četvrtak, 30.04.2009.
subota, 18.04.2009.
NI SAM
Kako dijete odraste
Kako mu se duga kosa
Pretvori u gnjezdo laste
Nije li to sudbina
I nije li gusto
Kad nastupi visina
Voljeti pusto
Što sve u rukama nosim
Po svom putu
Za oprost prosim
Djecu žutu
Kako dijete odraste
Kako mu srce vreba
Maleni pogled do neba
I jadi bole
Da i tu stati
A oni što mole
Dal čovjek samo plati
Sto mu gromova što se desi
U tom snenom putu
Ko pisanicu me oresi
Da se nevidim ljutu
O Bože što se zbiva
Kada i ti nago
Reče i ja sam kriva!
Za čim bi onda trago!
O Bože nisam vrijedna
U taj svijet ući
Kada srca bijedna
Putujem kući
O Bože još žalim
Za granom kruške
I sam sebe ranim
Od trešnje do puške
Kako djete odraste
I kako mu s neba
Projure laste?
Lako jer tu su oči
S crvenim nosom
Pa buđenje rano
Sa prvom rosom
Lako,jer tu se ne miri
Nemir u duši
I dijete sad viri
i vire mu uši
Lako,jer tu se ne plače
A suza tristo
I sve te zadače
Dođu na isto
Lako,jer tu se gasi
Sjaj u tom oku
Ni polja klasi
Ne dišu u boku
Lako, a sve je teže
Lako to reći
Za sve koje biježe
Ja uvijek ću teći
MEČAVA
Snježi mečava
Bedra se grče
Ruke se bore
Srce tuče
Korak je kamen
A pravac lak
Kuća su pluća
Što imaju rak
Tuga i strah
Još jedno je breme
Al cesta ko pruga
Pa nije ni vrijeme
Snježi mečava
A ja bi dvoje
Da na korak puta
Samo postoje.
KAPUT
Idem u tminu
Obuć ću kaput
Pa na put
Što pjesnika teće
Za gram sreće
I voda je suha
A ljubav rijeka
Pa neka
Šminke teku gore dole
Mene sole,bole,vole...
Odrast jednom moram leći
Ili teći,ili peći
Klečim sama,na početak
Petak
Samo je srijeda,bijeda
Ajmo na put,i ti kaput
Pa me bole,pa me vole
Ajmo na put
Ajmo gore.Vode,boje
Koje,koje?
Dvoje
I ljubav je rijeka,pa neka
Utok,utok,petak.
Plitak,bitak.
Rijedak,
VIDI
Kome sreća na moja pleća
Dječica moja najveća sreća
Poljubih i travu za
Za slavu
Volim i postojim i brojim
Deveta vrata,od kata
Deseta duga i tuga
Ljubav neznam,imam druga
Pjevam polako,pa u pako
Pjevam da čeznem,zakime?
Deseto slovo i ovo
Neznadoh pa saznadoh
Volim te o Bože!
Volim dušu tvoju ko svoju
A ja je mrzim
Zato što je zla i duboka
Kao zlatan bunar
Oprost prosim(Izgubila sam riječ pa je probajte nadopisat)
Al sva...
NIKAD
Opet tuga uvukla se na vrata
Šutnja kao kumova kata
Opet putnik na mom putu
Ja i snovi u kaputu
Opet patnje zov na uhu
Petom vitkom ubih muhu
Jesam,rekoh.Pa i neznam
Opet kupim snove tuđe
Samostan mi zvoni
Baloni
Kakav jadnik u odjelcu
Kakav smrtnik jednom pjevcu
Zovu svanut,ja ću manut
Od dubine bolne,peće
Oću cvijeće!
Nisam sretna,neću bolje
Ostao sam i bez volje
Nisam pjesnik,pa i znao
Samo sam vam rime krao
utorak, 14.04.2009.
KUTAK ZA DJECU:PJESME IZ DVORIŠTA
PJESMA IZ DVORIŠTA
Da rođenjm postaješ djete
riješila bi se te sjete.
I susjedu bi obranila
da majku nebi sahranila.
