pjesma duše moje...
nedjelja, 27.05.2007.
oprost...
jednu riječ te molim,
za jednu riječ preklinjem,
za jednu tako jednostavnu,
s tvojih usana izrečenu,
zar je ne zaslužujem...
nisam vridan divojački suza,
niti riči preklinjem i molim,
riči oprosta dušo ne znam niti ću reći,
niti mogu nekoga da volim,
ko što ti voliš i ljubav želiš da pružiš...
milijun puta sam je ponovila,
a od tebe nikad ju dobila,
i za ono što nisam,
i za ono što jesam,
preuzela krivicu,
a tebe ipak izgubila...
još milion puta reci,
krivicu preuzmi,
za sve šta si učinila i nisi,
ali "oprosti" nemoj tražiti,
od mene ga nećeš dobiti...
priznaj grešku,
molim te,
samo reci oprosti,
jer već odavno ti je oprošteno,
i prije negoli si me povrijedio,
oprostila sam ti i ono što nije učinjeno...
evo sam ti grešku prizna,
ali oprost ja tražiti neću,
ni oprost davat neću,
kreni dalje i zaboravi na me,
i sa drugim sebi nađi sreću...
ko da si od kamena isklesan,
od leda ispunjen,
zar moja toplina niti malo ne prodire,
oprost iz mog iscrpljenog glasa opet se čuje,
i za moja i tvoja dijela,
zajedno se stapa i u pepeo pretvara...
nemoj me molit,
ni preklinjat me nemoj,
jer srce moje kameno,
za oprost i za milost,
nije stvoreno,
odlazi i zaboravi da sam postojao...
poljki i ja
....poljki moj pohvaladavaoc, virtalan prijatelj, kritičar i nadasve prekrasnih pjesama pisac, prihvativši moju molbu za zajedničku pjesmu, iz naših srca i duše nastali su iznad ispisani stihovi....hvala poljki...
