Pogled izvana

14.03.2014., petak

Istina kao najbolja laž

Moj prijatelj Jura (ime za ovu priliku, shvatiti ćete zašto) sa ženom je otišao u posjetu svom prijatelju Peri (za ovu priliku) i njegovoj ženi u drugi grad. U doba zbivanja ove zgode bilu su svi još vrlo mladi, negdje pred kraj svojih dvadesetih.

Predvečer su dečki rekli da idu prošetati, a žene su odlučile ostati kod kuće, sjesti na balkon te uz kavicu i pokoje piće ispričati jedna drugoj sve što se zanimljivog dogodilo od njihovog posljednjeg viđenja prije par mjeseci.

Jura i Pero su pošli na glavno šetalište, koje je u tu ljetnu večer vrvilo od domaće mladosti i brojnih turista.

Jura mi je jednom prilikom rekao "Ja znam da nisam baš zgodan, shvatio sam to vrlo rano, a htio sam se domoći cura. I zato sam razvijao špiku. Imam špiku za klinke iz gimnazije i za sveučilišne profesorice, za tvorničke radnice i za nadobudne umjetnice. Gle, stari, kad zaustaviš curu na cesti i počneš pričati, jedna stvar je sigurna - dokle god ju možeš zasmijavati, ona ne odlazi nikuda."

NIsu dugo šetali i Jura je bacio oko na dvije cure, očito turistkinje. Nabacio je spiku, cure su se cerekale, Pero je uspješno sekundirao. Nakon petnaestak minuta u kojima ih je Jura zasmijavao do suza, prešli su u obližnju gostionicu i nastavili se odlično zabavljati. Hrana i piće divno su podmazali konverzaciju, večer se razvijala u povoljnom smjeru.
Sasvim spontano i relaksirano prešlo se konverzacije na dodire i poljupce. Dosta su popili, ali nitko nije bio pijan. Sve četvoro bili su u onom divnom stanju dobrog mladenačkog raspoloženja kad se čini da je cijeli svijet stvoren samo za tvoje veselje i užitak.

Dečki su dopratili cure do kampa u kojem su bile smještene, a onda su ih cure pozvale u svoj šator na još jedno piće. Činjenica da su se morali prokrijumčariti jer gosti nisu bili dozvoljeni u kampu u te sitne sate učinila je doživljaj još zanimljivijim.
Ne znam da li su cure uopće imale neko piće u šatoru, ali znam da imate dovoljno mašte da shvatite što se poslije u šatoru zbivalo.
Kad je jutarnje sunce palo na šator, momci su se probudili i mamurni izvukli van. U glavi im je ostalo još nešto sinoćnjeg alkohola, ali nije ostalo ništa od sinoćnjeg oduševljenja. Pero, manje iskusan u tim poslovima, počeo je paničariti: "Što ćemo reći ženama?"
"Samo šuti i pusti mene da govorim", reče mu Jura.
Bio je već bijeli, bijeli dan kad su se doklatili do zgrade i popeli do Perinog stana. Pozvoniše na vrata, otvorila im je Jurina žena:
"Pa dobro gdje ste vi, dečki, mi smo bile zabrinute da vam se nije nešto dogodilo?", reče ona.
Jura ju, lagano se klimajući na nogama, zagrli oko ramena i počne pretjerano afektiranim glasom: "Gle, idemo mi sinoć po šetalištu i spazimo dvije zgodne cure. Počnemo špiku i odvedemo ih u gostionu na piće".
Peri su se noge odsjekle kad je to čuo. Razrogačio je oči, ne mogavši doći do riječi.
Jura je nastavio:"I onda su nas one pozvale da dođemo kod njih u kamp i onda smo prespavali kod njih u šatoru".
Peri je srce stalo kad je čuo da Jura priča ženama sve što su sinoć radili.
Jurina žena ga je lagano odgurnula, i s izrazom negodovanja više nego ljutnje rekla: "Ah, molim te ne seri i ne glumataj, smrdite obojica po alkoholu i cigaretama ko tvorovi, tko bi vas ovakve htio. Odite se istuširati i presvući i malo odspavajte."


Oznake: la, ISTINA, brak


- 02:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)

Odakle su posjetioci?

Linkovi

Motto