Marketing
PLOVIM DO TEBE
Koliko suza krenuše rijekom
Kad glava je dolje i nezna se dići
Mrak i tišina u prostoru nekom
Zar nikada neću na pašnjake stići
I srce se nada i tiješi polako
Jer borac u meni pokazuje ruke
Koje će srušiti i sam crni pako
Nebojeć se križa i patnje i muke
Devet sam dana razbijala glavu
Hodam li putem što vodi do neba
Grizla sam nokte,jela sam travu
Umjesto sunca,umjesto hljeba
Brod što me nosi na pučine razne
Kormilo svoje skreće u mahu
Ne bojim se pokore,gladi i kazne
Živjet ću život u jednome dahu
Al sidra tu nema što znalo bi stati
na otok od zlata što negdje čeka
I ruku pružit i srce dati
I pustit ljubavi tisuću rijeka
Pa mijenjam i dušu i srce i glavu
Svakim dodirom nečijeg tijela
Bijelu u crnu,žutu u plavu
Na pokoru obraza,boka i čela.
Devet sam dana skupljala misli
Šivala rijeku što poteći treba
Do neba ispod kojeg su pokisli
Đavo i muka što srce mi vreba
Podignuh glavu i stadoh pred sebe
Da sidro ću spustit odlučih tad glasno
I hiljadu dana tražit ću tebe
Sa željom,sa mukom,sa iskom,strasno
Tvoj otok me čeka i tvoje ruke
I tvoje oči što sanjam u tišini
Želim tvoj osmjeh ,tvoj strah ,tvoje muke
Oblake misli što dišu u visini
Ti si moja hrana,moj dodr i mreža
U koju ću rado upast bez straha
Pa bila li lakša,bila li teža
Znam da sam tvoja nježna i plaha
Ubiti srce ako sad nezna
Da ljubav je jedna i nikada reći
Da sudbine nema uma trijezna
I lutati pusto i uzalud leći.
Pružam ti ruku na kojoj piše
Putokaz srca duše i tijela
Ako ne želiš,ne volim te više
Al samo da priznaš da ipak sam smijela.
Post je objavljen 11.04.2009. u 16:10 sati.