četvrtak, 09.07.2009.
CVIJEĆE
Na oblacai i visini
Kao ljubav u svom hodu
Maleni i u manjni
Traže ljubav i slobodu
Na oblaci i na travi
Rastu nježno,plaho,sneno
Vesele se skupa mravi
Pored njih je jedan veno
Na oblaci i na nebu
Cvijeće blista kao traćak
I dok hladne zime zebu
Veseli se i maslačak
Na oblaci i kraj vode
Mirišu u ko rosa svježa
Maleni do slobode
Kraj bodljike malog ježa
Na oblaci i u dahu
Velika je lata cvjeća
Pleše živa u svom mahu
Ljuba sad je tanja,veća
Na oblaci,a dvje zvijezde
Kraj oblaka nose boju
Trantinćice se nježno gnjezde
I slušaju ljubav svoju
Na oblaci kaj početka
Rasprlo se cvijeća ista
Od dana pa do petka
Vesele se traćkom kista
Na oblaci plešu,plešu
Maleni ,sami,živi
I vidljivom svoda rešu
Pjevaju da nisu krivi
A oblak ko pahulja nježna
Cvate svojih krila dahom
Boja meka,plaha,snježna
Veze niti ko mrak strahom
Na visini dišu dišu
Čežnjiva je ljubav tada
Tamo gdje ruke pišu
Dopjevala do svog grada
Na oblaci sad veseli
Jedan svemir pleta niti
Ljubav,samo ljubav želi
A rose će ga nježno piti
Na oblaku kraj topline
U pitanju svojih čari
Vinuo se u visine
Malenih pola dari
Sad ljubav sa svoga puta
Raspiruje nogom bijelom
U hodu što je minuta
Miriše polju cijelom....
