Komentari

pogledizvana.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • teuta

    Vrlo zanimljiva priča. I ja sam na isto pomislila tj. na ono što si napisao na kraju. Eto, ljudski um je baš čudan ponekad. Jednostavno je vođen instinktom i čežnjom i možda je to dobro. LP

    avatar

    24.03.2013. (14:51)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Hoćeš reći da je nekada nije bila poštena? Meni se čini baš obratno.

    avatar

    25.03.2013. (11:50)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @podijeljena1
    Trebao sam napisati "poštena" ovako u navodnicima, da bude jasnije da je to rečeno s ironijom.
    To je, ustvari, dio jedne druge priče (isto istinite) u kojoj baka drži teške prodike svojoj 18-godišnjoj unuci što izlazi stalno s dečkima (događa se na selu u Prigorju, baka je prava seljanka s rupcem na glavi, da vidiš bolje sliku), i kad je unuci prekipilo, odbrusila je baki: "Ma što Vi pričate, kad cijelo selo zna da Vam je ljubavnik dolazio u kuću još dok je dida bio živ". Baka je na to mirno odgovorila: "To je drugo. Ja sam sad stara i poštena žena". Naravno da je dvojbeno kad se neosvojivošću kiti tvrđava koju nitko ne napada ...

    @teuta
    Bijah u jednom društvu i netko je izrekao frazu "grijesi mladosti", kad li jedna od prisutnih žena skoči na noge i kresne ljutito: "Ma kakvi grijesi mladosti? To su najslađi bomboni od kojih živim kad mi je najteže u životu". "Grijesi" zbog kojih najviše žalimo su oni koje NISMO počinili, a bila je prilika ...

    avatar

    26.03.2013. (05:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    Pa to je baš krasno. Imaju se čega sjećati. Naročito ona.

    avatar

    26.03.2013. (14:40)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ovo s grijesima nečinjenja je velika istina! A neosvojivost nebranjenih tvrđava i naknadna pamet, hja nekako me iskustvo uči da tu ne treba biti zadrt. Da je posve moguće s vremenom, novim informacijama i iskustvom iskreno promijeniti mišljenje. Na koncu, naša vrsta je učinila što je na tom principu, nadogradnje, preuzimanja naučenog. Umjesto učenja ispočetka svaki puta svatko.

    avatar

    28.03.2013. (11:57)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ovo me podsjeća na jednu moju davnu zgodu u Staroj Sušici...

    avatar

    30.03.2013. (17:11)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    Eto, jesam. I, hvala na interesu ;)

    avatar

    11.04.2013. (10:58)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    Što se tvoje priče tiče, mogu samo reći da nam se u životu događaju susreti duša u svemiru (u ovom slučaju i tijela ;) kao da su se čestice u istom trenutku našle privučene nekom silom, sudarile i onda odbile da se više nikada ne sretnu. Magično, zar ne? :)

    avatar

    11.04.2013. (10:59)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @podijeljena1
    Razgovarah s jednom zrelom gospođom i ona mi reče: "Tko me pitao, ja sam mu dala. A sad mislim - šteta da nisam i nudila. Jer više nitko ne pita".

    @Nisam ja odavde
    Prije mnogo godina vozio sam se ranim jutarnjim autobusom iz Zagreba prema Ljubljani. Već blizu Ljubljane cesta (koju smo tada ambiciozno zvali "autoput") u nekoj ravnici prelazi mostom iznad željezničke pruge. Prugom je hodao čovjek, vjerojatno mu je to bio najkraći put do posla u gradiću udaljenom kilometar ili dva. Njegov i moj svijet bili su u jednom času udaljeni samo dvadesetak metara. I on i ja smo imali svoje živote, svoje ljubavi, svoje roditelje i rodbinu, krug prijatelja, svoje bicikle, svoje zubare i svoje novine na noćnom ormariću. Ta su se dva svijeta skoro dotakla, i onda udaljila ne spoznajući ni mrvicu svijeta onog drugog.

    Sasvim obična impresija, ne ću reći ni doživljaj, ali teško mi je opisati koliko me u tom času duboko potresla totalna spoznaja o našoj nemogućnosti spoznaje svijeta, o milijardama života o kojima nikada ne ćemo saznati ni najmanju mrvicu, o tome kako smo sitni prema toj Zemlji koju tako nemilosrdno cijedimo, a o tome kako smo beznačajni u Svemiru bolje da i ne pričam.

    avatar

    13.04.2013. (04:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...