan dan, kratko sjedit u tišini, upaliti televizor, no strah me da me više neće biti strah. jer tako funkcioniramo. nije to božja stvar. neka bog ne spriječi niti jednu smrt jer to bi lišilo nas ljude odgovornosti. sve to ide na naš račun. morbidna metafora, ali ono što nas čini tako prokleto sigurnima je zapravo naš lešinar. pazi ili vreba? čak i činjenica da svijet ide k vragu nije dovoljna da harmonizira razlike među ljudima.
04.07.2005. (21:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
medi
u cemu je ovdje stvar pooka. u cemu? jeli bi odbio da dobijes sad naglo naslijedstvo jebenog karitalistickog ujaka iz kanade? bi li? i sta bi to ikome dobilo? ili je stvar jednostavno o svjesnosti... ako je. dobro. iako sta je i to ikome pomoglo. jos jedan dijelic ega-bar sam svjesna. kaze. o cemu je ovdje zapravo rijec? sta ja znam. sve sta ja znam za sebe jest da sam prekjuce sanjala njih dvojicu na ulici. nepoznatih. potukli su se. u zadnjem cinu jedan je drugog oborio na pod. udarac ko u nijemom filmu. i krv. sanjala sam kako stojim po strani kako nisam nista ucinila. mislila sma proci ce. mislila sam strah me. a tad treba izgubiti razum i treba stati izmedju ako se ikad vise namjeravas postovati. ma kako bilo tesko poslije ce biti teze. sanjala sam i da kupujem konzerve najbolje hrane na pokojnikovu macku i psa. jel me to cinilo boljom osobom? znam samo da jedanput bnisam reagirala u stvarnoj situaciji. mislila sam na to danas. prije tvog texta. znam da jednom jesam. jeli me to cini boljom osobom? ne znam. al sam vratila nesto samopostovanja. znam da sam razmisljala sta bi sad napravila. ne znam. znam da mestrah za moje zgodno kapitalisticko dupe. znam da ne bi odbila naslijedje bogatog strica u mexicu zaradjeno svrcanim oruzjem. ne znam pooka. sta sa svim ovim. (a svijet se okrece da zavrsimo u revijalnom stilu. i u principu ide u kurac smjeru.)
02.07.2005. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
ujaka bi razdijelio. uh, i to s kojim gustom... he, he, he... sto sa svim ovim? ajde zamisli da pomislis jednom kako se svijet usporava iz kurac smjera, zaustavlja i krece u pravom smjeru... ajde pomisli da je to ono sto si i ti htjela, ajde pomisli da su svi ljudi braca, onako ko oni mjesani parovi sto polako stvaraju novu Europu, ajde pomisli sto bi to znacilo tebi... ili pomisli da bi ti nesto znacilo. eto sto sa tim. a mozes i gledati... kako sve ide u kurac... ali ovaj put stvarno ide, do kraja... bez presedana... potpuno u kurac... svirepo i nepovratno. sta sa svim ovim? ovo je ideja, ideje dolaze ponovo u modu. vrijeme je, honey... nemoj gledati televiziju.
02.07.2005. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaj
pa ne gleda ona televiziju, druzhe
02.07.2005. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
nisam znao. a sto joj je? nije valjda luda ko ja? ili jos ludja,samo na svoj nacin, he he he :))) crazy scientist character, hihihi, honey... nisam te nikad tako zamisljao... ajde izmisli neke tablete protiv komsiluka i kirije, hihihi... meni su zene u bijelim mantilima SUPER!
02.07.2005. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
medi
ne mogu ja ove ozbiljne pooka nisam ja revolucionarka ja sam zensko. a nisam ni skaj:) (ja ti reagiram kad mi s ezakuca na vrata. jebga. dalje od svog praga se zablokiram)
02.07.2005. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
t o f u
knjige su zločeste i dosadne
02.07.2005. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna slova na bijeloj podlozi
vrijeme je. sad i za mene. to kaže savijest. onaj glas iznutra koji traži žrtvu da bi donio mir. očito je lakše ignorirati savjest nego koraknuti izvan svijeta u kojemu je JA suženo na vlastitu guzicu. možda smo sad jednostavno preslabi da prestanemo grčevito brinuti o tom komadu mesa i skupa počnemo ŽIVJETI. ali, to što smo sada preslabi ne znači da sutra ne možemo biti jači. snaga se nepogrešivo stiče VJEŽBOM. vježbom koja ne traje kao dijeta prije ljeta nego koja postaje potka svih naših dana. to je jedino što ima smisla. šteta bi bilo propustiti priliku za rast. jebeš revolucije i organizirano nezadovoljstvo. organiziraj sebe, vidimo se na cesti.
03.07.2005. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
soft cell
nedavno je mejlovima prokolala ova fotka i kratki tekst o autoru-samoubojici...jebi ga, mogla bih kopi-pejstati sve tvoje rijeci, jer se slazem sa njima, a jedino sto stvarno mogu reci je da svijet nemininovno ide u kurac smjeru i ja jos uvijek ne znam kako bi se taj smjer mijenjao niti na mom malom mikro-planu, a kamoli šire...Ideje dolaze u modu samo za one koji ih doista znaju pretociti u realnost ili češće one koji imaju podršku s nekog višeg nivoa, a to je sve jebeno...ma joj...šta ja pričam...
03.07.2005. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tinčica u tramvaju
iskoristila sam početak posta da konačno završim priču koja me tlači. jadno, priznajem. svijet ide u kurac smjeru. točka.
03.07.2005. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nymphea
hvala ti pooka! svijet ide u kurac smjeru i onih s prhkim autoritetom previše je, ali ima i Tebe, pooka, ima Te... ;-)))
03.07.2005. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko poseban
čitajući ovo, jedem sladoled. pa odem na google, čitam o fotografu. vraćam se, čitam ponovo, kao da mi je nečija šaka u želucu. nema ni trahu sažaljenja ili tuge. to su osjećaji apatije, najgore. strah, bijes, gađenje. i sad ću sjest i završit svoj prosječan dan, kratko sjedit u tišini, upaliti televizor, no strah me da me više neće biti strah. jer tako funkcioniramo. nije to božja stvar. neka bog ne spriječi niti jednu smrt jer to bi lišilo nas ljude odgovornosti. sve to ide na naš račun. morbidna metafora, ali ono što nas čini tako prokleto sigurnima je zapravo naš lešinar. pazi ili vreba? čak i činjenica da svijet ide k vragu nije dovoljna da harmonizira razlike među ljudima.
04.07.2005. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...