31.10.2006., utorak
Gotovinu su čuvali Petračevi ljudi
|
Intervjuom u današnjem Globusu, Marin Tomulić, iseljenik u Francuskoj, potvrdio je informaciju 45 linesa o atentatu na njega (Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića): Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu." Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006. Ako je Marko Nikolić 2002-e vozio automobil POA-e, pitanje je kakva je u svemu tome uloga Franje Tureka, odnosno Predsjednika Stjepana Mesića, koji je protežirao šefa POA-e. Možemo mi o Tomuliću misliti što hoćemo, ali je činjenica da je on oslobođen iz hrvatskog pritvora gdje je sjedio pod sumnjom za gospodarski kriminal, na intervenciju francuske diplomacije. Konkretno je naveo da su njegovo oslobađanje zahtjevali od potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Stoga, njegova izjava o atentatu za koji je korišten državni automobil ne bi u Hrvatskoj smjela ostati prešućena od strane nadležnih državnih institucija, osobito stoga što je riječ o međunarodnom incidentu koji podjseća na likvidacije Udbe (državni terorizam).  Predsjednik Stjepan Mesić, ako iskreno zagovara istragu o tajnim računima za oružje, trebao bi u svakom slučaju konzultirati Marina Tomulića. Evo što Tomulić kaže o Hrvoju Petraču, inicijatoru obnovljene priče o tajnim računima: ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega. "Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić. Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006. Zanima li hrvatskog predsjednika je li istina da je Hrvoje Petrač bio logističar Ante Gotovine kao što to tvrdi Marin Tomulić? Zbog vlastite upletenosti u skrivanje Gotovine, Stjepan Mesić bi najradije da Tomulićev intervju nikada nije objavljen. Drago mi je da u Globusu prate 45 lines i da su barem djelomično odmaknuli od deala dogovorenog na Večeri kod Mesića. Zapravo, izgleda da je u Globusu jedino Gordanu Maliću zabranjeno pisati o Hrvoju Petraču i tajnim računima. |
