pjesma duše moje...
petak, 09.10.2009.
kako si prostremo...
polako usnem sa mislima divnim,
da puti su nam krojeni isti,
i kako si zajedno plahtu prostremo,
da ćemo tako zajedno i na nju prileći…
dok ploviš na mekom oblaku snova,
promatram svaki trzaj tvoga oka,
i dok mjesečina tvoj obraz obasjava,
pitam se da li snivaš iste snove kao ja….
potiho Bogu moja duša se obraća,
zahvaljuje što pored nje se budiš sada,
i što osluškuje lagane otkucaje srca tvoga,
dok ti rosna java na vrata zakuca…
nedjelja, 04.10.2009.
u sivilu...
vjetar svom silom puše,
ali nikog i ništa ne dotiče,
te kapi kiše što se s neba spuste,
ne ostavljaju traga,
na sam dodir se gube…
za onim mirisom latica,
vapi srce izgubljenog leptira,
ali u sivilu mirisa nema,
niti leptirovih šarenih krila,
magla gusta sve je progutala…
svaki dio tijela što se kreče,
čini pokrete i djela,
što ne idu u korak s mislima,
duša se polako zatvara,
ne, to nisam ja…
