pjesma duše moje...
srijeda, 28.11.2007.
štrajk...
bloger...
čovjek kompjuter nabavi,
gledao u tu kantu ka tele,
gdje li se pali kako radi,
zuji naokolo gledao u zvijezde,
žaruljica iznad zasvijetli,
pa prošeće do prve knjižare,
i pokupuje sve kompjuterske skripte,
word, excel, corel, Internet,
putem načuje za bug,
što je to nekakav žohar,
a ne ne kaže prodavač,
kupi to i svijet će ti biti jako blizak,
izvadi zadnju paru pa i to kupi,
sjedne na klupu i uči…
upalio on komp,
tipku po tipku na tastaturi stišće,
i prvu riječ na ekranu stvori,
ah nisam ja takav tutlek,
samouvjereno pomisli,
uzima maxadsl i Internet spoji,
žica po žica i eto ti svijeta,
shvaća kako mu je Amerika,
za samo jedan korak bliža…
dođe mu iz guzice u glavu,
da kod njega rima uvijek štima,
bilo ljeto ili zima,
zavali ruku u džep,
a ono para nema,
dali da nađem sponzora,
da mi knjigu tiska,
svi se ograđuju,
kažu para nema,
treba se kupiti boja, papir,
a država visok porez nabija…
vrati se on doma,
bulji u tu kantu i razmišlja,
možda postoji na Internetu mjesto,
gdje svoja djela objavit mogu,
da svijet shvati,
da i oni koji nemaju para,
zasigurno imaju dara,
švrlja on tako i surfa,
i naleti na nekog blogera,
upita on njega što to je,
kaže on, blog svoj otvori,
i post po post objavi,
i mnogi će čut za tebe,
i podršku ti dati…
pročita on pravila korištenja,
što mu se nudi,
i čega se pridržavati mora,
čini mu se sigurnim mjestom,
pa s osmjehom na licu blog otvori,
počinje upisivati sve što mu je na pameti,
i tako stvori on svoj mali kutak,
kad je sretan, tužan ili pod stresom,
sve na ekran prenosi,
i odlazi spavat sa smiješkom…
i tako vrijeme prolazi,
sve više virtualnih prijatelja,
se oko njega stvori,
svaki dan sretan se budi,
s nadom da novi post objavi,
kao ono hakeri mu blog oteli,
što da učini,
sav izvan sebe,
molbu za pomoć blogu uputi,
čeka dan čeka dva,
prošao mjesec, a odgovora nema,
i sada se pita ako para u džepu nema,
što mi ovaj svijet ponudit može,
i shvaća ama baš ništa…
ali zaboravio je,
da mnogo virtualnih prijatelja,
oko sebe stvorio je,
svi za jednoga,
jedan za sve,
mi stvaramo blog,
to je njihov glasni slogan,
kad se mnogo ruku spoji,
blog ćemu vraćen biti,
jer i bez para virtualni prijatelji,
uz njega će uvijek biti…
pjesma posvećena svim blogerima koji su izgubili svoj kutak mira...
objavljujem štrajk!
kliknite i podržite: pobuna u magli
čitajte rađe COOL listu na naslovnici umjesto mog bloga
jer ako se ne može čitati SEWENOW blog ili sutra bilo čiji zašto bi se danas mogao čitati moj blog.
komentare slobodno ostavljajte na naslovnici pod bilo kojim postom, možda uredništvo primjeti da nekaj ne štima.
te kako bi se pojačalo djelovanje cijelog ovog štrajka i nadamo se doveo do nekih pozitivnih rezultata, kopirajte niže navedeni tekst, te pošaljite na našu "dragu" podršku: blog@blog.hr
BLOGERSKI MANIFEST
1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!
3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.
4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.
5. Gosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!
6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.
7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za odgovore na njihova pitanja.
8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.
9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.
10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.
11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?
12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.
14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.
15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.
16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.
17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.
18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!
19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!
MI STVARAMO BLOG!!!
Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!
nedjelja, 25.11.2007.
knjiga gostiju...
list po list okrećem,
prstom prelazim,
čas s oduševljenjem,
a čas s tugom i suzom,
ime po ime iščitavam,
na glas izgovaram…
mnogu su se upisali,
datumi su različiti,
neki su još uvijek tu,
a mnogi samo u prolasku,
neki zauvijek otišli,
ali vječni utisak ostavili…
s osmjehom i tugom na licu,
okrećem zadnju ispisanu stranicu,
otvorenu ju svijetu ostavljam,
jer još mnogi će doći,
i u knjigu gostiju života moga,
ime svoje perom ispisati…
utorak, 20.11.2007.
poput nje...
poput šećerne vune,
onako slatke i ljepljive,
polako se otapa na usnama,
svih boja koje priželjkuješ,
toliko neodoljiva,
primamljiva…
poput mirisa lavande,
cijeli prostor ispunjava,
kad je udahneš,
smiraj osjetiš,
opijen aromom,
polako u mir svoj utoneš…
poput svile,
neprimjetno klizi s tebe,
toliko lagana,
glatka i nježna,
poželiš se u nju umotati,
da ti samo ona tijelo dodiruje…
poput nje,
da slatkoću usana okusiš,
dah njen da ti prostor ispunjava,
tijelo o tijelo klizi lagano i nježno,
da od njenih uzavrelih dodira,
osjetiš blaženstvo…
subota, 17.11.2007.
u tišini...
laganim koracima odlazim,
u mir svoj,
bez mirisa tvog,
živjet život svoj…
bez suze na obrazu,
s težinom u grudima,
okrećem stranicu,
novi list ispisujem…
vrijeme je,
već je kasno,
svijetla se gase,
u tišini duboko udišem…
umor me slama klonem,
jastuk grlim,
jer ne mogu onoga,
koga volim…
srijeda, 07.11.2007.
dok sanjaš...
milujem obraze,
nježno k usnama se spuštam,
lagano se stapam,
u jedno nas pretvaram…
izdah tvoj udišem,
osjećaje ti crpim,
tvoje tijelo dodirom obilježavam,
svoje srce upotpunjavam…
ta ljepota i nježnost,
sjaj poput bisera,
slijepom me čini,
samo tebe osjećam…
u snove beskrajne te vodim,
gdje nema granica,
sve je moguće,
samo nas dvoje…
četvrtak, 01.11.2007.
tvoja riječ mom životu topla nota…
slovo po slovo me obuzelo,
ovisnom me pretvorilo,
upijam ih munjevito,
poput ruže uvenule,
koja kap vode priželjkuje…
poput meda,
svaka riječ sladi,
i o moje srce se lijepi,
riječi tvoje utjeha,
i sreća su života moga…
toliko slova duše i srca,
proizišlo s tvojih usana,
plove umom mojim,
u zagrljaj se stapaju,
i moje srce osvajaju…
slovo po slovo me obuzelo,
moje srce u voljeno pretvorilo,
ta riječ toliko primamljiva,
mom uhu topla nota,
život moj u pjesmu pretvara…
