pjesma duše moje...
nedjelja, 22.04.2007.
bojim se jer kao pero držiš me...
toliko me znaš,
predobro me poznaješ,
bojim se,
čitaš me,
preduboko,
preintimno,
ko knjigu listaš,
upijaš,
sve riječi moje,
cijelu dušu,
sve osjećaje,
sve što poželiš izvučeš iz mene,
i pretvoriš u svoje...
strah me,
ko staro vino kušaš me,
sve tajne,
želje i nadanja,
sve si okusio,
na dlanu si me dobio,
držiš me,
bojim se da ne zaboraviš,
jer kao pero,
ti dlan dotičem,
bojim se da hladan vjetar ne zapuše,
da ne poletim,
u zaoborav ne odletim...
slaba sam,
slaba na tebe,
tebi pripadam,
sve što je moje je tvoje,
ne iskoristi fobije moje,
čuvaj me molim te,
drži to pero,
jer ono se tobom hrani,
ne igraj se,
jer i ako malo puhneš,
da vidiš kako letjet može,
poletjet će i više se nikad,
na tvoj dlan vratiti neće,
u zaboravu,
u izgubljenom vremenu i prostoru,
nestat će...
volim te,
ne zaboravi to,
ne igraj se molim te,
jer volim te,
i voljet ću te,
dok god kuca malo srce moje,
dok god kao meko pero,
dotićem dlanove tvoje,
jer ako poletim,
past ću negdje gdje me primjetit neće,
zgazit će me,
i kaplje kiše,
zauvijek
prekrit će tijelo moje...
