Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pjesnik9

Marketing

UĆITI

Opet ti oblici i forme
Jedan dan bez norme ugledah svoju kosu
Oštru kao najaći kist
Za dana devet vidjeh djecu što ne idu u krevet
Prvo plesom svojih boja u malenom obliku roja
Što pleše kao znanje u hodu za sanje

Image and video hosting by TinyPic

Maleni lik se smješi,hoda pa i ne grješi
Spustih glavu svojim putem
Pa još jednom za sreću podigoh je kao vreću
Tamo jedan korak isti,ali nisu isti kisti
Maleno se ćudo sreće pretvorilo u nešto veće
Pomislih dal sam u hodu
imam li još svoju rodu
Prođe devet dana samih
Iza sna ja zatamih
Ali sreća što se nosi
Pogladi baš sve po kosi
Pir je mali ,netko fali
Napokon i dođe volja
Osjećah se kao bolja
Prićah priću gdje ću stići
Netko sniva moje riće
Malena siluta u kutu ne smeta
Obmanih se ,reće dijete
Mama ,ja i dvije tete
I na koncu priće
Pogledah u smjeru plahom
Zaigrah se svojim dahom
Djevojćica iz tišine
Podigla se u visine
Kao takva sada sjedi
U četrdesetoj vrijedi
Sjetih se tad svoje kose
Kako dijete odraste
Ali noge još su bose
I nebom još jure laste
Prića dalje teće lako
Jedan dan je samnom plako
Iz tog dana reće oći
Ne boji se krive noći
Hodah rubom samog mosta
Kasnije i dobih gosta
Bješe dijete u kaputu
Mala igra na svom putu
Moje sumnje su ko staklo
S neba djete ni se maklo
Nakon dana okruklog broja
Kaputu se promjenila boja
Ples je,ljubav,glazba teće
Gost se pretvori u crno cvijeće
Prođe još i pet minuta
Evo boje i kaputa
Sad sam doma,misli reće
Jedna sumnja,no brah cvijeće
On je vođa,a ja uši
Ali svijet se čudno ruši
Sve je gori,sve je teži
Kuda sada dijete bježi
Obićnog je dana sreće
Poreklo sa dlana cvijeće
I sve priće sad se tanje
Kažu cvijeće nije granje
A na uhu devet sati
Ptićice baš ko mati
Baš ko dijete, baš ko ljubav
Prekrasne ko cijelov ubav
Nakon kiše, tuće strašne
Ja bez krova i bez mašne
Usred sjena usred noći
U blic zjena vide oći
Zjena jedna sada stoji
Duša moja sad se boji
Još se koji minut vine
Usred mraka umu sine
Dva kaputa,jedno lice
Ime ptice kradljivice
Na mom dlanu sreća piše
No sa drugog mašta riše
Jedna noć je jednog kista
Dotakla i ćuda trista...
Od tog dana ili noći
Pati ljubav,pate oći,a i kosa što sad grebe
Veliko mi srce zebe
No ne bojim se niti gnjezda
Još tu sjaji moja zvijezda
A na svodu u svom hodu
Hiljadu kao u rodu
Pletu mrežu konca,kraja
Vode ljubav sve do raja
A u raju bez trenutka
Pomak nije ni iz kutka
Jer taj put što tu se nudi
Jedan je život ludi
Jedna je prića duga
Jedna je daleka tuga
Jedan je osvetnik pravi
I jedan pjetao mali
Jednom ću bez pisanja
Dotići majćina risanja
A do te tegle sive
Idem ućiti krive...










Post je objavljen 02.07.2009. u 22:44 sati.