nedjelja, 19.07.2009.
JEŽI SE SNIJEG
Ljubav u daljini traži igru u manjini
Ljubav kao put zove nesanicu i kaput
Ljubav i igra plaha
Molim,oprosti,nisam htio
I kad ostajem bez daha
Ondje nisam bio
Zaboravit ću bjelinu
Snjega što teće
Kao misao u visinu
Kad istina peće
Kupih i boju
I kista za ručak
poljubih igru svoju
I šarenog cvijeta tučak
A rime što se ježe
Ljubavlju pjesnika znanog
Od ostavke bježe
No naćina tristo da stignem do ljepote
Za tebe bih pristo na tuđe grehote
O ostaj pri strani ramena pustog
I odmori za dani mjeseca gustog
O Bože što smeta ta istina plaha
Kad idem sa svijeta
A ljubav će doći po pitanju prostom
Kad sklopim oči na ljubavi mostom
Oprosti,oprosti i patnja sad zove
Kad nosim i mostove ove
Oprosti i zanaj da bi sam isto
Jedan kraj....
ponedjeljak, 13.07.2009.
PUT
Ljubav i istina sušta
Put što se pušta
Veselje što se želi
Malini oblačak bijeli
Magična livada i travanj
Nestanak rujna i noći
Igre na otoku zvan pladanj
Oći ,samo oći
Moje što gledaju zvijezde
Ljubavlju magičnom istom
Gdje ptice se nježno gnjezde
I plove ljubavlju bistrom
Ljubav što ljubav se zove
Pitanje i postojenje
Venem za snove,za snove
Ruci gostovanje
Vežem sad livadu plavu
Molim u tračku neba
Oprostih i travu
I sve što livadi treba
I kao istina pođoh
Napute u visine
Sa ljubavlju na pločnike dođoh
U magli pitanje sine
No pitanje nisam,polako
I kuda bih veno i plako
Čem ljubim dal gubim dobrotu
I nježnu snenu ljepotu
Sad pišem a nada stoji
Da ljubav če svojim dahom
Poljubirti miris znoj i
Livade nogom plahom
O LJUBAVI NOVA
Obalaci blago lete na
Na nebesima i na svodu
Duša sad ranu plete
Tražeč ljubav i slobodu
Nježnost tako krha ,plaha
U ljubavi pliva snažno
Ni duša nije jaka
Voli sreću ali lažno
Ljubav zar ne poleti
Misao što mi je dana
Svi su na zemlji sveti
A hiljadu lijepih sana
Kraj rubu,tajac mali
Srećom se neće dići
Al jedan sad vidik fali
Za njega ću suze liti
O ubistva blagog palahog
Negdje na zemlji ista
Kraj mjeseca nježnog rahlog
Dotić će se strašnog lista
O čemu sad pitam sneno
Da vjećno sam jedna maza
Kud sam zalud isto kreno
A do ljubavi čudna staza
U raj poći ću ,sanjam prosto
I ljubav što teći nezna
Ko sam posto,ko sam osto
kad ljubav je bistra,čezna
Za knjige i horizonte
Ja kao slijepac bih palako
Kad dotić će se ljepote
I ljubav nježne lako
A pitanje sada stoji
Što pjesnika mući nago
Kuda samoća roji
Za ljubavi ja sam trago
Al ljubav se sada javi
Prekrasna jedna snena
I igre u mekoj travi
Ko mora čudnovita pjena
I boli što sada teće
Ko poteklo vruće more
Sa oblaka ubrah cvijeće
No srcu teže gore
Slobode slobode
Sada vapim
A riječi ne gode
I dušu si bisru napim
U pjenušavom mirisu boja
Kao med i kao pjena
I pitanje ima li sloja
Na horizonte sad stupam lako
I ljepote za kojom bih plako
I koljena koja ću vući
I mirisa što tu čući
A mislaima i sa dahom
Svoj neću biti
I migom i mahom
Suze ću kriti
I u slobodi što stoji
I Ljepote što broji
Cvijeće kao okrugla slova
poteće ljubav nova....
četvrtak, 09.07.2009.
