moonmother

subota, 28.06.2014.

Mravi

Promatram ih rado. Više nego skakavce. Skoro jednako rado kao mačke. Najmarljiviji mrav uvijek najebe. Najznatiželjnija mačka...
Znale smo se napušit na pazinskom potoku, ja i Ona. More nam je bilo daleko. Prljaviji si uz blato i mulj. Rođene za divlje...
Kad bi ležale na trbuhu promatrale bi mrave oko mrvica kruha. Svaka bi odabrala svog i dala mu glasove. Muške posprdne...
Jesu li isti ili različiti mravi, oni od gore ili od dole, ovi s potoka ili oni gdje je more i gdje najviše sladoled vole. Slatke podjele...
Svi sitni i gladni. Bilo je bržih i onih koji su zastajali u prosudbi kuda bi. Bilo je sebičnih. Ti bi na kraju padali. Luzeri egoistični...
Do suza bi se nasmijavale. Bez hladovine i hladnog piva. U pauzi bi znale skočiti s Krova. Bio je to obred odrastanja. Mogu sve...
Znale smo brzo koliko je važna ravnoteža, koliko nije sve na snagu već je bitan rad nogu. Penjale smo. Samsara...
Prošla sam s njom razvod roditelja. Ona sa mnom tečajeve skitanja, motanja, pripremu lazanja i protokol mog vjenčanja.

Moj razvod sam prošla bez nje.
Ona je otišla daleko ali često mislim na nju novu i nas stare.

- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jab-jum

Legla sam na solarni pleksus i nabila pubičnu kost u rebro stijene.
Moju ugrijanu koru gušterske uloge koji ne mrda i ukorijenjuje se naježio je mlaz njegove mokre kose.
Počešljao me od anusa do tjemena i šarao me vodom po tabanima i leđima.
Crtao je po meni kapima. Put ka seksualnom sjedinjenju je ucrtan.

- 15:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Akord

Još mi je nekad teško po sluhu naći pravi akord. Jedan je ipak došao olako iz prve i obrnuto od uobičajenog traganja.
Uvijek po traženoj pjesmi tražim najbolji prag i položaj prstiju. Sada nije bilo tako. U rezonanci nasumično izabranih polja i žica doputovala je u uši i u glasnice davno zaboravljena pjesma. Orijentalno indijska duhovna mantra. Znala sam je slušati na starom walkmanu. Bila mi je podloga za ležanje i čitanje na jednom bračkom ljetovanju 2003. Zagrijavanje za vatrene lance i pratnja uz asane.

Istog sam dana prvi put vidjela sliku kipa Sarasvati, božice glazbe i pjesništva koja stoji na lotosu u knjizi TANTRA - Duhovnost ljubavi. S radošću povezujem jedno s drugim i na kraju i trećim. Otac, Sin i Duh sveti. Danima počinjem moliti jer sam u šetnji našla ćilim. Iznad mjesta gdje sam sa Feisalom gledala zalaske sunca i slušala ga kako pjevuši islam.

Prije ovih podudarnosti u tihom traganju odgovora o sebi vratila sam knjigu SINKRONICITET sa podnaslovom; kako nam život govori kuda trebamo ići.
Sa njenih zadnjih strana upamtila sam najljepšu priču o traženju odgovora. Rabinu su vjernici postavljali pitanja o životu na koje nije imao odgovore. Odredio je dan kada će im ih otkriti sve. Okupio ih je, poslušao ih u miru svih bez davanja odgovora. Tek kad više nije bilo pitanja odlučio je početi sa odgovorima. Na sva pitanja imao je jedan jedini; počeo je pjevati.

Ne znam ime akorda. Nazvala sam ga posvećeni akord a riječi idu ovako:
Sri vanga tun ga maha đaja korki so ja sa ma praba nirvi knam gurudeva šu kaka ja susaruvada.
Zapisala sam i sve najmanje skrivene poruke, feedbackove i snove tih dana... Još primam...pišem i pjevam.

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.06.2014.

Hokahej

Plava vila se zabrinula zašto ribar više ne zaranja i po morskom dnu traga. Samo sa barke peca. Dobro mu je dok u morsko čelo gleda. Kad se vrati doma sam jeca. Kad se sretnu dugo je u oči gleda. Oči su tvoje kao plavo more. Svaki puta joj kaže i ode. Objesio se pred Božić.

