subota, 11.04.2009.
VESELI DJEČARAC
Vidjeh odsjaj mu kraj lika
Dušu čistu mu i sjajnu
Njemu ponos,njemu dika
Tražeč ljubav vječnu,trajnu
Ko dječarac bješe cijeli
Osmijeh koji tijelo mami
Iako još nismo sjeli
Ostadosmo griješni,sami
Mislih greška što se dadoh
Na početku prije svega
Poglede mu nježno kradoh
Željeh njega,samo njega
Ali tuga što tu biješe
Jača je i od nas samih
I sve riječi što me tješe
Bješe tanke ja zastranih
Pođoh putem ljubomore
Svaki pokret biješe prijetnja
Na prijevaru do same zore
Vuće svaka njemu kretnja
I zla sumnja tu se rodi
I u njemu tad polako
Zaboravih što mi godi
Krenusmo u sami pako
Sumnja iskri u četr` oka
Ali ljubav što se rodi
Dovest će nas i do toka
Gdje nas sreča nježno vodi
Sada amo ,sada tamo
Bijasmo i dok bjesmo goli
I sve ono što mi znamo
Odvedoše nas do boli
Plave oči tanke,žive
Sad skreču pogled tupo
Usne mu sad mene krive
Završismo bijedno,glupo
Godine projure trenom
Sretosmo se u svom gradu
Igrasmo se mi sa sjenom
Dadosmo si novu nadu
Usne nam se opet spoje
Nježno al ne kao prije
Sada jedno biješe dvoje
Dok se oko sretno smije
No na put ja moram krenut
Jednog dana jer sam rekla
Da za vragom neću skrenut
Ipak s njim sam nježno tekla
Ljubav plane kao svijeća
A ja nesmjem ruku dati
Od tog moram biti veća
Na svoj put još moram stati
Dali sniva o životu
Koji dijelimo u dvoje
Dali vidi svu ljepotu
Dal mu misli ljubav kroje
Neznadoh pa rekoh smijelo
Bit češ moja uspomena
S tobom dijelih dušu,tijelo
Osječah se kao žena
Dječače ti pun veselja
Pun života,ideala
Znaj da bit ćeš moja želja
Za tebe sam dugo sjala
Sad moram krenut dalje
Uvijek ću se pitat sjetno
Da me nisu zlobne ralje
Ugrizle bil´ bilo sretno
Ti sad znaš i moje tajne
Sve si prihvatio s smješkom
Pa za dane lijepe,sjajne
Utješi se mojom greškom
Dječače sa povjetarcem
Što te svuda lako nosi
Kad te vidjeh prođoh žmarcem
Trnci nježni mi u kosi.
Uvijek ču te nosit sretno
U svom oku kao dijete
Sječanje na tebe sjetno
Svoju mrežu sjajnu plete
Nikad neću zaboravit
Ona dva leptira plaha
Što će našu ljubav slavit
Kad jednom dođosmo do daha
Uspomena bit češ trajna
I rosa u mojoj kosi,
Bješe ljubav žedna,bajna
Jedan pedalj što me nosi
U daljine,u visine
Pa kad sama budem prosta
Riješit ću se te težine
S tobom, neču preko mosta
