šta mislite o ljubavnim vezama na radnom mjestu? ja (magarac) ne znam šta bi mislila o tome. nekako nisam baš pobornik toga jer ni jedna veza u kojoj sam bila nije bila jednostavna pa ne želim ni pomisliti kako bi još radna okolina na to utjecala. ali opet, gdje drugdje upoznati osobu s kojom dijeliš iste interese nego na poslu. o čemu se zapravo radi?
na poslu sam okružena velikom količinom testosterona i logično je, budući da sam gotovo jedina mlađa ženska osoba tamo, da sam probudila njihovo zanimanje. nije na odmet napomenuti (slijedi egocentričnost neslućenih razmjera: hvalite me, usta moja) da zanimanje nije zato što sam jedina cura nego zato što i ne izgledam baš tak loše. također, pristupačna sam i lajava pa je poprilično ugodno biti u mome društvu kad se na sve to navikneš. sad se spuštamo na zemlju i nastavljamo u normalnom tonu.
ono što me zbunjuje jest je li sve to tako nevino kao što ja mislim da je. zezancija na tu temu postoji oduvijek ali ne kaže se uzalud u svakoj šali malo istine. iako sam sretno zauzeta, užasno mi gode ove injekcije za podizanje ega. i naravno da na njih odgovaram istom mjerom. međutim, do koje mjere je to u redu? i šta kada sve to preraste u nešto veće? kako bi moj kolega rekao: nije problem pitat, problem je ako pristane

kako sam jučer dragog nahvalila, znala sam da ću se ugristi za jezik samo nisam znala da će to biti tako brzo. poželjela sam neko veče pojesti malo lubenice ali ovako kršna nisam u stanju odrezati ni jedu krišku. uz malo umiljavanja i tepanja, želja mi je bila ispunjena. još mi je fino narezao na kockice da se ne moram boriti sa korom. milina, kako imam divnog dragog!
jučer ulazim u stan poslije 11-satnog radnog vremena umorna ko pas. zapljusnuo me miris kao da je nešto krepalo i raspalo se. bacim pogled na kuhinju i prizor me šlagira: lubenica cijelo vrijeme ostala na stolu i usmrdila se od vrućine. ne samo što je ona ostala nespremljena u frižider, nego je i cijela akcija rezanja kriški provedena na nezaštićenoj površini pa mi je ploča stola uništena. zna se da lubenica pušta sok i isti je taj sok ušao u stol i podigao površinu na nekim mjestima. sad imam izbočine na sredini stola. u šoku sam samo pootvarala prozore i nazvala dragog da mu spolno općim sa cijelim spiskom.
fascinantno je kako je taj čovjek pomno isplanirao svoju budućnost, pazeći na svaki detaljčić a nije mogao predvidjeti da će se voće na vrućini usmrditi i da će sok uništiti stol. dečko mi je strašno pametan ali nekad me zadivljuje koliko isto tako može biti glup.

svi oni koji me privatno poznaju, znaju da sam zadnjih mjeseci razmišljala o prekidu sa svojom polovicom. shvatila sam kako sam zadnjih pet godina provela u dvije ozbiljne veze i da se moram još izdivljat dok sam još mlada. a to jednostavno znači da želim malo samoće. uvijek me mučilo da li šta propuštam dok sjedim doma a moje cure lumpuju jer je ipak susjedova trava zelenija. zato sam si ovo ljeto priuštila odlazak na more u čisto ženskom društvu, neopterećena javljanjima i polaganjem računa. čisto da vidim šta bi mi bila alternativa u slučaju da se odlučim sve poslati u vražju mater. i to je bilo upravo ono što mi je bilo potrebno da mi otvori oči. ili ja imam previsoke standarde ili su današnji slobodni, ali i zauzeti dečki, totalni bezveznjaci. o rozim majicama i sličnim metro forama sam već pisala pa da se ne ponavljam. upucavanje na način da te neki "frajer" uhvati za dupe i nakon što ga šupiš ili slično, on odgovori "zašto mi to radiš?", dovelo me do očaja. zar netko zaista pada na te fore?! da ne spominjem kako nitko od njih ne poštuje tvoje vrijeme i trud te se jednostavno ne udostoji javiti u slučaju ako ne može stići u dogovoreno vrijeme.
moj sadašnji nije savršen ali je u usporedbi s postojećom ponudom 1:1.000.000. doduše, sve je to rezultat višegodišnjeg oblikovanja i doslovnog treninga. isplati li mi se sve to odbaciti i počinjati sve ispočetka s nekim tko će na kraju vjerojatno ispasti još gori od ovoga što imam? nekako ne bih rekla..

