Pogled izvana

Ova se priča zbila davno, davno, u doba dok su skijaške žičare bile rijetke, skije su bile drvene a vezovi samo dugački remeni koji su kožnatu pancericu neodvojivo vezali za skiju, i u slučaju pada bilo je samo pitanje da li će puknuti skija ili zglob.

Na Poštarskom domu na Vršiču, u Sloveniji, zatekla se na skijanju grupa zagrebačkih mladića. Dom je vrvio od nestašne, razdragane i donekle razularene mladosti. Kad su se navečer svi nagurali u blagovaonicu, činilo se da će se dom raspuknuti od silne energije svježim gorskim kisikom natopljenih mladih tijela. Bila je tu i grupa djevojaka iz ljubljanske Srednje ekonomske škole, sve mlade, zdrave, sportske cure, samouvjerene i prirodne u isti čas, kako to već Slovenke znaju biti. Mladost je znala da svijet postoji samo zbog njih, i da će tako biti dovijeka - pa zašto onda brinuti o bilo čemu? Pogledi i dobacivanja prštali su na sve strane, no sve je bilo samo prpošni flert.

Kućni red je zahtijevao da se navečer u 9:30 svi povuku na spavanje, no ni nakon ponovljenih domarevih upozorenja da je već 10 sati, omladina nije htjela prestati sa zabavom. Razljućeni domar otišao je konačno u podrum i isključio glavnu sklopku, tako da se cijeli dom našao u potpunom mraku.

Protestirajući, gosti su se digli i pipajući krenuli prema svojim sobama. Stolice i klupe su se rušile kad su u potpunom mraku nalijetali na njih tražeći izlaz iz blagovaonice. Glasna rijeka negodovanja izlila se u hodnik, pa se pomalo stanjivala u potoke i potočiće mrmljanja kako su gosti pronalazili svoje sobe, i na kraju se pretvorila u tihi žamor kako su se umorni skijaši smještali u svoje krevete za počinak. Nije prošlo dugo, i domom je zavladala potpuna tišina.

On (ne ću mu napisati ime, živ je i mnogi bi ga prepoznali) je čekao u mraku blagovaonice da se stampedo istroši prije nego što i sam krene prema sobi u kojoj je spavala njegova grupa skijaša. Kad su se svjetla ugasila, činilo se da je sve utonulo u mrak kao u čađavom dimnjaku, no kad su se oči priviknule, mogli su se naslutiti obrisi prozora i kroz njih snijeg kojeg je osvjetljavala samo svjetlost zvijezda, jer nadaleko nije bilo nikakvog umjetnog izvora svjetlosti. Načas je, nakon one silne gužve i buke, uživao u tišini i mraku prostorije. A onda je osjetio - da nije sam! Osjetio, kažem, jer tkogod da je bio, bio je isto tako savršeno miran i nečujan kao i on sam. On se polako okretao da raspozna tu osobu, i onda je, na pozadini jedva vidljivog prozora, razaznao prijevoj struka i boka koji može pripadati samo ženi. Nevjerojatno kako je malo informacija muškarcu potrebno da prepozna žensko biće!
Očito je i Ona (ne, ne znam joj ime) nekako prepoznala muškarca u toj drugoj sjeni, i njih su se dvoje počeli oprezno približavati, da ne padnu u mraku preko porušenih stolica i ne udare u oštre uglove neuredno razbacanih stolova. Konačno su stajali sasvim blizu, i zrak je bio nabijen iščekivanjem.

On je mirno i čvrsto najprije jednu, a zatim drugu ruku stavio na njezin struk. Bio je to tanak ali čvrst struk mlade sportašice, koja više nije dijete ali još ima krhko mlado tijelo. Ona je časak oklijevala, i onda stavila ruke na njegova ramena, uz njegov vrat. Bila su to čvrsta ramena i vrat mladoga sportaša. Premda vrlo snažan, imao je lagano tijelo desetobojca, koji mora baciti kuglu ali isto tako biti u stanju istrčati 1500 metarsku trku.