No rane su veče od ljudi
reče susjeda pa i ne poludi,
jer puža se boji više od kiše
njeno čeljade što po dvorištu gmiže.
No nije on tom pužu krivac!
Pa svi skupa čine jedan vir,
reče otac-vampir!
TAKVI SMO MI
Dok sa drveta maca skaće
ispod granja u hladu,
Maleni dječarac suncu krade nadu.
GODINE
Sve prolazi samo život dolazi.
Nije tuga, to je za kraj.
Pitah se kao dijete dali postoji raj.
Sada mi je jasno da za raj još nije kasno
BOD-KOD
Da malo smo manji od sunca i neba
reče patak u kadi.
I dok svojim plastičnim papcima trepče,
Susjed vampir još koju trešnju zasadi,
jer nebi ovaj dobio svoj bod
da vam patka nije otkrila kod!
MAGLA
Po plićaku pljuske,
Od neba nevidjeh guske.
CAR JE BOS
Svi močnici pjevaju o tugi.
Sada samo tuguju.
Nisam prvi niti sam drugi,
Pa se Bogu rugaju.
Lubav
Zar to nije optimalka?
Izvirila je teta iz prikrajka.
Da je kriva,digla je nos;
Sada još samo ostaje “Bos”.
TV
Tv,tv...Volim te više od sveg.
Kad se zatvorim u sobu,mog je svijeta bijeg.
No moj svijet uporno iskaće,od straha-
popiških se u gaće.
Znam što ću,ja ću ga ugasiti,
svome ću zidu boju naglasiti,
onda ću staviti dvije,tri točke
da susjeda napokon siđe sa vočke,
pa ću naglasiti da sam đak,
ljudi zar tv nije bljak!
Sve što tamo nađoh bijaše dva tri zuba
Nekog ostarjelog protuha
i njegovog propalog duga.
No pošto se zub ne rimuje sa dug,
odlučujem postat sluga slug.
Pa ću sa srečom tv prekrstiti u wc.
...Što ću,što ću sve tamo čuti..
Pitah se pa se teta i ne ljuti...
O VRAGU
Dva kauboja u odjelcu,
rugaju se jednom bijelcu.
Taj je čak odavno pocrnio
da nebi od sunca glavom posrnuo.
No od ljubavi prema bitku,
ispao je u gubitku.
Pa ga sad svi natežu po toru
dok su bikovi u zboru.
Bici pjevaju,bici zjevaju
no nisu ni oni opali sa kruške!
Što rade,beskrajno glume muške.
Pa po svijetu hodaju sa lampom,malo hodaju ,
tu i tamo bave se sa štampom,
kopaju po smeču,čupaju kosu,na kraju
samo zavide bosu!
NA JEZERU
Na jezeru mome sretan cvijet
Boji se polako i čeka svoj let
Čeka svoju pticu hiljadu dana
To sunce je njemu nježna hrana
Na jezeru mome i lopoća tristo
Jedan brodić na njega je pristo
Digo je jedro i plovi polako
Sivu je vodu pramcem tako
Na jezeru mome netko se sunča
Hiljadu oblika tu su vruča
A od vručine reče oči
Da silueta u vodu skoći
Na jezeru mome i jedna dama
Leži na suncu gola,sama
Sanja svoj let,dno joj zvoni
Al ona nikako da zaroni
Na jezeru mome i tisuču duša
Blago onom ko ovo sluša
Jer utom kraju gdje se ne sudi
Jedan je velik piknik ludi
A na jezeru sunce sija
Dama se prži kao zmija
A silueta u jedra gleda
Njegovo jezero je od leda.
nedjelja, 12.04.2009.
subota, 11.04.2009.
