Pogled izvana

Bijah ove godine u Hrvatskoj dva puta, kad zbrojim, puna dva mjeseca.

Često se u Hrvatskoj prisjećah Kundere i knjige mu 'L'ignorance' (po meni naslov nesavršeno preveden kao 'Neznanje'). Kunderina Irena, ne mogavši zbog Željezne zavjese posjetiti Prag i Češku, stvarala je godinama o njima idealiziranu sliku koja je teško mogla preživjeti sudar sa stvarnošću, tim više što je ta slika bila obojana sjećanjima na (neponovljivu) mladost.
Za razliku od nje, ja sam u ovih 20+ godina bezbroj puta dolazio u Hrvatsku, tako da su dolasci i odlasci sasvim lišeni nekog šokantnog efekta, ako izuzmemo promjenu vremenskih zona koja se s godinama sve teže podnosi.

Zašto ne prijevod L'ignorance = Neznanje? Zato jer se ne radi samo o neznanju, nego i o nemaru, nezainteresiranosti, usredotočenosti samo na svoju sredinu. Takav je moj doživljaj te knjige. Nije mi namjera raščlanjivati hrvatski prijevod te knjige (čitao sam ju samo u engleskom prijevodu), nego ju koristim kao podlogu za ono što želim reći o odnosima iseljenika i onih koji su cijeli život proveli u Hrvatskoj.

Zašto mi Hrvati koji živimo izvan HR ulažemo tri puta više napora da bi održali veze - rodbinske, prijateljske, kulturne - s ljudima u HR, nego što se oni trude da ih održe s nama? Eto kako ja to vidim:

Moj život u HR mogao bi se oslikati nalik na Bitku kod Stubice Krste Hegedušića. Puno svakakvih likova, stotine, možda i tisuće ljudi s kojima sam imao neki dodir za života u domovini, neki su bili na mojoj strani a neki protiv mene, tu su oslikana i tako zapamćena svakojaka herojstva i poneka izdaja. I svaki od tih ljudi s moje slike imao je neku svoju verziju Bitke kod Stubice, sa svojim tisućama likova. Mojim odlaskom "preko velike bare" na njihovim slikama nestao je od tisuća samo jedan lik (a i taj nije bio ni grof ni seljački vođa). Mojim odlaskom "preko velike bare" na mojoj slici pak nastala je totalna praznina, nestale su odjednom tisuće likova, na ogromnom platnu ostala je samo jedna mala mrvica, samo jedna glava! Naravno da je taj vacuum praznog platna tražio da se nečim ispuni, i zato su - isprva pisma i telefonski pozivi, a kasnije emaili, letjeli puno češće i upornije prema Hrvatskoj nego iz nje prema meni.

Nema u tome nikakvog prigovora ili - ne daj Bože - optužbe, mi koji smo otišli svojom voljom prihvatili smo time obje strane novčića.
Ipak, dolazeći izvana, teško se oteti dojmu da Hrvati i Hrvatska žele da ih cijeli svijet čuje i razumije, a nisu spremni nikoga niti saslušati, a kamoli razumjeti. Koga zanima više o tome, nek pročita "Neznanje", tamo je to puno bolje opisano. O Česima, naravno, ali gotovo sve se može primijeniti i na HR.

P.S.: Priznajem da ne znam kako u jednoj riječi bolje prevesti L'Ignorance, samo mi Neznanje baš nekako "ne sjedi". Vjerujem da je prevoditelj / prevoditeljica sigurno puno razbijao / razbijala glavu s prijevodom naslova. Puno je lakše bilo to prevesti na engleski (koji je ionako 30% francuski ... ) . L'Ignorance = Ignorance.

Oznake: Hrvatska, emigracija, Kundera