dosta mi je feminiziranih muškaraca koji na pravljenje frizure potroše više vremena nego ja. i vidim li još jednog "frajera" u rozoj majici, vrištat ću iz petnih žila. znam da je to sad moderno i in, ali sunce mu žarko! pitali su me kakve dečke volim. odgovor je bio vrlo jednostavan: muške. a to podrazumjeva slijedeće:
- da ne posjeduje ništa rozo i sličnih nijansi
- da je viši od 180 cm (površna sam do bola ali jednostavno ne mogu zamisliti da je dečko moje visine ili niži od mene)
- da je jače građe kako bi se mogla osjećati sigurno u njegovim rukama, makar se oslonila na škembu
- da se ponaša u skladu sa svojim spolom, uključujući i podrigivanje poslije popijene pive. meni se to ne gadi. reći ću mu "svinjo" ali ću barem znati da je muško.

jedan prigodni:
- Bolan Mujo, jel bi radije bio peder ili znanstvenik?
- Peder!
- ??
- Uvijek mi je lakše ulazilo u dupe nego u glavu..

more nisam vidjela, došlo je do promjene plana. jedva čekam godišnji!

opet odoh dupence oplahnuti u moru. doduše samo na vikend (čak i bez petka) ali dovoljno da se želja zadovolji. međutim, muči me što se i za samo tih par sati moram pripremati kao da u najmanju ruku idem na 6 godina.
- oprati kosu uz obavezno stavljanje regeneratora, balzama i sličnih pizdarijica da bude lijepa i podatna. naravno, bit će čista toliko dok ne dođem do odredišta i još punih 10 minuta dok ju ne zaronim u more. i čemu onda? eh, mora biti lijepa i mirisna za ostavljanje dobrog prvog dojma, zar ne?
- izbrijavanje 2/3 tjelesne površine, od brijanja nogu do čupkanja obrva. a lijepo mi je bratić još davno rekao da uzmem brener i sve to spalim jednom za sva vremena. sve više mislim da ću ga poslušati.
- oprati svu garderobu koju planiram ponesti čija masa nije dovoljna za staviti u mašinu ni na pola rada a prevelika za pranje na ruke. iako idem ni na punih 30 sati, moram imati alternativu u slučaju da se zaflekam sladoledom, upadnem u more ili me ugrize morski galeb
- opskrbiti se sa dovoljno grickalica koje bi omanju afričku državu spasile gladi u idućih 15 godina. putovanje nije putovanje ako nešto ne žderem i točka. najbolji primjer za to je moja sestra koja načinje sendvič onog trena kad se isparkiramo iz dvorišta

