srijeda, 27.05.2009.
četvrtak, 21.05.2009.
MOJE TEME
Mrzim te šeme kad uđem u probleme
Mrzim i grešku svu,kad vidim zlu
Mrzim,mrzim,mrzim,a kako to reći
Kome služim tu u peći
Rado jer volim,a ljubav je taka
Da iako solim,nisam se maka
Pa zbrka oko početka,želim
Od svetka do svetka,velim
O prirode nježne i biti
Za te težnje suze ću liti
Pobjedih i stravu,polako
Za glavu,za glavu,opet bi plako
Što gubim,dal razum se zove
Kog ljubim dal prekrasne snove
Što želim na putu što rubim
O izdajice grube
O kapi što se gube
O istinu al ne u bitku
O gubitku
O strijelice prosta
I tugo sa mosta
O iluzijo draga
O što si reći,o naušnice bez traga
Oh boli što teće
O procvalo cvijeće
utorak, 19.05.2009.
BASNE
Tematika,šematika
Kratka pamet i taktika
Gutam izraz polako
Sam stupam u pako
Istina,istina što put se zove
Kristina,Kristina
O reće Bog
I reće i nijeće
O reće ja
Što ubrah i cvijeće
O nikad tako
S teme na temu
Za kud bi plako
Problemu,problemu
I tako.
Moja vječna stanka
Moja banka
I moj drug
Moja osveta je posveta
Moj trud
Moja draga iluzija
Moja naga diskusija
Moja opsjednutost sobom
Igram se sa kobom
Moja nečitka rijetkost
Moja vječitost
Teške torbe nosim
Dok na putu prosim
Šaram kao ludo pero
Opet sjajim
Opet sam ist
Ljudi Božiji pa ja imam kist
Nikad na isto
Rukopis mi piše
Kada nisam pristo
Na sluge i gliše
Što se tude desi
Daj se i objesi
Proljeća,proljeća sva
Vidim je ja!
Proljeća,što reći na rijeći
Koje neće teći
DUH JE POTEPUH
O duše bijesni što mašeš strasno
I kresi i pesi
O duše dragi što sumnjaš masno
O tugi i rugi
O dragi Bože zašto baš sad
Ti oči množe moj prekrasan grad
O ljubavi strana,je zašto sam rado
U ogledalu grada i brade i nado
Samo se bojim da nestane kapi
Što kad se rojim u stihu ishlapi
Samo sam cura,pura i tko
Majon sa tanjura
Jednom već ću prijeći tu iluziju zlu
Da volim je svu
Koliko opet misli po pitanju tom
Dal igram se snom
URA
Ura kaplje,kaplje
Sama kao koplje
Čeka,čeka smijelo
Sve bi čedo htijelo
Tika,tika taka
Prekrasna i jaka
Zove,zove rijetko
Ogluši se netko
PET PUTA SAVA
O savo moja rijetka
O moja savo ispočetka
O moja savo sva
Zar običan sam ja
O savo što sad vrijedi
Ta svakakva pitanja
Kad ja tu samo blijedi
Do svitanja
O tko ste,dal diskusija
Il zaključak,konkluzija
Pa kažem nisam istina
Po prstima i distanca
Sad opet nešto smislih ja
Bonaca
O pero,to ste
O tko ste,tko ste
O rijeko teci
I ti meni reci
Da,što sam htio
Original
Na kraju nisam smio
NEBO KAŽE
Nebo je nočas sneno
Nebo je nočas nedjelja
Nebo je,kada sam veno
Kao sirota rubilja
Što na kamenu svoga traga
Opet će ponoviti pitanje
Dali je drugu draga
Dok prstom će dotići svitanje
A obićaji po strani
Zar smiješni su kao rikanje
I čeg se pjesma srami
Četvrti vikanje
O rano koja rasrteš
U pitanje
I di da narasteš
Svitanje
OPET TA OPASKA
Opet ta opaska,opet ta kriva
Opet i doskoka,dali sam živa
Opet ta pitanja,dali sa nogom
Dotići svitanja
Opet ta ljubav te dotakla
Šteta što rugav sam od petka
Moja je mašta ko tanjur plah
Nije to svašta,vama za dah
Moji su druzi u istini
Moja je ljubav u visini
Moja nježna slova čemu služe
Moja ostavka,moj druže
Moja mašta i otac je plete
O mašto,ja bi prašto
Mašta je prezirna
Ona je isto zla
Kao da doziva
Vozove iz sna
Ajde nogom,kada mućih
Ajde zbogom,ja zakljućih
O pa tek je to iluzija
Dal na nebu il na zemlji diskusija
Pogled siže dvijesto rići
Kuda nogom,rukom prići
Ja ću tkati baš po svome
I svom tati,pa i mome
Što ću znati možda ona
Živa je i zdrava,ljubav na zvona!
O ti smijesi,s kim se družim
Eto to smo,pa ne kužim
PITAJ DRUGA
Ljubav ista,a i stvari
Iz tog kista,to provari
Nebo nikad neće reći.
