21.04.2005., četvrtak
Nova Mesićeva glasnotrublja: Marinko Čulić
|
Ivo Pukanić je vjerniji Željku Bagiću, Anti Gotovini i Hrvoju Petraču, neg' Predsjedniku Mesiću, pa je potonji morao pronaći nekompromitiranog novinarskog zastupnika. Izgleda ga je pronašao u kolumnistu Feral Tribunea Marinku Čuliću. Po Čuliću priča koju je Feral objavio u prošlotjednom broju o lažnoj putovnici izdanoj Anti Gotovini jedna od najvećih lovina hrvatskog istraživačkog novinarstva u posljednje vrijeme i dokaz da je Ante Gotovina još 2001. napustio Hrvatsku i nije se u nju vraćao, pa uporno ponavljanje Carle Del Ponte da je Gotovina u Hrvatskoj sada se po svemu sudeći pokazuje kao promašeno i tužiteljicu bi se čak moglo optužiti da je teško oštetila Hrvatsku i njene odnose s Bruxellesom. Do sada je ovakvim argumentima interese Predsjednika Mesića, uglavnom zastupao Ivo Pukanić vlasnik Nacionala. Shema je ovaj put izgledala ovako: Predsjednik Mesić trubi da Gotovina nije u Hrvatskoj, ali ni u BiH, a Feral to potkrijepi pričom o falsificiranoj putovnici, u kojoj nije iznesena ni jedna pojedinost na kojoj bi se mogle temeljiti Mesićeve tvrdnje da Gotovine ovdje nema, a Čulić upravo to tvrdi. Gdje je to Čulić pročitao da je Gotovina napustio Hrvatsku? Koji je granični prelaz prešao? S kojeg je aerodroma odletio? Čijim brodom otplovio? Kako Čulić zna da je Gotovina koristio baš falsificiranu putovnicu, a ne leganu hrvatsku, ili legalnu francusku? Postoji li bilješka nekog carinika ili policajaca da mu gospodin Antonio Katić izgleda upravo kao general gotovina, al jebi ga, gospodin Katić je već odmaglio u smjeru Kolumbije. Najveća istraživačka lovina hrvatskog novinarstva u zadnje vrijeme bila bi otkriti iz kojih razloga Carla Del Ponte tek minimalno komunicira s Predsjednikom Stjepanom Mesićem? Smatra li ona Mesića najodgovornijim za poslove Željka Bagića i Franje Tureka oko pomaganja Anti Gotovini, između ostalog špijuniranjem haških istražitelja, novinara (među kojima i zamjenika glavne urednice Ferala Ivice Đikića)... Bi li se hrvatsko istraživačko novinarstvo trebalo baciti u lov na utvrđivanje autentičnosti informacije koju je objavio Marijo Kavain u Jutarnjem listu 2003. da su Ante Gotovina i Stjepan Mesić telefonski razgovarali uoči Nacionalovog intervjua s haškim bjeguncem? Najbolje bi bilo da Marinko Čulić predloži Stjepana Mesića za najboljeg hrvatskog istraživačkog publicistu jer bez njegovog mukotrpnog, dugogodišnjeg, riskantnog, lucidnog istraživanja u arhivi Ureda predsjednika ne bi bilo knjige: Stenogrami o podjeli Bosne.  Hm, da! Onda bi izdavač trebao Mesiću i neki honorar uplatit. Ili je to već riješeno na drugi način?! |
