moonmother

Anada e tornada

Odlazak i povratak.
Što može više dati ili mi jedno i drugo isto čini.
Iskuhavam, redizajniram, bacam i bolje u šutnji sve promatram.
Više se igram. Čekanje me zabavlja. Novo na veliko kuca na vrata.
Žice za gitaru će dotrajati, sivi oblutak će u zdjeli godinu i imena pamtiti.
Repertoar prijatelja i razglednica. Puni inboxi i premala kutija od novih tenisica.
Neću ih bilježiti po gradovima, državama, godinama ili novim odlukama i propustima.
Svaka kutija ima odlazak i povratak ali sve su bez kraja. Sve lebdi u vremenu do još predigara.
Sve je u jednoj rečenici koju sam zapisala prije još jednog sretnog odlaska sa sretnijim povratkom.
" Koliko bi se daleko trebala udaljiti da bi uspjela potpuno ostati sama, bez tebe u glavi, tijelu i mislima".
Pokušavala sam upamtiti sva ta nova imena od Senegala do Norveške, Brazila, Splita, Pariza do Australije.
Paralela i Diagonal, Cent i Catalanes, La Rampla...pored svjetlećeg Torresa u hostelu na 11 katova našla se moja brojka!

Neke od poruka putoholičarenja:

"U mnogo toga svjesno ulazimo, teže ili sa lakoćom. Iz još više toga nevidljivo i nesvjesno želimo izaći. Budimo sami sebi šamani."
Ostalo odnosi worrydoll-ka ispod naših jastuka.

Medalje se osvajaju na treningu. Ljubavi ima posvud.
Karta svijeta i mape gradova stanu u torbu. Najviše toga ponesete u srcu.

Good things come to those who wait...


Kad želim
vriskati,
zaspati,
maštati
pogledam tvoju sliku.

Kad trčim uvijek postoji cilj.
Kad putujem cilja nema.
Kad trčim i putujem postoji start.
Svaki postoji jer nismo od sebe odustali.

"The idea of waiting for something makes it more exciting." A. Warhol


Iz Barce s ljubavlju,
između starta i cilja najljepši je Put.