pjesma duše moje...
ponedjeljak, 26.10.2015.
odavno sam tvoja...
u trbuhu milijun malih prozirnih nježnih krila,
da li vilinih, leptirovih, anđeoskih, neobjašnjivo,
dotiču me niz cijelo tijelo iznutra,
na način koji nisam do tada osjetila,
i nitko me nije tako dotako,
kako objasniti, ne za to riječi ne postoje,
koja euforija, koji adrenalin,
koja snaga, koja energija,
da, to sam doživjela,
nestvarno, da mogu u nebo poput sokola bi poletjela,
iz tijela izletjela, lebdjela,
druga dimenzija me obuzela…
sve si bliže, osjećam,
taj trenutak, tijelo mi drhti,
stojim na mjestu, nepomično,
a u isto vrijeme ne znam kako da se zaustavim,
kroz cijelo tijelo krv juri nezaustavljivo,
ne mogu se smiriti,
koji opijat, koje ludilo...
od sreće iz svega glasa bih zavrištala,
neka cijeli svijet zna,
jer ovo što moje srce proživljava više je od zemaljskoga,
jer on se približava,
dušu njegovu duša moja osjeća ,
osmijeh u srcu, a u oku suza,
sve je bliže, osjećam ga…
taj miris, duša ga je tražila, već ga znam,
da ga bolje osjetim oči zatvaram,
namirisala sam te, toliko znan
punim plućima udahnula,
i u tvoj miris uronila,
nisi me još niti dotako,
a kao vilinom prahom cijela sam tobom obasipana,
bliještim krivicom tvojom, tvoja sam…
u tvojim očima vidim život, vidim nas,
na tvojim usnama strast,
u tvojim rukama osjećam sigurnost,
na tvojem ramenu oslonac,
na tvojim prsima smiraj kakav doživjela do sada nisam,
ti si taj, bez sumnje,
na tvom srcu ocrtava se vječno voljet će me,
moja duša svoju dušu našla je…
uzmi me,
odavno sam tvoja,
voljela sam te, volim te i voljet ću te,
jer ti si srodna duša moja…
utorak, 30.11.2010.
mreža ljubavi...
koje plemenito biće,
ili mu se divite ili ga prezirete,
nema suzdržane sredine,
neee glasno zavikala je,
pustite neka svoju mrežu plete…
nešto duboko u njoj nikad dalo nije,
da osakate to divno stvorenje,
svu tu ljubav i strpljenje,
koju jedno biće u savršenstvo ulaže,
da u sekundi drugi unište…
toliko si mi se zapetljala u srce,
riječima tim bez daha ostavio ju je,
istovremeno izgubila se i našla se,
jer da oko srca njegovog mrežu plete,
nije isto što i u srce pustit je…
u njemu svoj kutak našla je,
nježno plete svoju mrežu ljubavi i sreće,
bez prezira i straha da ju drugi unište,
jer on joj se divi,
za njega ona plemenito je biće…
petak, 19.11.2010.
miris...
picture of unknown author
davno sam ga udahnula,
da sam samo tada oči zatvorila,
možda bih osjetila,
možda bih prije srce čula…
u kaos gomile uskočila,
oči napinjala i tražila,
ruke neumorno pružala,
pogreška koja me boli koštala…
možda je to Božja volja,
jer ga duša izdahnut nije mogla,
s vremenom od umora klonula,
usred gomile tijelo polegla…
teške kapke polako sklopila,
rukama samu sebe zagrlila,
duboko srcem udahnula,
u kaosu miris njegov prepoznala…
utorak, 16.11.2010.
u njemu pronašla sam te...
picture of unknown author
u njemu izgubila sam te,
neumorno mislima držim te,
ali kad me njegove ruke zagrle,
tvoje riječi s njegovima stapaju se…
zatvaram oči kad mi šapuće,
pokušavam zadržat tvoj glas objeručke,
ali dah njegov omamljuje me,
tvoj glas u njegov pretvara se…
riječi tvoje njegove usne zbore,
toplinom glasa ježi mi svaki dio kože,
nježnim dodirima snove mi ostvaruje,
u njemu pronašla sam te…
četvrtak, 29.04.2010.
ta riječ...
picture of unknown author
ta riječ toliko varljiva,
koliko sam je samo puta izgovorila,
a koliko puta u srce pustila,
ne, više mi nije mila…
poput stare tinte izblijedila,
kao kaplja suze na užarenom kamenu isparila,
više nije dobrodošla,
ova vrata za nju su zatvorena…
poput prijatelja koji te izdaje,
tu je, ali mu duša više nikad ne vjeruje,
plamenom strasti opekla je,
a opeklina ostavlja vječne ožiljke…
ta riječ toliko osakaćena,
sad u kut stjerana je,
muk se samo čuje,
njeno mjesto tišina zamijenila je…