U nedostatku svjetla, preostalo im je da se osjete preko opipa, mirisa, aure. On ju je privukao bliže, tišina je bila takva da se činilo da lupanje njihovih srdaca odjekuje po cijelom planinarskom domu. Posegoše jedno za drugim, i nije trebalo dugo da se dva mlada tijela stope u ritmu života. Vrijeme nije postojalo, jer nije bilo ni prošlosti ni nikakvih obećanja među njima, samo sadašnjost kroz koju su se pretakali radost života, besmrtna snaga mladosti, dani bezbrižnog skijanja, ljepote planinskog krajolika, misterij zvjezdanog neba koje lebdi negdje vani u ledenoj planinskoj noći, tajne života i smrti ...

Kad je kasnije mislio o tome, nije se sjećao da li su vodili ljubav na stolu, na klupi, na podu, sjećao se samo da su u jednom času pali u ponor i uzletjeli u nebo, spojili se s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Ona je u tom času ispustila kratki jecaj, bio je to jedini zvuk koji se čuo otkako su se spojili. Umiriše se, još uvijek spojeni, a njihova srca su prešla u neki sporiji ali čvrsti ritam, kao da njima sada upravlja neki drugi dio mozga.

Polako se u tišini razdvojiše, ovlaš središe svoju odjeću, i krenuše pipajući u mraku prema svojim sobama, najprije ona, a malo zatim i on.

Legavši u svoj ledeni krevet, još je dugo razmišljao o događaju. On nije nikada sebe smatrao "ženskarom" (staromodna riječ iz doba ove priče), jer je to podrazumijevalo aktivno djelovanje na "osvajanju" žena, što je bila jedina aktivnost kojom su se bavili neki njegovi prijatelji. Provodio je puno vremena po planinarskim i skijaškim domovima, i tu je uvijek bilo dovoljno skijašica, konobarica, raznih mladih žena koje su mu ili same prilazile ili bez puno prenemaganja pristajale na njegove prijedloge. Tako mu nije bilo strano da provede noć s nekom ženskom koju je tek upoznao, ali ovo je bilo zaista bizarno - odnos sa curom s kojom nije progovorio nijednu riječ, ne zna joj ni ime, pa čak ju nikad nije ni vidio!

Na skijanju je običavao ujutro dulje spavati, izaći tek oko 10 ujutro i skijati bez stanke do zatvaranja žičara. No ovaj put je ustao rano i izašao pred vrata Poštarskog doma, stao malo sa strane i promatrao omladinu koja je, glasna, razdragana i apsorbirana sama sobom, kuljala van iz doma i kretala prema skijalištu. Hoće li neka cura isto tako stati sa strane i gledati mladiće koji izlaze, pokušavajući prepoznati svog tajanstvenog sinoćnjeg ljubavnika? Ili se bar, usred svoje grupe, malo osvrtati naokolo pokušavajući naći odgovor na pitanje: tko je to bio? Protutnjala je, uz ciku i hihotanje, cijela ljubljanska Ekonomska škola, one cure što su sinoć sjedile ne predaleko od njega, ali nijedna se nije ni osvrnula oko sebe. Vrijeme je prolazilo, rijeka skijaša koja je tekla iz doma se smanjila, i konačno nestala. Svi su već bili vani, a među njima svakako i njegova sinoćnja družica (u nedostatku boljeg naziva).

Zanimljivo je pomisliti da danas negdje, vjerojatno u Sloveniji, živi jedna bakica koja u sebi nosi sjećanje na takvu bizarnu ljubavnu priču. Osim ako ju je, uz pomoć ljudima tako bliskog selektivnog pamćenja, potpuno izbrisala iz svoje memorije. Jer ona je već odavno stara i poštena žena ...

Oznake: seks, skijanje, ljubav, slovenija, misterij