petak, 19.06.2009.
POSAO
Moj posao je biti blag
Moj posao bez traga gubi svijetlost u visinama
Moj posao,kada nisam draga
Skliže se po cipelama
Moj posao opet stoji
Posao,tko sada roji
Posao,a ja bih ga htjeo
Posao što nisam smjeo
Posao pojesti
Jer posao neće odrasti
Samo sam posao
I skup svih tih visina
Nisu jedna manjina
A tko bi tražio posao
Neka sam i posao
Kada sam rosi kraj
A rose što se nose
Kao pogreb bez kose
Ni pravica
Što je posao
Bez lica
Oj ti posa
Što bi nosao
Možda korpu
koju si ni nosio
Kao posao bih prosio
Zašto bih oprostio
Donesao sam dvije vreće
Pune bombona i sreće
Pa naravno,ja sam posao
Kao sljepac sam se nosao
Kao čovjek u najdivnijem kaputu
Sada sam samo posao
A teškog li posla!
Opet bih oprosto pjesniku rijeći,jer posao koji volim ide leći
Laž da nisam posao
Ostarih baš iznutra
Što posao sa puta
Šapće da je minuta
Minuta za njega,a život za mene
Pa kome će duže trajati?
Posao je lak,neću se kajti
Za izmišljenu priću lajati
Jedan moment ili dva
I sve susretne kraj
Ili sredinu kraja
Meni je zlo od zlobe
Povraća mi se od namjera
I sve to stane u boju...
Posao neću razumjeti
Jer to ne postoji
Kao djete sam znala
Ka o odrasla,spavam
Glupi psao!
Nisam ni naslikala srce,a srce je i njegov posao
Pa će se tužiti,
Nebi on hti biti posao
Gubiti,lak je to posao
Osim ako ga vam netko ne podmetne
Na branu,preko kotrlje
Obran posao
Obrazi rumene od tog posala
Srce boluje samo
A pod posao postavljam šahovske figure
Od posla
Do posla
Pa pisao sam o posao
To je samo dosada,
Razvije posao
Koji se poslje ne zove posao
Pa tako,imam posla
Aja bi nosao san na visinama
Sa dobrim pjesnicima i marinama....
srijeda, 17.06.2009.
O TRI LJUBAVI I O ZJEVU I BALERINI NA SEDMOM NEBU KOD POSTOLARA I VRAGA
Kome dve tri riječi,koje neću reći....
Čemu ta stavka,i kome leži
Kilava majka
Čemu ti druzi i kome leži
Kada sam na usluzi
Čemu se mijenjati kad poslje puta neću zijevati
Čemu poziv,kad je odziv...
Ko još piše...
Srce diše...
Srce pati,nije smijelo,to što nije htijelo
Bol je sluga,ko dva druga
Bol je taka,ni jedna ni druga ni zanat ni tuga
Bol tko želi,osmijeh cijeli
Bol na uglu...
Boli hoću.
E PA RUGLU
Nosim samoću
I djevojku kao dijete
Što ljubav plete
I neznanja od slabosti,druge gadosti
I pjesma koja nije na vidiku
I oprost koji klešem
S ćim se ponositi
Kad Bog neće oprostiti
Cijelu teglu u kojoj je cvijeće
E kad neće
Tuge će se kositi
S tim se neću nositi
Ljubav će se prositi
Odgovora,ko si ti
Tko voli neće preboljeti
Tko piše,neće moliti
Tko nezna,tej će voliti
A ja ću pamet soliti...
Kad pjesma neće poteći
Zar i to mora peći..
I ja sada ću otići
Svojoj peći
Što hdjede,sad se pitam
Po rubovima skitam
Pa ljubav,koja će boljeti
Jer ljubav neće postojati
A bol ću i preboliti
U slobodi ću voliti
Sa srcem kome fali dio
AI apostrofa,nisam smio
A ljubavi kao i ime
I bol što bolest se zove
Pa igah se,s kime?