PLOVIM DO TEBE
Koliko suza krenuše rijekom
Kad glava je dolje i nezna se dići
Mrak i tišina u prostoru nekom
Zar nikada neću na pašnjake stići
I srce se nada i tiješi polako
Jer borac u meni pokazuje ruke
Koje će srušiti i sam crni pako
Nebojeć se križa i patnje i muke
Devet sam dana razbijala glavu
Hodam li putem što vodi do neba
Grizla sam nokte,jela sam travu
Umjesto sunca,umjesto hljeba
Brod što me nosi na pučine razne
Kormilo svoje skreće u mahu
Ne bojim se pokore,gladi i kazne
Živjet ću život u jednome dahu
Al sidra tu nema što znalo bi stati
na otok od zlata što negdje čeka
I ruku pružit i srce dati
I pustit ljubavi tisuću rijeka
Pa mijenjam i dušu i srce i glavu
Svakim dodirom nečijeg tijela
Bijelu u crnu,žutu u plavu
Na pokoru obraza,boka i čela.
Devet sam dana skupljala misli
Šivala rijeku što poteći treba
Do neba ispod kojeg su pokisli
Đavo i muka što srce mi vreba
Podignuh glavu i stadoh pred sebe
Da sidro ću spustit odlučih tad glasno
I hiljadu dana tražit ću tebe
Sa željom,sa mukom,sa iskom,strasno
Tvoj otok me čeka i tvoje ruke
I tvoje oči što sanjam u tišini
Želim tvoj osmjeh ,tvoj strah ,tvoje muke
Oblake misli što dišu u visini
Ti si moja hrana,moj dodr i mreža
U koju ću rado upast bez straha
Pa bila li lakša,bila li teža
Znam da sam tvoja nježna i plaha
Ubiti srce ako sad nezna
Da ljubav je jedna i nikada reći
Da sudbine nema uma trijezna
I lutati pusto i uzalud leći.
Pružam ti ruku na kojoj piše
Putokaz srca duše i tijela
Ako ne želiš,ne volim te više
Al samo da priznaš da ipak sam smijela.
KUTAK ZA DJECU: LJUBAV
Ljubav se snađe kao vješalica u ormaru
Čeka da dođe netko tko će
Na njena pleća po svome daru
Objesiti na nju svoje ploće
Ljubav se desi ka krila leptira
Misliš da nije baš oku drago
Živjeti ko suha polovica sira
Na frižideru bestidno nago
Misliš da nikad vidjeti neće
Svu ljepotu što život krasi
To tvoje sneno neprocvalo cvijeće
Kad odjednom počinju svirke basi
Pa sve do soprana pjeva se silno
Dok život se rađa u sasvim novoj skali
Nazdravit moram,idem po vino
Procvijetao je kukuljac mali
Pa sada krasi i polje i cvjeće
Krilima bajnim ko kistom tkani
Od toga nema baš veće sreće
Al koliko leptir živi,sad stani
Ljubav je kao ocean plavi
Nikad ga sunce ne opeće tako
Da od njeg nalikuje Savi
Da treba i sunce to znade svako!
Treba to sunce da stalno sjaji
I da se ribe blješte ko sviječa
To sunce ga grije jer ovaj maji
Bi postao ledenog doba vreča
No more za razliku od jezera
Nikada hlapiti neče
Ako mu sunce odlazak smijera
No nije baš nalik na cvijeće
Kad ljubav nije baš taka
Već samo se dobro znoji
To zna već i beba svaka
Da postoji i rok koji
Pa kada tu nestane sunca
Ta voda mala će lako
Pretvorit se u ledenog kljunca
I obući zime sako
Ljubav je ponekad hladna
I vjetrovi pušu silno
Tad duša je sunca gladna
A ja opet odoh po vino
Ljubav se nikad ne gasi
Ona je vječna dama
Ništa joj neće ni vrazi ni glasi
I kada ostane sama
A kada je sama onda se pjeva i pije
Gle nemam vina,idem po grijot
Teško se onda ljubav smije
A zato ću reći:ljubav je život!
DIVINE
Kap po kap se slijeva
Istina u bokal plavi
Riječ sada polako zijeva
A poruka lupa u glavi
Igla u sjenu leži
Jedino ću je pronaći smješkom
Usta i oko nebu biježi
Daleko tješim se greškom
Evo već snijega
Jerko lupa na prozor
Etape era sa moga brijega
Jedan pedalj u obzor
A pisano je da nije tako
LJUBAV JE JEDINO
Vjetar se igra pahuljama snjega
Gura ih kao da su njemu dane
Pogled još držim na vrhu onog brijega
Gdje sada samo ljujaju se grane.
