subota, 11.04.2009.
PREDODŽBA ŽIVOTA
Dal svejedno je sada jesmo li djeca il ljudi
U ovoj nevidljivoj masi od života
Dok patnja i bol je sve što se nudi
Crni oblak dima,forsirana ljepota
I što će mi sada sva ova lica
Gorka i mutna,puna težine
I oči u kojima rađa se klica
Sebičnosti i manjine
Nek vrijeme stane kao na slici
Ako je ovo predodžba života
Kap vrijednosti u misli besmislici
Koja prečesto zove se dobrota
Prekrivenih vjeđa u ovoj priči se hoda
To osjećam dok brojim u sebi
U tom slatkom mraku ljudskoga roda
Iz sobe u sobu,al` pružam ruku tebi
Daj dođi kao princ na bijelom konju
Baš onako kako pričaju majke
I odvedi me u zemlju neku svoju
Na vrhunac neba,u najslađi dio bajke
I spasi me od tuge i nemoći
Od prevara velikih što sitnima se čine
Spasime od nikakve želje i bespomoći
Od ove beskrajne noči i tmine
Spasi me od ove malenkosti duše
Od strahova i sumnji u očima ljudi
Oni su sada vjetar što ruši i puše
Odaj me poljubi,o daj me probudi
Izvedime iz ove predodžbe života
Gdje patnja i bol je sve što se nudi
Sad gledaš me dok spavam,ja tvoja sam ljepota
O daj me poljubi o daj me probudi
