moonmother

Devet

Nekako znam zbog čega izmišljaš i bježiš. Bit će zadnji taj put. Obećala sam si. Više se vraćala ne bi. Predugo čekamo. Čuvaš me na klupi. Očekuješ u igri.
Bolje i na klupi nego s kratkom minutažom. Pred sam kraj, kad je teško poravnat rezultat, bez igranja, vječno ćemo se željeti i bojati, bez fauliranja, sačuvat ćemo se kartona.
Kad te još poželim pobjednički iz slobodnjaka, misao ću šutnuti što dalje, daleko da ti se nikada ne vratim jer svaki si put malo dao, koliko si se bojao.
Nikada nije bilo pravih udaraca na gol. Kad te budu počele mučiti prave brojke bit će za sve kasno. Čuti ćeš zvižduke. Ni najljepšim potezima neće me više zanimati tvoj dres.