Da je ljubav za nju veći
Brat il sluga
Ljubav il pamet
Pitaj druga
Što te kvari u tom startu
Neznam stari,nisam u kvartu
Znat ću odmah,moj sat eto
Pa ne prodah
Ljubav,ljubav,nikad reći
Što je zame,idem leći
Što je njemu,neznam prosto
To sam posto,to sam osto
Dal sam bio,ne,postoji
Po rođenjem koji
srijeda, 13.05.2009.
PJESME RADE
Opet kiša što se slijeva
Iza neba sreća zijeva
Opet tajac tu na oku
Rime teku baš u skoku
Opet praznik,s ćim se divim
Da ne kaznim,da ne krivim
Opet uho,moje neće
Malenu nagradu od sreće
Opet praznim dušu svoju
I nju kaznim kao moju
Opet laži na papiru
Ostavite me na miru
Opet tajac,kome pišem
Nije bitno,samo dišem
Opet laži,kaže dijete
Riješit ću se i te sijete
Opet konop na mom pramcu
Rugat ću se baš i slancu
Opet sve to iz početka
Prije petka nego svetka
Istinu sad tražim prosto
Gdje sam zapo,gdije sam osto
Odgovora tristo čuda
Možda i ja jesam luda
Opet savijet u odjelcu
Rugajuć se jednom pjevcu
Pitanje,samo jedno
niti jadno,niti bjedno
Pitaj oca,on će reći
A ja idem ribe peći.
Umjesto rima.
POPISKARALO
I šaralo,šaralo dijete
Da riješi se devete sjete
I šaralo,varalo sebe
Da polako proneđe tebe
I voljelo ,voljelo stasno
Na oblaku nekom od dima
Za poljupce nije mi kasno
Za zadaću,rugam se svima
I kukalo kukalo isto
Pa što će mi sva ta mašta
Kad za tebe nebi pristo
Na deset pitanja tašta
Dali me voliš?
Dali me želiš?
Dali sam tvoj?
I dali me djeliš?
Dali postojim
U svetom krugu,
Dali sam Čovjek
I dali želim tugu?
Dali sam krivac,
I zašto?
Dali sam istinito baš to?
I pisalo pisalo dijete
Ma kome se to sviđa
Da narugam se do pete
Kad peta je sada riđa
Što kanim o pitam se ,neka
Pa nisam li pjesnik samo
Kada bi teka i teka
Ni gvozdje,ni sida,ni famo
Pa nikad u visine
Tamo na zvijezde bistre
Što bojim se manjine
A prijatelja tristo
Pa nikad na horizonte
Jer noge me bole polako
Umrijet ću od sramote
Umrijet ću ako ću u pako
Ne želim znati ništa
Želim da snovi teku
Riješit ću se i prišta
Imam kaput i deku
I poreći sada moram
Rimu što na kaputu pleše
Pa plitikom prilikom oram
Dok noge me vitke tješe
Opet sam sanjo vampire
Ovaj put bijaše hrana
Pa čut ću i prezire
Jer vampir je samo mana
A jućer će sanjati tristo
Što meni neće reči
Da sam po svom drugu isto
Pa idem ribe peći
A na tanjuru za zalud
Samo oći se ćude
Što sam po pravilu.pa lud
A djeca sude.
Dotić ću se i repa
Što će svojim mahom
Reći da se šlepa
Oćevim dahom
Dotić ću se i tebe
I zaboga tristo
I tebe i Tebe
I sve to dođe na isto
Ma mrzi ajde,jecam
Mrzi dok ne zaori
Nit pecam,nit klecam
Samo sam prirodom gori
Od puža što lijepo gmiže
A netko će ga nogom
Sad mi se i diže
Pa odoh reći Zbogom
I NA KONCU
Tko to može poreći
Tu sreću sa ogledala sna
Tko to može doreći
Požuda je ista sva
Kamo sada krenuti
Put je jedan ,putuj rado
Može li se skrenuti
Što se i ti rugaš nado
Tko to može izreći
Pjesnik jedan samo znalac
A tu sreća neće teći
Duh je igra pa i tkalac
Tko to može nijekati
Pjesma jedna bit će bolje
Svu tu ljubav čekati
Kako kad sam loše volje
Samo Bog,samo Bog
On je onaj što sve znade
A i sjena pored njega
Ulit će nam nove nade
Tko će tu oprostiti
Sedam patuljaka u vrtu
Tugu neće donesti
Sve što znam da sam na putu
Ćemu se sad rugati
Jezik lak je kao uže
Kad si jedna pruga ti
I osmjesi što se druže
Čemu sada disati
Kada nebo neće reći
Da ču opet pisati
I sve te silne pobjede
Sada opet dođu na isto
Kud te sve to dovede
Klanjm ti se modna pisto
Ćemu rima poteće
Il je samo rubu tajac
Donjet će nam proljeće
Pa ćemu se rugati
Kada svijeta ima tristo
Sa kovanice strugati
Dva dobitka što dođu na isto
I gdje pokušavati
Reći nešto što je bolje
Odgovor će se kajati
