Marketing
OPASKA
Jedne noći usred mraka
Začula se strašna buka
S neba siđe torba jaka
Pružila se njemu ruka
U tišini riječi zbore
Kao mati dijete svoje
Korih sve do srca kore
Raspršivši znanja boje
Djete gleda pa sve nebi
Promjenilo čud si tešku
Pjevah mu baš kao bebi
Istjerasmo groznu grešku
Tisuču tad riječi prospeh
Teškog glasa sve do zore
Skinuti sa lica osmijeh
Koji dotako je bore
Korak lijevo,ostah sama
Gledah ga u bijegu blagom
Htijedoh biti svijetla dama
Dok je nestajao tragom
Muku mučih,ali lako
Pjevavši o srcu prostom
Razum takoh ali kako
Protjerat ga težnje mostom
Tisuče se mudrih pijevki
Rasplelo međ ta dva svijeta
Vođa bijah svetoj kljevki
Njemu ahilova peta
Nikad prije ne pomislih
O tom svodu era boli
Zagrlih se,tupo stisnuh
Jesti soli,samo soli
Pođoh putem sviju mora
Od doline do visine
Od njegovog nema gora
Vječne bure,krad tišine
Jednom sjedio je njemu
Pokraj lica,pokraj nogu
Pio nektar pa sad čemu
Narugat se samom Bogu
Sada sjedi tu u jami
Tisučama svetih ljeta
Plovi tiho u toj tami
Ali krila još su sveta
O moj Bože tada shvatih
U tišini gola sama
Mačem jerkim strah tad skratih
Slegnula se ljeta fama
Otplesasmo ples u troje
Kao bića,kao cvijeće
Svatko ima breme svoje
I nesreče i nedače
Tada vidjeh da sam sama
Na kamenu suhom pustom
Ko mimoza,kao dama
U svemiru sjajnom gustom
Vjeđe poče padat polako
U san tonuh,na planine
Dok je pored mene daho
Cilj da krenem u visine
Napokon se snovi nađu
Na pločniku sve do raja
Kako se to ljudi snađu
Petom lupkavši do kraja
Pa na koncu usnuh njemo
U tišini kuče svoje
Sam je Bog kraj mene drijemo
Sanjah boje,samo boje
Post je objavljen 11.04.2009. u 14:38 sati.