Volim i snove
Ni djeca neće jecati
Pa samo će ribe pecatti
A djete neću postati
Sa tugom ću to ostati
I kome ljubav donesti
Ni ljubav neću ponesti...
A pitanje rugljivo,nešto je kao mozak...
A pitanje nisko,što tebam..jok
I pisma.nikada ti
A ljubav ostaviti
Prisvojeti svoju ko gorak ćin
Misliti,nemam ništa sa tim
A pjesma,i tako...
Tko bi za tugom plako
Kako je to nedostignuće
Kad opet sam kod kuće
I ljubavi nositi,
Pa ja ću i prositi...
A rime će se kositi...
subota, 13.06.2009.
PJEVAC NA KLAVIRU
Kad god u stvarnost prstom umoćim
Tad pogrešne rime sroćim
Kad god polako otpuštam sebe
Tad umom plovim do tebe
Kad god mi sava udri u oći
Tada ne bojim se noći
Kad god zadatak stavim na pistu
Tada se vidim ko istu
Kad god je tema moj mali dio
Tada znam da nisam ni smio
Neću ni smijeti jer mnjenjaju neba
Goluba koji im terba
Pa samo sam glumac
Na klaviru
Idite,pustite me na miru
I jecam stoput
Ma samo dišem
Pa naput i naput
Eh,još mirišem
Dobra djeca uvjek će znati
Skratiti rimu i poletiti tati
Dobro biće će uvjek htjeti
Šarati rimom i vratit se sjeti
Dobro jutro,a sada se smije
Onaj koji glavom nije
Dobar,neću
Pa ja samo režim
U pritajku krasnom
Polako biježim
O sušte rime i od svoga Boga
Istina,nije da treba mi noga
Pa opet kažem,ja sam i manji
Od sveg što viće
Od sveg što se srami
Ma tko sam,prosta
Ka ja sam i dijete
A sada dosta te tuge i sjete
Volim,volim o Bože znaš to
Pa sebe golim,o rimo zašto?
Volim ,volim i sada nebi
O nikomu,nego o tebi
Pa evo rukom,
Ja ću krenut
Nitko u svitanju neće venut
Pa dobri jesam
A šta su baloni
kad viću gdje sam?
O Bože opet te molim složno
Daj da dar rimom ložno
Daj dar nogom isto
Daj da nisam taj kist
Daj da sam svemoćno ist
Daj da sam fulao zanat
Daj da imam inat
Daj sve to zapiši daj i ti miriši
Daj da ljubav se rađa
Daj da nisam krađa
Daj da kud idioti
Daj pa hooti,hoti,hoti
O ljubavi plitka što meni kažeš
Da ljubav je vitka,zar previše lažeš
O Bože sve mi smeta,
Pišem pa šteta
Probat ču otisnut stijenom
Kanmen na mome oku
Dićit ću se i ljenom,
Poteće svome toku
Dićit ći se divinom
A negtje tamo južno Ići će ni krivino
Ni ružno,ni tužno
Dićit ću se i sjenom,
Ma kome treba
Igrajući se sa ženom
Za komad hljeba
Dići ću se i sobom
A ti me nećeš dići
Pa kud bi sa tobom
Dal sve te rići...
Potpis je kao rijeka,
Još prijatelj je stran,
Pa neka nisam teka
Ko dobar dan
A odgovora tristo
U tom malom horizontu
I sve to na zemlji isto
Ili u mom životu
Gore,dole,što se ćudim
Kome biće je i ljeno
Zašto žudim,zašto ludim
More ,vjetru,pjeno,,,
Nisam,neka,neka zbori,
Tko je bolji,tko je gori
Neka svatko progovori
O svitanju i o zori...
Opet kista mijenjam lako,
Shvatit će jer gdje je tako
Moj je potez samo boja
I bez srama i bez znoja
Pa sad granu žalim strasno
O tom stablu neću sada
Za tu granu sad je kasno
Kada svit sam,kad sam nada
I na koncu po svom loncu
Dobih nutrinu duše
U tom mraka zemlje svodu
A vitar puše i puše i puše....