Znade princip,znade svoje
Pa ćemu se rugati
Istini u istom loncu
I sam sebe gurati
Kada istina je na koncu
ŽICE
Idu mi na živce žice
Smetnja za moje krivce
Pošto pišem kao velik
Postat ću baš pravi čelik
Tko če ući u prazninu
Tko će meni ruku dati
I samnom u visinu
Na vrhunac boga stati
Zaobić ovog puta
Sebe samu jer je teško
Misliti na pola puta
Uzaludno slagat grešku
Zaobić ću ovog dana
Moje snove što se mršte
Oblogu o sto devet sana
Mašta tu je,igle pršte
I pustinju zaobiđem
Samo da bi opet sjela
Tu gdje nikako da siđem
Jer sam htijela,jer sam smijela
Pa o ljubavi pustoj,
A ona će reći zbogom
U šali kašici gustoj
Igrajući se sa Bogom
Svi su gosti dobrodošli
Sem onog što mi oči
Postavlj na tanjur prošli
Pa mi rime i ne koći
Nedam,nedam sebe sama
Opet tako ,kako ćuti
Da sam svijetlo,da sam dama
Oprost klešem ,pa sve šuti
Neznam bolje nego reći
Da sam upala u mrežu
Gdje mi rime neće teći
I druga imam kraj sebe
Maleni pjesnik u svom hodu
Nalik licu male bebe
Nalik velikom cvijetu za mutnu vodu
Žice žice,.tu po strani
Kako da sad kažem nago
Da se duša toga srami
Da mi srcu nije drago
O PAMETI
Smiješio se jedan strijelac
Na nebesi i na svodu
Sad je bijelac sad je zjevac
Kori pašnjk kao modu
Smješio se kistom isto
Hiljdama tamo ljeta
A u dahu kad bi pristo
Da svom stadu to ne smeta
Smješio se,pa sad nebi
Jer je prkos ma u svemu
Polako ti dušo zebi
Narugah se o baš i njemu.
Smiješio se,e pa neće
Kada ogromnom mi rukom
Otrgnuo latu cviječe
Sad se smiješi,kao zamlja
Osmijeh širi,a sve kreće
Tamo gdje je isto cvijeće
Kome da se pravdam lako,
Pa zar nismo isti tamo
Gdje je Bog nad zemljom plako.
Kome kaput u kaputu
Kome igra,mjera,žutu
Kome ljubav se sad sprema
Kome trema,kome šema
Opet vođa a te rići
Da je zanat moje srce
Nikada ja neću prići
Volim vjeru što mi daje
Oprost koji niti diše
U tom svijetu što ne laje
Što će vidjet sunca,kiše
Samo tako ,pa ću ići
I ne vrijedim,kad je dosta
Zaboga pa gdje ću stići
Ako bacim se sa mosta
Zaplivat ću,samo tako
Neka i to bude dio
Tamo gdje ja nisam plako
Gdje sam smio,gdje sam htio
A sad neću,jer je gore
Preslikalo dušom prostom
Nevidljiva svoda more
A to more čeznem nago
Želim ljubav,a što reći
Samo sam za njome trago
Idem leći,idem peći
Ko me pito što ću stavit
Na taj pladanj riblje kosti
Ponekad ću ruku slavit
Što sa njm će rime bosti
Pa da pitam sebe sama
Zašto nikada ne skratim
Miso što mi je dana
O pameti,ali dal je
Ako nije za početak
Samo meni šala ta je
Nikad svetak,nikad petak
O moj Bože,daj je skrati
Pa da idem svojo Kati.
O moj duše daj je kupi,
Pa da idem svojoj klupi
Nikada ja neću ići
Zaludo gdje nisu iste
Stvari što će zalud teći
Pa o njemu uvijek rado
Zauvijek je meni draži
Travka jedna,pa i stado
A po tome ,kaput traži
Kaputa,
Početak.
Idijota
I pletak.
Neću ćuti da sam ona
Gusjednica na tom vijetru
Al ću ćuti ćuda zvona
Obratih se svetom Petru.
Što se traži za dva puta
Može jednom,neću reći
Pitaj zašto sam ti ljuta
Idem sreći,neću leći...
Pa se igram sa čašom vina
Pretvarm je u tu pjenu
Što je sada ka visina
Ima sjenu,samo sjenu
Volim ženu!
Volim i u žitak
Što sve poput bajke stvara
Ali jesam ipak plitak
Kako pobjeći od dara
Nebo reće,opet nisam
Tu sam kako to oprostit
Ostaje mi samo sam
Rime će se same kosit
Pa nek kose sve na svijetu
Pa nek teku u poletu
Pa nek vole,pa nek bole
Potrbuške dame gole
O damo,što ti smeta
Njemu ahilova peta
O moj prinče što ti daje
Oko koje stobom laje
O moj pjetlu
Ti si ptica
Neka nebo riječju klica
O moj dragi,gdje si osto
I devet i deset i treset i
Žbunje i magla i bez traga
Igra naga
O ljubavi jedna bijela
O srećo sa deset čela
O pitanje što se nosi
O mirisu mi u kosi...
