04.05.2006., četvrtak
Josip Husar na meti Večernjeg lista
 Ministar obrane Berislav Rončević zanijekao je autentičnost nekoliko iskaza o navodnim zlostavljanjima brigadira dr. Josipa Husara prema svojim podređenima. Večernji list nastalja razvijati skandal Husar, pa tako danas Tanja Božić donosi pojedinosti iz medicinskogkrtona jedne od navodnih Husarovih žrtava. Nemam pravih informacija koliko su Večernjakove optužbe na Husarov račun utemeljene. Moguće je da je glavna meta ove priče načelnik Glavnog stožera HV-a general Josip Lucić za kojeg Tanja Božić piše da je Husarov zaštitnik. Poznato je da ministar obrane Berislav Rončević svojedobno nije bio zadovoljan Lucićem, te da se zbog njega sukobio s Predsjednikom Stjepanom Mesićem. U međuvremenu ministar obrane prestao je praviti pritisak na Vrhovnika Mesića da se Lucića makne, pa je razumljivo da Rončeviću danas ne odgovara priča koju objavljuje Večernjak. Prozivanog Husara upoznao sam u jesen 1991. u Đakovu kad je koordinirao humanitarnim konvojem za Vukovar. Nije mi ostao u lijepom sjećanju. Hvalisao se kako je u Hrvatsku došao iz Legije stranaca. Nosio je ogroman kolt, a znalo ga se vidjeti i kako se sa snajperskom puškom penje na krov vinkovačkog hotela Slavonija. Bez obzira na okolnosti takav mi je image bio nespojiv s njegovim liječničkim pozivom. Husar je široj javnosti postao poznat kad je objavljeno da je za vrijeme njegovog kardiološkog mandata na Rebru pomrlo više djece zbog nestručnog liječničkog tretmana: Priča o hrvatskome zdravstvu može, recimo, biti pripovijest o Silvestru Kujundžiću, dječaku koji je potkraj 1997. imao tri i pol godine i koji je patio od urođene srčane mane. Roditelji su ga doveli na operaciju u KBC "Rebro" u Zagrebu, rečeno im je da se radi o "rutinskoj operaciji" i da će operaciju obaviti dr. Josip Husar: devet dana poslije operacije Silvestar je preminuo, a razlog njegovoj smrti bila je nestručnost čovjeka koji se predstavljao kao dječji kardiokirurg. Možda nam je sjećanje blijedo, no nikako se ne možemo prisjetiti da su tada Letica, Orešković, Stavljenić-Rukavina, Večerina-Volić ili Ostojić pozivali Milotu i Luku Kujundžića da krenu u pravosudnu ofenzivu protiv Josipa Husara, čovjeka koji je svojim skalpelom tih dana na onaj svijet poslao još petero mališana. Da su i htjeli, Kujundžićevi to nisu mogli napraviti: nisu, naime, imali novaca za pokretanje sudskoga spora. Ne možemo se, također, prisjetiti da je tih dana itko od dičnih hrvatskih medicinskih trudbenika javno tražio da policija i tužilaštvo provedu istragu o smrti šestero djece na "Rebru"; ne sjećamo se, nadalje, da je netko od te velevažne bratije tražio pokretanje postupka protiv Husara i njegova tadašnjeg šefa dr. Tomislava Brzovića, a ne sjećamo se ni da je netko od tih ljudi prosvjedovao protiv toga što se Husar promeće u žrtvu, pa od novina sudskim putem pokušava utjerati dva milijuna kuna. Na ime duševnih boli. Ivica Đikić, AIM, Zagreb, 26.10.2001. |