Sjećam se dana kad bili smo dijeca
Sunce je sjalo,sve je bilo lako
Dok sjećanja naviru koljeno mi kleca
Nikad više nikad neće biti tako
I čuvam zauvjek tu iskru u sebi
Pustim je samo kad mislim da smijem
Jer baš to malo dala sam tebi
I sada se samo tome lako smijem
Pričali su stari da postoje ljudi
Koji nisu kao likovi iz bajke
S njima uvijek sine pametna budi
Govorile su kčerima stoljeća majke
To ljudi smo svijeta
I živimo lako
Kao da nikom ništa ne smeta
A dijete uvijek samo sretno gleda
I pruža ruke svakom srcu stranom
Pa bilo to srce od kamena il leda
Nema te više i nemam te više
To sada me tišti u ovoj toploj sobi
Dok stihove sama mi ruka piše
Ježim se od zime i ove hladne dobi
Bila sam teška priznam,a ne dijete
Tada kada tebi ruku sam dala
I sada dok pahulje još uvijek tiho lete
Sada sam tek sitna,sada sam tek mala
Kao da nigdje više ne pripadam
Osim u ovoj samoći iza stakla
I dok sjedim,pišem i propadam
Kazaljka na satu još se jednom makla
Vrijeme ide,curi kao pijesak
Svakim danom sve me više brine
I dok čekam čudo,neki divlji bljesak
Da me uzme k sebi,da me u svijet vine
Možda to je samo zima hlada pusta
Sunce uvjek neku veču sreču nosi
A tišina stoji zatvirenih usta
˝Moraš znati ko si˝ na radiju prkosi
I dok slušam rijeći ovog čudnog lika
Gdje god da te život nosi,uvijek moraš znati ko si
Pojavljuje se samo tvoja mala slika
A vijetar još puše i pahulje nosi
Teće čak i zima,teće pored mene
Sve smisao ima tako mora biti
Nije baš utjeha srcu djevojčice žene
Spiker kaže živi smo,glavno da smo siti
Zar da se sad tiješim malda sam i zdrava,pametna i lijepa,još želim živjeti
Gluposti ,gluposti sa ovoga svijeta
Ljubav je jedino što želim imati!
BEZ KRINKE
Stoji kraj novčanica i osobne karate
Na kojoj je jedna blesava slika
Moja pjesma u džepu njegova novčanika
I sve dok ne misli nešto lijepo i slatko
Nije baš nalik dječacima sa filma
Al tada sve jedan,kao vrijedan je poput dima
No teško baš često ostaje tamo
I neka,čak i to nije krivo
Što ja vidim crveno,a on vidi sivo
Kao cijelu iz dubine i vanjštine
da mene je gladati znao
Moj pogled bi uvijek i zauvijek sjao
Oči su sve što još uvijek tražim
I sada kad sjetim se njegova lica
Da htio je shvatit,bio bi ptica
Možda je htjeo biti nešto više
Jer ovdije gdje jesmo krive stvari se mjere
Al dok se pjeva i dok se piše
Imam još nade,imam još vijere
I čemu sva ta farsa oko tijela?
Pa nismo li isti kad skinu se šminke
Tek tada se vidi prava crna ili bijela
Tu nema više srama i nema više krinke
I eto bez krinke je sve što sam htijela
SJEČAM SE LJUBAVI
Tri biserne kapi na mome dlanu
Samo traćak svijetla prije prve kiše
Al ipak iz mraka čudna svijetla svanu
Gorke misli zbore sve tiše i tiše
I u magli sivoj duga se javi
Sjajnija nego ikada prije
Tirkizni odsjaj na mokroj još travi
Pitam se što li to blještilo krije
Još mlado sunce prekriveno plašrom
Crnim i tmurnim kó poljubac tuge
Pruža mi ruke izvezene maštom
Što grla me čvrsto ko nijedne druge
I osjećam podrhtaj svojega tijela
Ko srna na vijetru nježna i plaha
Toliko toga reći bi htijela
Al duša mi teška bez snage i daha
U zanosu silnom kroz maglu se javi
Okrutna stvarnost i glasno mi zbori
Što misli ti ječu u sjetnoj toj glavi?
