moonmother

srijeda, 29.01.2014.

Odjeb je lansiran

Za Uvijek; zaustavio me plakat plesne predstave. U mom gradu tako su rijetke koliko i osmijesi koje sve manje srećem. I tvoju hladnu pojavnost kroz špicu zaniječem. Činim smireni okret prema ničem i lansiram odjeb kao lijek. Ne osjećam napokon ništa od tad. Žalibože sveg nadanja do sad. U jednom ignoru isparilo je svo prošlo svršeno parenje. Umrijet ćeš pred ogledalom. Takvi, čime se i kako šepure, trebali bi parit duže.

Lansirala sam odjeb. O da. Zapamtila sam motorički zapis. Ne očekuj bis. Na suncu gdje šetaju ljepotice i varalice. Na mjestu gdje lijepe osmrtnice. U gradu bez duše. Gotovo je. Zaluđenost umjetnošću bolja je.

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.01.2014.

Vikend

U neradnu vedru subotu
odani sebi i hodanju
biramo đir do Monte Madonne.

Uzimamo platnene vrećice
za oblutke i školjke
naplavine i plovke.

Prazni đepovi i pune torbe
lake noge i najdraže gojze
naše opuštene zgode.

Naše subote obilježene
bez peglanja i prašine
zaboravljene obaveze.

Naš kruh iz peći
voćni sati i gorke čokolade
naše su, takve su okrjepne subote.

Uz pucketanje vatre
sretno kraj tebe zaspem.

- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.01.2014.

Devet

Nekako znam zbog čega izmišljaš i bježiš. Bit će zadnji taj put. Obećala sam si. Više se vraćala ne bi. Predugo čekamo. Čuvaš me na klupi. Očekuješ u igri.
Bolje i na klupi nego s kratkom minutažom. Pred sam kraj, kad je teško poravnat rezultat, bez igranja, vječno ćemo se željeti i bojati, bez fauliranja, sačuvat ćemo se kartona.
Kad te još poželim pobjednički iz slobodnjaka, misao ću šutnuti što dalje, daleko da ti se nikada ne vratim jer svaki si put malo dao, koliko si se bojao.
Nikada nije bilo pravih udaraca na gol. Kad te budu počele mučiti prave brojke bit će za sve kasno. Čuti ćeš zvižduke. Ni najljepšim potezima neće me više zanimati tvoj dres.

- 21:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>