crno vino kao od krvi istočeno,
dopola puno ili opola prazno,
brzinom munje teče niz vene,
samo da tebe u meni ubije...
i kaplja vode, na tvoja usta,
miris sa čežnjom prošlosti blijede,
da razlije sjećanja iza leđa,
da umije zaslijepljene oči...
u mračnim odajama zjenica,
lik tvojeg tijela biva,
ne mogu te isprati koliko god ribala,
mirisom ploviš mojim porama...
u svjetlu tvoga medena srca,
krv moga se srca kreće,
dok putujem kroz vrijeme,
nosim ti pelud života svog...
oslobodi me molim te,
izvuci iz ovih nevidljivih okova,
iscijedi se iz srca moga,
pa makar sa krvavim kapljama...
i okuj me snovima duše,
izobliči moj neuhvatljivi um,
otmi mi dah bez grižnje,
jer savjest mi treba čista!
sewen i moja malenkost...
Post je objavljen 14.07.2008. u 10:18 sati.