Odgovorih tiho sječam se ljubavi
SJENE IZA MENE
Koliko puta sam sebi šapneš
Da drugi puta pametnije ćeš znati
Jer previše boli da isto bi prošo
Na tu cestu nikad ponovo stati
A onda prazno,a puno se ćini
Sve dok te opet ne probudi netko
I sjetiš se tada što sebi si reko
Al samo na kratko,pre slatko
I eto te,opet si živ kao prije
Sretan,iskreno živ,zar nije?
Pa budi baš takav kad drukćije neznaš
To zove se sreća
Pa sam,sam
Al ne prodan
Samo predan,uvijek predan
LOBI LJUDSKE KOBI
Što određuje naš život
Dali sudba je taj put
Što nas veže za izvor ili plot
Tko nam kaže bit češ crn,bijel,žut
Tko nam daje tijelo,lice
To slučajnost je pravila nekog
Jer stvoreni smo baš iz jedne stanice
Izašavši iz majčina tijela mekog
I dali smo slika prije generacija
Pa nema ničeg osim ljudske misli.
Ta možda smo samo roda čudna kombinacija
A sliku vodilju su strahovi istisli
A možda smo ipak rođeni pa vođeni
K jednoj točci,nekoj višoj sili
Ili smo samo preporođeni
Jer smo davno puno puta bili
Što to vlada ljudskom kobi
ili ona vlada sobom sama
Gdje je toćka naše smrti dobi
I gdje je početak duše taj
Teško je shvatiti taj osječaj
Što određuje naš život
Dali sudba je taj put
Što nas veže za izvor ili plot
Tko nam kaže bit češ sretan,jadan,ljut
IZNUTRA
Želim znati te iznutra
Tvoju najmanju istinu
i največu laž
Tvoju najtanju misao
I najslađu draž
Želim znati što sreću ti nosi
A što nesretnim te čini...
Što diže te do neba
Znati sve što treba!
I više od toga
Želim čuti što je tvoja droga
Što vodi te u ekstazu
I najveći užitak stvara
Želim biti toga dara
Želim znati te iznutra
Tvoju najmanju istinu
I največi laž
Tvoju najtanju misao
I najslađu draž
A kad kloneš znati želim
Što te vuklo na dno samo
Tad ću biti ona ruka
Što pokazat će ti kamo
DOSADA
Bože sačuvaj me dosade
Jer mlad,lud pun života i ideja
Sačuvaj me baš takve dosade
Sam već bez prijatelja
Bože sačuvaj me dosade takve
Da misli svoje nemam dijelit s kime
Hoću da nas je dvoje!
Ipak jedan nije pravi broj za rime
Bože reci čemu jedno samo
Ona nije to što biti treba
Dosada i ništa drugo
Što se i ti petljaš tugo?
Sad već plačem,kao dosada je kriva
KAKVA MORA
Prava mora,a ljubav se zove
Čak i u riječi sve je rečeno
Zar uvijek baš uvijek pojavit se mora
Ta gospođa ljuta, njena igla i vreteno
A vjera je ljepša mirnija barem
Pa neću,ne želim vidjeti ni znati
Ma ti si uredu,a svijet nije harem
Al´oči sve vide,a misli neće stati
Tek želja što sada u glavi se klati...
Kad bih bar´mogla u džep te pospremit´
Svaki put kad te pogledom traže
Povuč´ zatvarač i dobro ga zalemit
Pa kući sa škaricama rupicu pripremit
I pustit te tek kada je to meni draže
Ma nečeš to znati
Al´znaš to več vraže
I želiš to
I znaš da si prvi na čelu moje straže...
I voliš to
O NJEMU
Malo je ostalo još par kapi
I neznam dali da ih čuvam
Misao ne dolazi
Dok srce ne pošalje osjećaj taj
O njemu nemogu pisati
Ko zna dali ga uopće poznajem
I dali ću slagati
Ali želja još postoji
Da budemo se dostojni,jer ljubavi jesmo
Oboje smo griješili
I kao da nas je pratilo nešto koliko ćemo
Smiješno je reći biti ljudi
Nismo shvatili..
