vjetar svom silom puše,
ali nikog i ništa ne dotiče,
te kapi kiše što se s neba spuste,
ne ostavljaju traga,
na sam dodir se gube…
za onim mirisom latica,
vapi srce izgubljenog leptira,
ali u sivilu mirisa nema,
niti leptirovih šarenih krila,
magla gusta sve je progutala…
svaki dio tijela što se kreče,
čini pokrete i djela,
što ne idu u korak s mislima,
duša se polako zatvara,
ne, to nisam ja…
Post je objavljen 04.10.2009. u 22:54 sati.