moonmother

nedjelja, 22.06.2014.

Hokahej

Plava vila se zabrinula zašto ribar više ne zaranja i po morskom dnu traga. Samo sa barke peca. Dobro mu je dok u morsko čelo gleda. Kad se vrati doma sam jeca. Kad se sretnu dugo je u oči gleda. Oči su tvoje kao plavo more. Svaki puta joj kaže i ode. Objesio se pred Božić.

Tražila sam dodire. Volim kad mi po leđima piše. Pogađam često iz prve što prstom nariše.Utiša se i piše, slovka u sebi, dok ja gola na suncu ležim. KUJA, napisao je. Zajedno smijemo se. Sad sprijeda namaži me; žicam se. Orahovim uljem po sisama i trbuhu napisao mi je, SUNCE.

Uhvatila sam na djevojačkoj buket. Nije me ponukao na preobrazbu. Koristim ga za predstavu. Ipak je bio informacija na putu. Prije zaruka donio nam je mačka u kuću. Čupavi poticaj i duhovni vodič. Nazvali smo ga šamanski Cheechoo, po plemenu. Po planini Čićariji. Dobili smo "mačji lijek".

JAHANJE piše na tabli. Nasmijem se. Vani puhalo je. Sjedalo za dvoje. Ne škripi. Između dvije njive auto zamaglilo se. Vijorile su kockaste zastavice i ljuljale se zlatne boks rukavice. Svi su semafori bili crveni do doma.

Zove me na doručak, tvrdi doručak. Odurno i tužno od njega. To nije njegov stil. Druge je okrivio. Kumovali su poruci alkohol i suigrači. Posebno jedan sjebani biseksualni branič. Predlaže more i kavu da izgladimo nepravdu. Spremam za njih svih jednu trapulu.

Sanjam stolove i blato. Vjenčanja i bogatstvo. Srećem zmije i vjeverice. Dječje čarapice. Unakaženu mačku i glumce. Tijesto se diglo. On sliči na S. Stalonea. Meni se dogodi pulski Rocky. Peći će se kolači.


Sve su redom ovo bili dobri dani za umiranje - poklič ili podrig tko može; HOKAHEJ!
Ne postoji dobar dan za vjenčanje. Postoji samo dobar izbor.






















- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.