Ni ja da te volim...
Ni ti da me nevoliš...
Jer nevoliš ni sebe.Zato plačeš
A ja ću se moliti da povežeš i shvatiš
Da ne bježiš,da oživiš,da sve preboliš...
Jer me voliš
PREDODŽBA ŽIVOTA
Dal svejedno je sada jesmo li djeca il ljudi
U ovoj nevidljivoj masi od života
Dok patnja i bol je sve što se nudi
Crni oblak dima,forsirana ljepota
I što će mi sada sva ova lica
Gorka i mutna,puna težine
I oči u kojima rađa se klica
Sebičnosti i manjine
Nek vrijeme stane kao na slici
Ako je ovo predodžba života
Kap vrijednosti u misli besmislici
Koja prečesto zove se dobrota
Prekrivenih vjeđa u ovoj priči se hoda
To osjećam dok brojim u sebi
U tom slatkom mraku ljudskoga roda
Iz sobe u sobu,al` pružam ruku tebi
Daj dođi kao princ na bijelom konju
Baš onako kako pričaju majke
I odvedi me u zemlju neku svoju
Na vrhunac neba,u najslađi dio bajke
I spasi me od tuge i nemoći
Od prevara velikih što sitnima se čine
Spasime od nikakve želje i bespomoći
Od ove beskrajne noči i tmine
Spasi me od ove malenkosti duše
Od strahova i sumnji u očima ljudi
Oni su sada vjetar što ruši i puše
Odaj me poljubi,o daj me probudi
Izvedime iz ove predodžbe života
Gdje patnja i bol je sve što se nudi
Sad gledaš me dok spavam,ja tvoja sam ljepota
O daj me poljubi o daj me probudi
OPASKA
Jedne noći usred mraka
Začula se strašna buka
S neba siđe torba jaka
Pružila se njemu ruka
U tišini riječi zbore
Kao mati dijete svoje
Korih sve do srca kore
Raspršivši znanja boje
Djete gleda pa sve nebi
Promjenilo čud si tešku
Pjevah mu baš kao bebi
Istjerasmo groznu grešku
Tisuču tad riječi prospeh
Teškog glasa sve do zore
Skinuti sa lica osmijeh
Koji dotako je bore
Korak lijevo,ostah sama
Gledah ga u bijegu blagom
Htijedoh biti svijetla dama
Dok je nestajao tragom
Muku mučih,ali lako
Pjevavši o srcu prostom
Razum takoh ali kako
Protjerat ga težnje mostom
Tisuče se mudrih pijevki
Rasplelo međ ta dva svijeta
Vođa bijah svetoj kljevki
Njemu ahilova peta
Nikad prije ne pomislih
O tom svodu era boli
Zagrlih se,tupo stisnuh
Jesti soli,samo soli
Pođoh putem sviju mora
Od doline do visine
Od njegovog nema gora
Vječne bure,krad tišine
Jednom sjedio je njemu
Pokraj lica,pokraj nogu
Pio nektar pa sad čemu
Narugat se samom Bogu
Sada sjedi tu u jami
Tisučama svetih ljeta
Plovi tiho u toj tami
Ali krila još su sveta
O moj Bože tada shvatih
U tišini gola sama
Mačem jerkim strah tad skratih
Slegnula se ljeta fama
Otplesasmo ples u troje
Kao bića,kao cvijeće
Svatko ima breme svoje
I nesreče i nedače
Tada vidjeh da sam sama
Na kamenu suhom pustom
Ko mimoza,kao dama
U svemiru sjajnom gustom
Vjeđe poče padat polako
U san tonuh,na planine
Dok je pored mene daho
Cilj da krenem u visine
Napokon se snovi nađu
Na pločniku sve do raja
Kako se to ljudi snađu
Petom lupkavši do kraja
Pa na koncu usnuh njemo
U tišini kuče svoje
Sam je Bog kraj mene drijemo
Sanjah boje,samo boje
JUTRO
Juto svane kao bljesak
A snovi što su noč tkali
Prospeše se kao pjesak
Budnog oka nisu stali
Rukom koljah vampire žive
Ludi snovi kao knjiga
Prođoh zgrade puste sive
Za svoj život ni me briga
Kasnije sretoh đavla samog
Pokaže mi lice svoje
Što to biješe tada zna `bog
Proliše se crne boje
Zora biješe kao smiješak
Vijeđe svoje dajem nebu
I dok pada hladni snježak
Dok je bijelo u Zagebu
Spojile se dvije boje
Snovi crni kao kavez
I bjelina zemlje to je
Isplela na oknu navez
I sve stvari što tu stoje
Kao da mi hoče reći
Da mi snove mirno broje
Samnom njima da će teći
Križ na zidu poviko je
Ustaj rano,mladost čeka!