Tražila sam dodire. Volim kad mi po leđima piše. Pogađam često iz prve što prstom nariše.Utiša se i piše, slovka u sebi, dok ja gola na suncu ležim. KUJA, napisao je. Zajedno smijemo se. Sad sprijeda namaži me; žicam se. Orahovim uljem po sisama i trbuhu napisao mi je, SUNCE.

Uhvatila sam na djevojačkoj buket. Nije me ponukao na preobrazbu. Koristim ga za predstavu. Ipak je bio informacija na putu. Prije zaruka donio nam je mačka u kuću. Čupavi poticaj i duhovni vodič. Nazvali smo ga šamanski Cheechoo, po plemenu. Po planini Čićariji. Dobili smo "mačji lijek".

JAHANJE piše na tabli. Nasmijem se. Vani puhalo je. Sjedalo za dvoje. Ne škripi. Između dvije njive auto zamaglilo se. Vijorile su kockaste zastavice i ljuljale se zlatne boks rukavice. Svi su semafori bili crveni do doma.

Zove me na doručak, tvrdi doručak. Odurno i tužno od njega. To nije njegov stil. Druge je okrivio. Kumovali su poruci alkohol i suigrači. Posebno jedan sjebani biseksualni branič. Predlaže more i kavu da izgladimo nepravdu. Spremam za njih svih jednu trapulu.

Sanjam stolove i blato. Vjenčanja i bogatstvo. Srećem zmije i vjeverice. Dječje čarapice. Unakaženu mačku i glumce. Tijesto se diglo. On sliči na S. Stalonea. Meni se dogodi pulski Rocky. Peći će se kolači.

Sve su redom ovo bili dobri dani za umiranje - poklič ili podrig tko može; HOKAHEJ!
Ne postoji dobar dan za vjenčanje. Postoji samo dobar izbor.

- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.06.2014.

Anticiklona

Dugo nije bilo toliko ljetnih kiša. Prošle su ciklone muških i ženskih imena.
Više se ne bojim grmljavina. Imaju drugo značenje otkad te znam.
Idu mi rogovi van. Sanjam da boksam. U ringu ostaješ sam.
Bacam u more rođendanske poklone. Pišem i ne šaljem.
Kroz grad istežem vrat, spuštam bradu ili mi pogled kradu.
Jedemo isti broj maslina u obroku. Želimo sina pa kćerku.
Pričam ti o poslu dok kupaš mačku. Točim nam rakiju.
Svakom svoju, različitu. Čuje se jako kuc i štuc.
Istina je, smijemo se. Na ljubav mislilo se.
Zoveš me u krevet. Neka čeka suđe.
I ...nek zasja sunce.

- 13:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.06.2014.

Prepoznavanje

Doveli su me pred svih. Oni mene ne vide. Ja ih gledam sve. Oči, vratove i aure. Sa svima sam počinila zločine. Tako to zovu oni koji ne razumiju kemiju. Trebala sam konačno izabrati jednog za sve. Tko pobjeđuje dajem mu sina pa kćer. Mijenjamo strane. S one strane stakla stojim sama i čekam biti izabrana. Gdje ste bili do sad. Zlatni prsten i konac kažu sve. Nikad ne griješe. Spol i broj, čak i vrijeme. Samo ime oca ne. Čekam za akciju tko je. Javio se na grmljavinsko nevrijeme. Kroz prozor slika poznatog svjetionika gledala me. Omiljeno mjesto one koja uvjeravala me; javit će se, vidjet ćeš. Njih i zločina ima sve više. Vući ću šibice.

- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kreatori života

Svi smo drugačiji ali svi griješimo isto.
Svi smo isti kada griješimo. Griješiti se mora.
Previše vjerujemo krivim ljudima. Premalo slušamo svoj unutarnji glas.

