31.08.2005., srijeda
Hrvoje Petrač je velika rupa u Akcijskom planu
|
(Hrvoje Petrac is a big hole in Action plan - on Peratovic Net) Točno 10.07.2004. u Vjesniku pod naslovom:NITKO NE ŽELI DA GA SE POVEZUJE S HRVOJEM PETRAČEM sam objavio: Po najnovijim neslužbenim informacijama Hrvoje Petrač se od tjeralice za otmicu sina generala Vladimira Zagorca krije u Grčkoj, gdje je nedavno, posve neslužbeno boravila i jedna osoba iz vrha OA-e. Ta osoba bio je Saša Perković, tadašnji pomoćnik ravnatelja OA-e Damira Lončarića, danas savjetnik Predsjednika Stjepana Mesića za nacionalnu sigurnost, a inače sin Josipa Perkovića, najmoćnijeg hrvatskog špijuna, za kog Bože Vukušić kaže da je obuhvaćen njemačkom istragom o ubojstvu Stjepana Đurekovića. Saša Perković je zas boravka u Grčkoj doživio i manju prometnu nesreću, oštetivši službeni automobil, što je izazvalo manje probleme s tamošnjom policijom, jer je Perković mlađi tamo boravio neslužbeno, odnosno neprijavljen domaćim vlastima, dakle suprotno međunarodnim diplomatsko-obavještajnim propisima. A OA-a u to vrijeme u Grčkoj nije imala ni akreditiranog obavještajnog atašea pri veleposlanstvu u Ateni. Obzirom da je Saša Perković još za prvog Petračevog bijega pred policijom 2001. zajedno s Rankom Ostojićem, bivšim ravnateljem policije, posjetio Hrvoja kod Villacha nakon čega se kontroverzni tajkun pojavio u Zagrebu i dao izjavu policiji u Heinzlovoj kako nema ništa s ubojstvom Vjeke Sliška, nije bilo teško zaključiti da je pomoćnik ravnatelja OA-e u Grčkoj boravio kako bi kontaktirao Petrača. Kontakte Ranka Ostojića i Saše Perkovića za vrijeme prvog bijega s Petračem kasnije pred nekoliko mjeseci opisao je i Ivo Pukanić, što se dalo shvatiti kao Petračevo upozorenje. Preko Pukanića upozoren je i ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko noticom u kojoj se tvrdilo da je Karamarko početkom devedesetih, posredstvom Damira Lončarića, postao podstanar kod Alice Petrač, ustvari Hrvojev. Da su vlasti cijelo vrijeme znale gdje se kreće sada uhićeni tajkun, kao što su znale Matekovićevo kretanje, a kao što su sasma sigurno znale i gdje je Gotovina, potvrđuje i drugi moj tekst iz Vjesnika od 26. srpnja 2004.: Hoće li Petrač nakon predaje u bolnicu: Hrvoje Petrač, poduzetnik za kojim je raspisana Interpolova tjeralica zbog optužbe da je sudjelovao u otmici sina umirovljenog generala Vladimira Zagorca i kojem je zabranjen ulazak u zemlje EU jer se sumnja da pomaže odbjeglom generalu Anti Gotovini, ovih bi se dana mogao vratiti u Hrvatsku. Izvor iz pravosudnih krugova rekao je Vjesniku da su o tome obaviješteni u Glavnom državnom odvjetništvu i MUP-u, te da se ovih dana u tim institucijama vode konzultacije o modelu Petračeve »predaje«... Vjesnikov izvor tvrdi da su osobe bliske Hrvoju Petraču o novoj dijagnozi kontaktirale s odgovornim liječnicima u zagrebačkim bolnicama Sestre milosrdnice i Sveti Duh. Petraču je boravak u inozemstvu otežan ne samo zbog Interpolove tjeralice nego i zbog odluke Unije koja mu je zabranila ulazak u zemlje članice. Te su se konzultacije obavljale na Kunišćaku u uredu Damira Lončarića, a na njima su navodno bili Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, visokopozicionirani dužnosnik MUP-a Vladimir Faber i neki od liječnika iz spomenutih bolnica. Faber je čak nakon objave ovog teksta putovao poluinkgonito van zemlje. No, tada do Petračeve predaje nije došlo, a ja sam doznao da se odvjetnik Milenko Umičević jako zanima za moje pisanje. Kako su se u Grčkoj održavale Olimpijske igre, zbog opasnosti od velikog broja sigurnjaka, Hrvoje Petrač se prebacio u Izrael. Kasnije se navodno kretao između Izraela, Grčke, Turske, Malte i Hrvatske. Kad su ove godine u travnju novinari bliski šefu POA-e Tomislavu Karamarku provalili da je Hrvoje Petrač u Izraelu i da će svaki tren biti uhićen oglasio se i Predsjednik Mesić, kojeg su jako često povezivali s odbjeglim tajkunom, a što sam zabilježio na postu: Mesićeva kampanja potpore Petraču: Prema hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, odbjeglom tajkunu osuđenom na šest godina zatvora zbog otmice sina generala Zagorca, moralo bi se ponoviti suđenje budući da je osuđen u odsutnosti. Upitan o informacijama da se Hrvoje Petrač nalazi u Izraelu, Mesić je rekao kako su postojale velike sumnje da je on upravo tamo, ali da to nije do kraja sigurno. Osim toga, istaknuo je, nema dokaza da je Petrač umiješan u financiranje bijega ili boravka generala Gotovine u inozemstvu. "Nisam vidio niti jedan dokaz, postoje samo sumnje", rekao je Mesić, ističući ipak kako bi Petrač morao doći u Hrvatsku. Kazao je da je Petrač osuđen u odsutnosti, te da bi mu se suđenje, nakon povratka, moralo ponoviti. Zbog svega toga, osobno ne vjerujem da aktualna uhićenja Ice Matekovića i Hrvoja Petrača rezultat nekog ozbiljnog rada naše policije i tajnih službi i suradnje s njihovim međunarodnim partnerima kako to tvrde Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i Predsjednik Stjepan Mesić, niti da je riječ o ozbiljnim dosezima Akcijskog plana koji bi trebali fascinirati Carlu del Ponte i ministre vanjskih poslova EU. Prvo, riječ je naprosto o potezima vlasti za koje je bila dovoljna politička volja koje je ranije nedostajalo. Drugo, u ponovljenom suđenju koje je najavio još Predsjednik Mesić dok se nadao da će Ivica Crnić ostati predsjednik Vrhovog suda (koji odlučuje o ponovnom suđenju ili poništavanju prvostupanjske presude) Hrvoje i Novica Petrač kao i Ico Mateković mogu biti oslobođeni. Dovoljno je da tri osuđenika koji se nisu žalili na presude u ponovljenom suđenju kao svjedoci promijene iskaze i svi dokazi protiv spomenute trojice su propali. Neslužbeno se spekulira da je Ico Mateković drukao Hrvoja Petrača i da će svu krivnju za otmicu Zagorčeva sina svaliti na njega, te na osnovu toga, oni koji vjeruju u poštene namjere i profesionalne poteze vlasti, misle da će Hrvoje Petrač stvarno, u zatvoru proboraviti duže vrijeme. Djelomice se te spekulacije oslanjaju i na izjave Đurđe Mateković koja je rekla da su je sinovi došli zaštiti od Petračevih i Zagorčevih ljudi. Na taj je način Đurđa Mateković potvrdila da je znala da je Ico u Hrvatskoj, ali je nehotice odala da su i preostala dvojica sinova, osuđeni na manje kazne, također u zemlji. Da bi Petrač mogao vršiti pritisak na Matekovića moglo se iščitati i iz teksta Deana Sinovčića u ovotjednom Nacionalu koji je između ostalog napisao da je unatrag šest mjeseci prisluškivan Zagorčev telefon, a u jednom uhvaćenom razgovoru Ico Mateković, navodno kaže Vladimiru Zagorcu da mu je dužan još 750.000 eura od otkupnine za sina. Međutim, crnokronikaški stručnjaci iz zagrebačkog kafića Kapuciner kažu kako je nemoguće da je policija unatrag šest mjeseci prisluškivala Zagorčev telefon, odnosno ako je to činila POA i doista zabilježila takav razgovor, to se ne može računati kao dokaz na sudu. Dakle, Ico Mateković se nema zbog čega brinuti i ne mora svjedočiti protiv Petrača. Nadalje, smrću Davorina Firisa, nestao je do jedan jedini, do sada poznati dokaz o povezanosti Hrvoja Petrača i Ante Gotovine. Naime, USKOK je nedavno ustanovio da je Davorin Firis, kao direktor Petračevog kasina Vega utajio poveću svotu poreza, te se sumnjalo da se tim novcem finacirao bijeg Ante Gotovine. Firis je nedavno pogiunuo u sumnjivoj prometnoj nesreći i preko njega se više ne može povezivati Petrača i Gotovinu. Dakle Predsjednik Mesić je bio prorok kad je izjavio pred nekoliko mjeseci da on nezna za nikakve dokaze o njihovoj povezanosti. Zašto bi onda Carla del Ponte i ministri vanjskih poslova EU povjerovali da Hrvatska ozbiljno ispunjava Akcijski plan kojem je krajnji cilj isporučiti Antu Gotovinu u Haag?! - Uostalom, ako ste tako brzo uhvatili ovu dvojicu, ne vjerujemo da niste u stanju i Gotovinu, najvjerojatniji je odgovor koji će stići od Carle i EU ministara. A kako mi kažu izvori bliski ICTY-u Haaško tužiteljstvo uopće nije fascinirano osječkom istragom ratnih zločina iz 1991/92, odnosno ne zanima ih trampa Glavaš za Gotovinu. |
