pjesma duše moje...
nedjelja, 27.07.2008.
sretan rođendan...
poželi si neostvarenu želju,
punim plućima puhni u svijeću,
ako je nesebično sve je moguće,
granice ne postoje…
sretan rođendan si poželi,
neka te zagrli ona koja te iskreno voli,
topli poljubac na obrazu osjeti,
osmjeh neka te cijeli život prati…
mašti pusti na volju,
sivilo u dugine boje pretvori,
dobro dobrim čini,
lijepa riječ neka ti dušu ispuni…
sretan rođendan si poželi,
ruku na srce stavi i majci zahvali,
što na ovaj dan sebe je žrtvovala,
da bi divnog čovjeka svijetu podarila…
nedjelja, 20.07.2008.
nema povratka...
novi list okrenut je,
stari neka u boli živi,
suze svim snagama zaustavljam,
da ga ne unište,
prije nego li mi na sreću ukaže…
gledam ga tužnim očima,
na licu osmjeha nema,
kako je samo prazan i pust,
da li sam pravilno postupila,
kad sam crtu povukla…
da li mi je nešto promaklo,
možda je ostala rečenica,
možda samo riječ,
koju sa starog upila nisam,
možda me bol zaslijepila…
u glavi kaos me ubija,
ta riječ da je bila bitna,
ja bih je primijetila,
istina jača od boli je,
ona je svoje rekla i nema povratka …
subota, 19.07.2008.
vaga ljubavi...
ma što ljubav uistinu je,
nesebično davanje i opraštanje,
koliko puta oprostila sam,
koliko puta za istinu iznova molila,
a što sam na dlanu dobila…
koliko još snage u meni ima,
da li si vrijedan moje nježnosti,
da li se uopće isplati vagu tražiti,
jer srce želi opraštati,
a razum se tome protivi…
previše minusa skupilo se,
još koja rečenica,
i na papiru više mjesta biti neće,
za još jedan plus Boga preklinjem,
da pokaže mi vagu što ne nadzire se…
zar ljubav na matematiku spala je,
da zbrajam sve pogreške,
sve trenutke oproštaja vrijedne,
da molim Boga da mi ukaže,
na iskrene riječi i poljupce tvoje…
utorak, 15.07.2008.
strah ljubav ubija... duet sa barba poljki...
...gledan nebo
...vedro je i čisto
...čisto
...ko ljubav tvoja
...šta pruži je njemu
...eh, malena moja
poklonila mu se,
zauzvrat ništa tražila,
priželjkivala ljubav iskrenu,
a sad mi srce probada,
laž najgorča,
s njegovih usana izrečena...
...zar može neko biti takav
...da odbije srce
...srce na dlanu pruženo
...u kojem je ime njegovo
...najčišćom ljubavlju ispisano
strah gubitka ljubavi čiste,
od gorke istine jače je,
srcu čistom vjerovao nije,
laž dahom ispustio,
strah što ga usnuo,
u javu je pretvorio...
...java
...ona šta nam najlipše snove ruši
...i pušta malenu moju
...da se u tužnim stihovima guši
...jer hrabrosti on nije ima
...da iskrenu ljubav daje i prima
vlastite sjene bojao se,
nije ni slutio,
koliko veliko moje srce je,
prokockao je sve,
okrećem novu stranicu,
na kojoj njegovo ime ispisano nije...
poljki i moja malenkost...
ponedjeljak, 14.07.2008.
otmi ili oslobodi... duet sa sewenom...
crno vino kao od krvi istočeno,
dopola puno ili opola prazno,
brzinom munje teče niz vene,
samo da tebe u meni ubije...
i kaplja vode, na tvoja usta,
miris sa čežnjom prošlosti blijede,
da razlije sjećanja iza leđa,
da umije zaslijepljene oči...
u mračnim odajama zjenica,
lik tvojeg tijela biva,
ne mogu te isprati koliko god ribala,
mirisom ploviš mojim porama...
u svjetlu tvoga medena srca,
krv moga se srca kreće,
dok putujem kroz vrijeme,
nosim ti pelud života svog...
oslobodi me molim te,
izvuci iz ovih nevidljivih okova,
iscijedi se iz srca moga,
pa makar sa krvavim kapljama...
i okuj me snovima duše,
izobliči moj neuhvatljivi um,
otmi mi dah bez grižnje,
jer savjest mi treba čista!
sewen i moja malenkost...
nedjelja, 13.07.2008.
kako si mogao usnuti...
koliko laži,
koliko puta izrečenih,
kako da vjerujem,
koliko god se trudila,
u tvojim očima,
istina je iskrivljena…
gdje god se okrenula,
što god načula,
u meni nemir stvara,
ni sjena više nije siva,
u mislima poput oluje kola,
koja sam budala slijepa…
možda sam se odmah,
okrenut trebala,
iza sebe sve ostavit,
i snažno vratima zalupit,
suza bi mi niz lice kapnula,
ali sumnja bi ishlapila…
koliko puta,
koliko laži izrečenih,
ne pokušavam ni nabrojati,
kako da vjeru u tebe vratim,
kako si mogao usnuti,
zar u tebi nema grižnje savjesti…
subota, 05.07.2008.
između jave i sna...
tamo gdje se bistrina mora,
i plavetnilo neba,
u jedno stapa,
gdje zrak čini čovjeka…
tamo između svih granica,
između dobra i zla,
gdje je početak samo mit,
a kraj riječ iz rječnika…
tamo gdje osmjeh i suza,
čine besmrtna sjećanja,
u vremenu između jave i sna,
tamo ću te uvijek voljet ja…
leptirova brodica...
poput leda zaleđena,
kao kamen o tlo pričvršćena,
poput leptirovog života,
sekunda je vječnost bez kraja…
naizgled kao prašina sitna,
čas poput vala krupna,
između dva svijeta lebdi,
kao da se skriva od pogleda bježi…
daljina ju nijemo zove,
duboko bistro plavetnilo guta,
poput života lagano prolazi,
u bonacu vječnosti uplovi…