Ona je došla do njega. Dugo mu vjeruje i dobro ga pozna. Pa je pitala za mene. Pa me k njemu dovela. Pa sam ja pitala za sebe. Pa je vidio njega kroz mene. Pa me dovela do nje samo su u pitanju bile karte. Pa sam pitala za neke svoje. Vidjela je sestru kroz mene. Posao i ideje. Prošlost i odnose. Budućnost i krajeve. Pa sam preporučila druge. Pa je ona provjerila nju kod njega, mene kod nje i svo redom svoje radno okruženje. Pa je pitala i zvala još i provjerila sve. Tko je dobar, tko je loš? Hoću li mijenjati posao ili ne? Hoću li ostati ili otići, gdje? I nju sam provjerila; kaže. Nje čuvaj se. S njim ne igraj se. Ona će uspjet, ova ne. Meni je tuklo podne. Kuda vodi ovo sve? Svima je ispričala sva predviđanja za nju, za drugu, za mene...Htjela sam da svi dobiju krila od aspekata i istina. Na kraju sam ja dobila rogove. Odmah su mi otpali bez borbi. Uz zgražanje i upozorenje kopala je i dalje po našim životima. Sve želi imati kao ja. Od prijatelja do naočala. Čeka vreće para od kojih će nas svih zajedno vodit na krstarenje gdje nam oči žele. Ona će kormilariti našom rutom. Sa mnom će i na glumu na jesen. Možda su joj i to prorekli ali neće se dogodit ni jedno ni drugo. Imam ja najbolje karte koje me nikad nisu skrenule s pravog puta ni mene ni druge. Ne koštaju i svaka dobija. Kažu ovako; umjesto broda imati će auto. Za glumačke podvige treba moć prstima dodirnuti tlo, moć napraviti špagu i stoj. Neće proći ni audiciju.

Nikada ne treba tražiti odgovore i viriti u tuđe živote. Odgovori!!! Za koji k....? Pustite druge da žive. Usudila sam se pet puta kopati po sebi. Od toga 4 puta na nagovor drugih, u vapaju za odgovorima o meni. Svaki puta su mi se putevi presjekli i našla sam se na zamršenoj petlji iluzija. Odmogla sam sebi i drugima u igri. Odgovori su došli sami kroz čiste poglede, podudarnosti, susrete, izvore, probleme, izlete, kave, tantre i mantre, disanje i buđenje. Odgovori su svuda oko nas. Mogu doći kroz vatru i ples, kroz poplave i stres, kroz hobi i iznimni sex. Najveći odgovori dođu u tišini ili u kaosu. Najbolje je uopće ih ne tražiti.

Live and let live.
I love. I go.

Život je nešto sasvim drugo.
Ja sam svoga tijela gospodar.
Ja sam svoga tijela kormilar.
Ja sam svoga života kreator.

- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.06.2014.

Vodiči

Sta se tu netko spičkao? Pitala je curica mamu kad je vidjela vijenac na apoteci u centru. Bio je neki praznik. Ne znam više koji.
Mama puno čita na glas crnu kroniku. Ne zna ni ona što se slavi. Mala ne ide još ni u školu. Na kakvom će ona biti izvoru životnom.

Da znaš da mi nisi više moj brat! Ti si bruka! Vikao je brat na brata ispred škole jednog jutra. Još su mali. Ne znaju da uspjevaju upravo luđaci. Netko tko proputuje svijet autostopom, Afriku motorom ili biciklom, bez ili sa Red Bull-om, koji kartu čitaju i seljaka pitaju. Sami ili s nekim.

Ona je naduta od B-complexa. Više joj paše Magnezij. Druga je na grejpu i vodi. Trećoj neće njena guzica više nikad zapovijedati.

Jučer kad je spašavala meduzu pojavio joj se učitelj. Znači, spremna je.
On priča s anđelima. Pozna ayurveda liječnike. Voli duge šetnje.
Otvorila je dnevne novine. Iznenadila ju je otvorena strana. Žena koja priča s anđelima. Što sad?
Žali se na štitnjaču. Vratila se djetetu. Zabila je i ona prste u zemlju. U bosiljak. Zemlja je u ayurvedi čistač.
Miješam s ljubavlju anđeoske karte za nju. Izvučem jednu. Sjever - Zemlju, Samandriela, Anđela materijalizacije svega lošeg u dobro.
Šaljem joj u sms-u. Iznenađena novim sinkronicitetom odlučila je kupiti karte i imati vodiče kroz Život. Piše mi da me voli.
Vodiči su svuda oko nas. Odgovori u nama i skrivenim porukama.

Vodiči + Unutarnji glas = Sreća

- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arhetipovi

Bio je prvi puni mjesec u svibnju, Buddhin rođendan i Sigmund Freud se rodio na današnji dan. Buddha je sretan jer se vraćamo u svjesnost. Freud se nije mogao nadati koliko će se svijet hiperseksualizirati. Ja ću ostati ista kad me ono što nisam okruži.

