pjesma duše moje...
subota, 12.05.2007.
dan bez poljupca...
nešto me protresa,
sat zvoni,
šest sati ujutro je,
kava na noćnom ormariću,
topla i mirisna,
otvara oči moje,
bacam ruku,
na desnu stranu kreveta svog,
osjećam prazno je...
protežem se,
zijevam ko malo štene,
sitnim koracima,
do kupaone šuljam se,
hladnim kapljama vode,
umivam lice svoje,
pogledam u ogledalo,
pružam ruku,
da primim četkicu za zube,
i shvatim da tvoje,
nema kraj moje...
vračam se napola budna,
do sobe svoje,
otvaram ormar,
biram što obući ovaj dan,
dal nešto veselo,
ili klasično krem ili sivo,
grabim prvu majicu na vrhu nereda tog,
zatvaram vrata,
i ugledam da je jedna polica,
uredna i prazna bez nereda tvog...
slažem kosu,
rumenilo na lice svoje,
najdraži miris,
stavljam na dijelove tijela,
gdje poljupce bi osjetit htjela,
uzimam onu malenu torbicu,
u koju jedva stane novčanik moj,
zamahujem njom,
i prelazim prag svoj,
okrećem se,
i shvatim,
da i ovaj dan bez poljupca će proć...