Ogledalo bljesnulo je
Kao zaleđena rijeka
Globus što na podu spava
Vrti se u mome oku
Pulsira mi teška glava
Dok još ležim tu na boku
Kao poklon slika na zidu
Puna divnih horizonta
Moji snovi za njom idu
Tamo gdje je daleka ljepota
Tik tak sat se glasa silno
Najednom telefon zvoni
Dobih poziv baša za kino
PIŠEM
Ima jedna tajna meni
Da se sijetih pera samo
Kada ljubav ovoj ženi
Put pokazuje joj kamo
Kada zaljubim se pusto
Tada teku rijeći same
Bilo rijetko,bilo gusto
S neba padne iskra name
Pa tad pišem kao vrelo
Stati neznam,nisam sama
Oznoji mi se i čelo
Pišem sebi,pišem nama
O ljubavi i o Bogu
O početku i o kraju
Tada šarati ja mogu
Osječaji želju daju.
Pišem,pišem rijeći teku
Slivaju se kao potok
U tu stiha lijepu rijeku
Misli reče bit ću otok
Jedino što sad me tiješi
Što si vrijeme kratim stihom
Tada ništa se ne griješi
Plovim rijekom nekom tihom
Koja prepuna je kapi
Što iskaču kao štuka
Po papiru što se napi
Riječi što mi piše ruka
Sanjam da ću jednom biti
Dio tvojih ladica na zidu
Moje pjesme da češ piti
Imat ovog pjesnika u vidu
VESELI DJEČARAC
Vidjeh odsjaj mu kraj lika
Dušu čistu mu i sjajnu
Njemu ponos,njemu dika
Tražeč ljubav vječnu,trajnu
Ko dječarac bješe cijeli
Osmijeh koji tijelo mami
Iako još nismo sjeli
Ostadosmo griješni,sami
Mislih greška što se dadoh
Na početku prije svega
Poglede mu nježno kradoh
Željeh njega,samo njega
Ali tuga što tu biješe
Jača je i od nas samih
I sve riječi što me tješe
Bješe tanke ja zastranih
Pođoh putem ljubomore
Svaki pokret biješe prijetnja
Na prijevaru do same zore
Vuće svaka njemu kretnja
I zla sumnja tu se rodi
I u njemu tad polako
Zaboravih što mi godi
Krenusmo u sami pako
Sumnja iskri u četr` oka
Ali ljubav što se rodi
Dovest će nas i do toka
Gdje nas sreča nježno vodi
Sada amo ,sada tamo
Bijasmo i dok bjesmo goli
I sve ono što mi znamo
Odvedoše nas do boli
Plave oči tanke,žive
Sad skreču pogled tupo
Usne mu sad mene krive
Završismo bijedno,glupo
Godine projure trenom
Sretosmo se u svom gradu
Igrasmo se mi sa sjenom
Dadosmo si novu nadu
Usne nam se opet spoje
Nježno al ne kao prije
Sada jedno biješe dvoje
Dok se oko sretno smije
No na put ja moram krenut
Jednog dana jer sam rekla
Da za vragom neću skrenut
Ipak s njim sam nježno tekla
Ljubav plane kao svijeća
A ja nesmjem ruku dati
Od tog moram biti veća
Na svoj put još moram stati
Dali sniva o životu
Koji dijelimo u dvoje
Dali vidi svu ljepotu
Dal mu misli ljubav kroje
Neznadoh pa rekoh smijelo
Bit češ moja uspomena
S tobom dijelih dušu,tijelo
Osječah se kao žena
Dječače ti pun veselja
Pun života,ideala
Znaj da bit ćeš moja želja
Za tebe sam dugo sjala
Sad moram krenut dalje
Uvijek ću se pitat sjetno
Da me nisu zlobne ralje
Ugrizle bil´ bilo sretno
Ti sad znaš i moje tajne
Sve si prihvatio s smješkom
Pa za dane lijepe,sjajne
Utješi se mojom greškom
Dječače sa povjetarcem
Što te svuda lako nosi
Kad te vidjeh prođoh žmarcem
Trnci nježni mi u kosi.
