Pogled izvana

Moj prijatelj Jura (ime za ovu priliku, shvatiti ćete zašto) sa ženom je otišao u posjetu svom prijatelju Peri (za ovu priliku) i njegovoj ženi u drugi grad. U doba zbivanja ove zgode bilu su svi još vrlo mladi, negdje pred kraj svojih dvadesetih.

Predvečer su dečki rekli da idu prošetati, a žene su odlučile ostati kod kuće, sjesti na balkon te uz kavicu i pokoje piće ispričati jedna drugoj sve što se zanimljivog dogodilo od njihovog posljednjeg viđenja prije par mjeseci.

Jura i Pero su pošli na glavno šetalište, koje je u tu ljetnu večer vrvilo od domaće mladosti i brojnih turista.

Jura mi je jednom prilikom rekao "Ja znam da nisam baš zgodan, shvatio sam to vrlo rano, a htio sam se domoći cura. I zato sam razvijao špiku. Imam špiku za klinke iz gimnazije i za sveučilišne profesorice, za tvorničke radnice i za nadobudne umjetnice. Gle, stari, kad zaustaviš curu na cesti i počneš pričati, jedna stvar je sigurna - dokle god ju možeš zasmijavati, ona ne odlazi nikuda."

NIsu dugo šetali i Jura je bacio oko na dvije cure, očito turistkinje. Nabacio je spiku, cure su se cerekale, Pero je uspješno sekundirao. Nakon petnaestak minuta u kojima ih je Jura zasmijavao do suza, prešli su u obližnju gostionicu i nastavili se odlično zabavljati. Hrana i piće divno su podmazali konverzaciju, večer se razvijala u povoljnom smjeru.
Sasvim spontano i relaksirano prešlo se konverzacije na dodire i poljupce. Dosta su popili, ali nitko nije bio pijan. Sve četvoro bili su u onom divnom stanju dobrog mladenačkog raspoloženja kad se čini da je cijeli svijet stvoren samo za tvoje veselje i užitak.

Dečki su dopratili cure do kampa u kojem su bile smještene, a onda su ih cure pozvale u svoj šator na još jedno piće. Činjenica da su se morali prokrijumčariti jer gosti nisu bili dozvoljeni u kampu u te sitne sate učinila je doživljaj još zanimljivijim.
Ne znam da li su cure uopće imale neko piće u šatoru, ali znam da imate dovoljno mašte da shvatite što se poslije u šatoru zbivalo.
Kad je jutarnje sunce palo na šator, momci su se probudili i mamurni izvukli van. U glavi im je ostalo još nešto sinoćnjeg alkohola, ali nije ostalo ništa od sinoćnjeg oduševljenja. Pero, manje iskusan u tim poslovima, počeo je paničariti: "Što ćemo reći ženama?"
"Samo šuti i pusti mene da govorim", reče mu Jura.
Bio je već bijeli, bijeli dan kad su se doklatili do zgrade i popeli do Perinog stana. Pozvoniše na vrata, otvorila im je Jurina žena:
"Pa dobro gdje ste vi, dečki, mi smo bile zabrinute da vam se nije nešto dogodilo?", reče ona.
Jura ju, lagano se klimajući na nogama, zagrli oko ramena i počne pretjerano afektiranim glasom: "Gle, idemo mi sinoć po šetalištu i spazimo dvije zgodne cure. Počnemo špiku i odvedemo ih u gostionu na piće".
Peri su se noge odsjekle kad je to čuo. Razrogačio je oči, ne mogavši doći do riječi.
Jura je nastavio:"I onda su nas one pozvale da dođemo kod njih u kamp i onda smo prespavali kod njih u šatoru".
Peri je srce stalo kad je čuo da Jura priča ženama sve što su sinoć radili.
Jurina žena ga je lagano odgurnula, i s izrazom negodovanja više nego ljutnje rekla: "Ah, molim te ne seri i ne glumataj, smrdite obojica po alkoholu i cigaretama ko tvorovi, tko bi vas ovakve htio. Odite se istuširati i presvući i malo odspavajte."

Oznake: la, ISTINA, brak