Za Uvijek; zaustavio me plakat plesne predstave. U mom gradu tako su rijetke koliko i osmijesi koje sve manje srećem. I tvoju hladnu pojavnost kroz špicu zaniječem. Činim smireni okret prema ničem i lansiram odjeb kao lijek. Ne osjećam napokon ništa od tad. Žalibože sveg nadanja do sad. U jednom ignoru isparilo je svo prošlo svršeno parenje. Umrijet ćeš pred ogledalom. Takvi, čime se i kako šepure, trebali bi parit duže.
Lansirala sam odjeb. O da. Zapamtila sam motorički zapis. Ne očekuj bis. Na suncu gdje šetaju ljepotice i varalice. Na mjestu gdje lijepe osmrtnice. U gradu bez duše. Gotovo je. Zaluđenost umjetnošću bolja je.
Post je objavljen 29.01.2014. u 20:22 sati.