CVIJEĆE
Na oblacai i visini
Kao ljubav u svom hodu
Maleni i u manjni
Traže ljubav i slobodu
Na oblaci i na travi
Rastu nježno,plaho,sneno
Vesele se skupa mravi
Pored njih je jedan veno
Na oblaci i na nebu
Cvijeće blista kao traćak
I dok hladne zime zebu
Veseli se i maslačak
Na oblaci i kraj vode
Mirišu u ko rosa svježa
Maleni do slobode
Kraj bodljike malog ježa
Na oblaci i u dahu
Velika je lata cvjeća
Pleše živa u svom mahu
Ljuba sad je tanja,veća
Na oblaci,a dvje zvijezde
Kraj oblaka nose boju
Trantinćice se nježno gnjezde
I slušaju ljubav svoju
Na oblaci kaj početka
Rasprlo se cvijeća ista
Od dana pa do petka
Vesele se traćkom kista
Na oblaci plešu,plešu
Maleni ,sami,živi
I vidljivom svoda rešu
Pjevaju da nisu krivi
A oblak ko pahulja nježna
Cvate svojih krila dahom
Boja meka,plaha,snježna
Veze niti ko mrak strahom
Na visini dišu dišu
Čežnjiva je ljubav tada
Tamo gdje ruke pišu
Dopjevala do svog grada
Na oblaci sad veseli
Jedan svemir pleta niti
Ljubav,samo ljubav želi
A rose će ga nježno piti
Na oblaku kraj topline
U pitanju svojih čari
Vinuo se u visine
Malenih pola dari
Sad ljubav sa svoga puta
Raspiruje nogom bijelom
U hodu što je minuta
Miriše polju cijelom....
četvrtak, 02.07.2009.
UĆITI
Opet ti oblici i forme
Jedan dan bez norme ugledah svoju kosu
Oštru kao najaći kist
Za dana devet vidjeh djecu što ne idu u krevet
Prvo plesom svojih boja u malenom obliku roja
Što pleše kao znanje u hodu za sanje
Maleni lik se smješi,hoda pa i ne grješi
Spustih glavu svojim putem
Pa još jednom za sreću podigoh je kao vreću
Tamo jedan korak isti,ali nisu isti kisti
Maleno se ćudo sreće pretvorilo u nešto veće
Pomislih dal sam u hodu
imam li još svoju rodu
Prođe devet dana samih
Iza sna ja zatamih
Ali sreća što se nosi
Pogladi baš sve po kosi
Pir je mali ,netko fali
Napokon i dođe volja
Osjećah se kao bolja
Prićah priću gdje ću stići
Netko sniva moje riće
Malena siluta u kutu ne smeta
Obmanih se ,reće dijete
Mama ,ja i dvije tete
I na koncu priće
Pogledah u smjeru plahom
Zaigrah se svojim dahom
Djevojćica iz tišine
Podigla se u visine
Kao takva sada sjedi
U četrdesetoj vrijedi
Sjetih se tad svoje kose
Kako dijete odraste
Ali noge još su bose
I nebom još jure laste
Prića dalje teće lako
Jedan dan je samnom plako
Iz tog dana reće oći
Ne boji se krive noći
Hodah rubom samog mosta
Kasnije i dobih gosta
Bješe dijete u kaputu
Mala igra na svom putu
Moje sumnje su ko staklo
S neba djete ni se maklo
Nakon dana okruklog broja
Kaputu se promjenila boja
Ples je,ljubav,glazba teće
Gost se pretvori u crno cvijeće
Prođe još i pet minuta
Evo boje i kaputa
Sad sam doma,misli reće
Jedna sumnja,no brah cvijeće
On je vođa,a ja uši
Ali svijet se čudno ruši
Sve je gori,sve je teži
Kuda sada dijete bježi
Obićnog je dana sreće
Poreklo sa dlana cvijeće
I sve priće sad se tanje
Kažu cvijeće nije granje
A na uhu devet sati
Ptićice baš ko mati
Baš ko dijete, baš ko ljubav
Prekrasne ko cijelov ubav
Nakon kiše, tuće strašne
Ja bez krova i bez mašne
Usred sjena usred noći
U blic zjena vide oći
Zjena jedna sada stoji
Duša moja sad se boji
Još se koji minut vine
Usred mraka umu sine
Dva kaputa,jedno lice
Ime ptice kradljivice
Na mom dlanu sreća piše
No sa drugog mašta riše
Jedna noć je jednog kista
Dotakla i ćuda trista...
Od tog dana ili noći
Pati ljubav,pate oći,a i kosa što sad grebe
Veliko mi srce zebe
No ne bojim se niti gnjezda
Još tu sjaji moja zvijezda
A na svodu u svom hodu
Hiljadu kao u rodu
Pletu mrežu konca,kraja
Vode ljubav sve do raja
A u raju bez trenutka
Pomak nije ni iz kutka
Jer taj put što tu se nudi
Jedan je život ludi
Jedna je prića duga
Jedna je daleka tuga
Jedan je osvetnik pravi
I jedan pjetao mali
Jednom ću bez pisanja
Dotići majćina risanja
A do te tegle sive
Idem ućiti krive...