Uvijek ču te nosit sretno
U svom oku kao dijete
Sječanje na tebe sjetno
Svoju mrežu sjajnu plete
Nikad neću zaboravit
Ona dva leptira plaha
Što će našu ljubav slavit
Kad jednom dođosmo do daha
Uspomena bit češ trajna
I rosa u mojoj kosi,
Bješe ljubav žedna,bajna
Jedan pedalj što me nosi
U daljine,u visine
Pa kad sama budem prosta
Riješit ću se te težine
S tobom, neču preko mosta
PALESTINA
Vječna ljubav tako krhka
Kao nježni cvijet na vjetru
Što ti čini tvoja ruka
To te vodi Božjem svijetu
Svi ti grijesi što su mali
Nisu nušta Bogu teški
Ali velki što su stali
Na put sada samo greški
Ljubav on je ali pazi
Da tu ljubav ne odneseš
Tamo gdje su vječni vrazi
I dušu si tud poneseš
Ipak ljubav nema kraja
Pa ti kreni ispočetka.
Svi smo ljudi mi do raja
I od svetka pa do svetka
Tad tišinom dali ploviš
I nosiš li svoje more
Za sve grijehe ti sam moliš
Dočekavši svete bore
Bog me kazni jer sam kriva
Reče idi u daljinu
Tamo nečeš biti živa
I slušat češ muk,tišinu
Rekoh idem,idem sama
Nije teško to ponesti
Idem smjelo kao dama
Jer u pako neću sjesti
Čuh i priče s drugog svijeta
Udari me tuga teška
Moj lik sada Bogu smeta
Rasprla se moja greška
Ljubav molim žarko,smijelo
Okus boli sada nosim
Griješno ovo moje tijelo
I dušom teškom oprost prosim
Grube riječi siđu s neba
I obečanje u tišini
Da ću jesti samog hljeba
Živjet sama u visini.
Nevidjeh ni prst pred nosom
Kad sam njemu ruku dala
Posječe me svojom kosom
Plamti okus milju zala
Nema sjaja u mom oku
Iščupa ga đavo lako
Al´ ja idem svome toku
Neču kročit s njim u pako
Bludnica i kurva sada
Dijete jeste slijepo čisto
Svijet nek vidi njena jada
I nebesa sjajna isto.
Zvuci svi ti s samog neba
Što mi prijete pa me žale
Odreć ću se samog hljeba
I ove oaze male.
Sumnja što u meni živi
Da če Otac svoji nosom
Reći dušo Vi ste krivi
Kao đavo svojom kosom
I stah što u meni kljuca
Od samoče gorde,sive
Srce sada na glas puca
Što nebesa mene krive
Nemoj samo reći zbogom
Ti velika ljubavi čista
Nego daj da kročim nogom
Tamo gdije ću biti ista
Godine još stoje njemo
Dok na pustoš se otisnem
Tih sam deset samo drijemo
Dok se sunćam,dok pokisnem
Što će biti još na koncu
Kakve čari meni sprema
Nebo,zemlja u svom loncu
Đavo dok nad amnom drijema
Tog ću dana i ja kročit
U visine dobrom raju
Dotad riječi što ću sročit
Neka teže takvom kraju
