Idu mi na živce žice
Smetnja za moje krivce
Pošto pišem kao velik
Postat ću baš pravi čelik
Tko če ući u prazninu
Tko će meni ruku dati
I samnom u visinu
Na vrhunac boga stati
Zaobić ovog puta
Sebe samu jer je teško
Misliti na pola puta
Uzaludno slagat grešku
Zaobić ću ovog dana
Moje snove što se mršte
Oblogu o sto devet sana
Mašta tu je,igle pršte
I pustinju zaobiđem
Samo da bi opet sjela
Tu gdje nikako da siđem
Jer sam htijela,jer sam smijela
Pa o ljubavi pustoj,
A ona će reći zbogom
U šali kašici gustoj
Igrajući se sa Bogom
Svi su gosti dobrodošli
Sem onog što mi oči
Postavlj na tanjur prošli
Pa mi rime i ne koći
Nedam,nedam sebe sama
Opet tako ,kako ćuti
Da sam svijetlo,da sam dama
Oprost klešem ,pa sve šuti
Neznam bolje nego reći
Da sam upala u mrežu
Gdje mi rime neće teći
I druga imam kraj sebe
Maleni pjesnik u svom hodu
Nalik licu male bebe
Nalik velikom cvijetu za mutnu vodu
Žice žice,.tu po strani
Kako da sad kažem nago
Da se duša toga srami
Da mi srcu nije drago
Post je objavljen 13.05.2009. u 17:04 sati.