Po Vedskom Đotišu obilježila sam si dane opreza. Poslala listu obreda asertivnosti svim radnim kolegama. Samo neki shvaćaju. Ne oni koji bi trebali. Novi mi ulaze u osobni prostor ali dišem. Od korištenja NE više ne krivim se. Šaljem poticajne poruke, ljekovite. Oslobođena od okova vjerujem da iscijeljujem i vidim što svima promakne.

Ne iznenađuju me pobjede. Imam pobjedonosno ime. Imam sebe, snagu, volju i snove. U svim voljenima prste imam i na daljinu šaljem potrebitima.

Osim smijeha i seksa i svijest je u pomlađivanju važna. Svijest o svojim arhetipovima.
Nisu dovoljni znak i podznak. U znaku umjetnica, u podznaku samotnjak, arhetip iscijeliteljica.
Okruženje spoznaje s kim imam posla. Zaokružila sam si - ista ostat i ezoterično djelovat.

- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.06.2014.

Ploviti se mora

Lipo lito. Morske pine na sve strane. Brodi plove. U moje misto tvoj ne staje.
Na stinama pomislin na te. Tu čekan te. Nema puno svita.
Grije. Imam jabuke i štivo. Čeka te moje tilo.
Lipo li je...Letu slike. Čuvan ti misto.
Prid noson zauzela ga je nova mala. Imat ćeš posla kad tornaš.
Nadan se da ću ti ostat u prvih pet. Ostat ćeš definitivno; ali znaš kako je.
Uvik je lipo svuda vraćat se. Miris tvoj uvik ima mista blizu mene.
Uživaj i ne broji dane. Sve po redu doć će i proć će.
Dane sam davno prestao brojati. Samo moru i vitru virujen.
Buže krpan. Iman s čime.
Ko ne broji dane taj svojim koracima i slobodi vjeran je.
Zato i toliko dragocjeno je sve. Zato se uvik i vraćam tilu tvome.
To je to. Dok vataš preplanuli kolor ću doć.

Kod plovidbe morima promjene i sinkroniciteta ne postoji pouzdan zemljovid ili kormilar.
Griješimo samo u tome što uz neke ljude ostajemo predugo ili prekratko.

David Richo

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Roko i Cicibela

On ju je volio na svoj način. Ona mu je znala sve oprostiti. Bio je redikul u mjestu. Zvao ju je od milja pantagana. "Bolje da san tvoja pantagana nego njegova dama": rekla je Cicibela kad ju je po tko zna koji put uvjerio da je samo ona prava i jedina.

A meni je lijepo bit tvoja prasica i još ljepše kad mi ne treba tvoja kasica, kartica. Tako si mi i fratello, friend i fucker. Fokusirani smo na fleksibilno i sve funkcionira fucking fantastično. Kartice su u plusu, sitniš za tržnicu i euro jack pot, blagi smo prema okolišu, parkirali smo auto, vozimo bicikle, udomili smo mačića, sakupljamo ljekovito bilje, ne pušimo i sportaši smo. On je meni oprostio i ja bi njemu oprost dala i novi nadimak kao Roko Cicibeli. Ne znam koja bi životinja bio. To će doć spontano. Tako sam za neke majmunica jer njima piše razum na čelu. Moja je guzica nagonska. Tako mi se dogodilo sve najbolje. Iz noćnog ljetnog sinkroniciteta dogodila mi se sadašnja ljubav. Jedan telefonski poziv prije deset godina nagonio me još jedno prošlo svršeno vrijeme okačiti o klin. Otpustila sam ljubav daleku libijsku i u istoj večeri osjetila novu. Plakao je od sreće tu večer. Nitko vidio nije. Opet može voljet. Čekao je tri dana moje javljanje. Izgubio je sve nade ali...moje nesanice su me potaknule i nagoni, opet. Šetali smo sutradan sumrakom Verudele. Zapamtili Pink Floyde s ljetne terase: Another brick in the wall...
Postelja - stijena, plahta - njegova crna košulja. Propustio je zatim i utakmicu Hrvatske - Brazila. Repriza nakon 8 godina. Mogao je birati gdje je i s kim hoće uživati. Izabrao je prsten Arene i mene. Kad otpustiš dogodi se sve. Kroz nagone najviše. U njima su iskonske istine. Razbijaju se najčvršće zidine, strahotno stidne iz kojih se grade nove ljepote, nadimci i kasice prasice.

- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>