Pogled izvana

11.09.2014., četvrtak

Nova finska gramatika

Diego Marani – New Finnish Grammar
(U talijanskom originalu: Nuova grammatical finlandese)
(Koliko mi se čini, knjiga nije prevedena na hrvatski. Engleski prijevod dostupan je u elektronskoj verziji).

Ne znam kako knjiga zvuči u talijanskom originalu, no engleski prijevod kojeg sam čitao djeluje mi uvjerljivo i upečatljivo.

Ne znam gotovo ništa o životu autora, čak je i Google dosta škrt u informacijama o njemu, no imam osjećaj da je autor proveo dosta vremena na sjeveru Europe. Ne zbog toga što u knjizi često navodi imena finskih gradova i helsinških ulica – svatko to može pogledati na karti i na Google Earth, nego zato što kroz njegovu knjigu probija tipični nordijski nedramatični pesimizam kakvog srećemo i kod norveškog pisca Nobelovca Knuta Hamsuna.

Taj nordijski pesimizam nema u sebi fatalističko samosažaljenje kojem često teže slavenski pisci (i narodi), nego sadrži neku mirnu rezignaciju da je ljudski život dolina suza i da nam valja pokušati da bar preživimo ako se već ne možemo usrećiti. Privremeni bijeg iz tog pesimizma – mirnog ili ne – često se, kao i kod Slavena, traži i/ili nalazi u ispijanju žestokog alkohola.

Priznajem da ne znam puno ni o Finskoj, osim da se u originalu zove Suomi, da ima otprilike petinu više stanovnika od Hrvatske, i četiri puta veći GDP po stanovniku. Jan Sibelius je komponirao djela bazirana na finskom epu Kalevala koji se u knjizi često spominje. Bilo mi je drago pročitati nešto više o Kalevali, mada ostaje pitanje koliko je to bitno za sam tok i sadržaj knjige.

U prvih par stranica knjiga mi se učinila malo pustom ovako bez dijaloga, no zatim se priviknuh na izmjenu pasusa koje piše Sampo i pasusa koje piše doktor Friari, i koji zapravo s puno dinamike prikazuju relativno statičan život Sampa Karjalainena u potrazi za izgubljenim pamćenjem i identitetom.

Ostaje nerazjašnjeno odakle Sampo dobiva novac da može svakodnevno piti u hotelu, no nisam dao da mi takva sitnica pokvari inače dobru knjigu. Kraj je isto nastupio nekako naglo, kao da je autor došavši do klimaksa priče odlučio što prije dovršiti knjigu i predati ju izdavaču.

Zanimljiva su razmišljanja o utjecaju jezika na čovjeka, i koliko gramatika jezika kojeg govorimo određuje način na koji govorimo i mislimo. Utješilo me da Finci imaju 15 padeža (!), pa mi se naših hrvatskih 7 učinilo kao sušta jednostavnost …

Za nas iseljenike zanimljiva su razmatranja o tome da je svaki naučeni jezik samo maska, a samo je jezik na kojem smo odrasli „pravi“. Pred kraj knjige ima još jedan dio na sličnu temu:

We come into this world in one place only, and only there we do belong.
(Na svijet dolazimo samo na jednom mjestu na svijetu, i samo tamo istinski pripadamo).

When the hour of death draws near, even those who have spent their whole lives claiming they do not have a country will hear the sudden call of the place where everything began, and where they know they are awaited.
(Kad se približi smrtna ura, čak i oni koji su potrošili cijeli život tvrdeći da ne pripadaju nijednoj zemlji začuju zov mjesta gdje je sve počelo, i za koje znaju da ih očekuje).

Na kraju želim reći da mi se knjiga svidjela, da je kratka i brzo se pročita (176 stranica u engleskom prijevodu). I hvala prijateljici koja je izvukla iz čarobnog pretinca tu knjigu za koju nisam nikad prije čuo, kao ni za autora, mada je dobio nekoliko književnih nagrada u Italiji.



- 05:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Srpanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)

Odakle su posjetioci?

Linkovi

Motto