danas u tramvaju sin i majka vodili razgovor:
- a znači, tramvaji 2 i 6 idu sa črnomerca na kolodvor. pa u čemu je razlika? bože, koje dijete-kreten. možda idu drugim putem, nije ti palo na pamet?!
- eto vidiš, sine, našli smo ti poslić u struci i još ako ti društvo bude dobro, bit će ti odlično. čekaj malo, jel to mama sa sinom išla na razgovor za posao? jasno mi je da roditelj potegne vezu ali još nisam čula slučaj da je s istim tim djetetom i išao na razgovor.
- ma da, neće bit loše.
- a šta još moramo napraviti? moramo ti otići do faksa izvaditi potvrdu i onda sve papire predati. MORAMO? dečko nije još u osnovnoj školi pa da ga se mora voditi za ručicu jer je on premali da bi sve sam napravio. od takvih gotovana, majčinih sinova, a još više od takvih majki mi se diže kosa na glavi. takvim odgojem će napravit debila od njega koji se nikad neće oženit jer ni jedna normalna neće pristati vječno dadiljati nad njim. a on se drugačije neće znati ni ponašati jer je ovo jedini način koji je naučio.
nisam roditelj i vjerojatno ću u odgoju svoje djece postupati onako kako sam rekla da nikad neću. ali sigurna sam da ću svoje dijete učiti da bude samostalno. možda banaliziram s ovim primjerom ali meni nitko nije pisao zadaće već sam to sama radila. roditelji su jedino pregledali da li je dobro napisana. ako nije, nađi si grešku i ispravi je. današnja djeca su prelijena da bi to sama radila, a i roditeljima je lakše napisati zadaću nego se satima maltretirati gledajući kako njihov nasljednik preljeva iz šupljeg u prazno i samo misli o novoj igrici na PS. izgovore da ima previše gradiva i da djeca to jednostavno ne mogu sama savladati ne pušim. mogu savladati samo sa malo više truda. a to se modernim roditeljima ne da uložiti. i šta će onda od toga djeteta nastati? ništa drugo nego obični manipulator nesposoban za bilo kakav drugi život osim pijavice

potpuno sam se predala tome da onaj "zamoljeni" posao odradim što prije. jagodice na prsima više ne osjećam a imam i nekakvu čudnu upalu mišića na ruci. nisam ni znala da tu imam mišić. kako bi stari ljudi rekli dobro je kad se probudiš sa kostoboljom, barem znaš da si živ. ne bi čovjek vjerovao koliko boli može izazvati obično tipkanje, a posebno one duševne.
jučer ukucam račune za šta mi je trebalo više nego dobrih pola sata. i taman da ću spremit napravljeni posao, pao sistem jer je NETKO ugasio glavni kompjuter. taj netko je kolegica koja je trebala sve ovo raditi ali eto, ne stigne i slično. isti mi se tren sve zamračilo pred očima koliko sam bolno bila svjesna da ću morati taj isti glupi papir ponovo gledati i prepisivati. bijesna ko ris odem do nje:
- samo mi nemoj reći da si ugasila kompjuter.
- jooj, ja sam skorz zaboravila da ti radiš. al nema veze, i bolje da sam ga ugasila.
- ?????
- pa ako to sve napraviš prebrzo, a kako se čini da hoćeš, ja ću dobit po nosu šta to nisam mogla sama napraviti.
i šta da joj kažem na to? samo sam se okrenula na peti i počela raditi ispočetka. ta mi kolegica trenutno nije na listi najdražih ljudi

tako je otprilike izgledao vikend. objašnjenje brojeva slijedi:
800 km - prošle obalu uzduž i poprijeko. sve kako je lijepo što nam je jadran tako razveden, vožnja magistralom je bila kriminalna. svi oni koji su je barem jednom prošli znaju zašto to kažem. kako su radili na njenom obnavljanju, na određenim mjestima nema crta, a budući da smo putovali po mraku, bilo je zaista gadno. oko karlobaga je cesta koma, zavoj na zavoju i očajno stanje prometnice. odmah apeliram da se to sredi.

4 cure - madagaskar, li-la, jedna plava i ja.

3 dana - u petak smo krenule odmah poslije mog radnog vremena, a vratile se u nedjelju. nisu baš puna tri dana ali mislim da više od toga ne bih mogla ni izdržati.

3 destinacije - rijeka, vir, zrče. pa krenimo redom:

rijeka me nije nešto posebno oduševila. korzo im je poprilično kratak za nešto tako razvikano. ako ste gladni a ne jede vam se big mac, možete sjesti i plakati. na cjelom korzu postoji jedan restoran, barem je jedini kojeg smo mi primjetili. a posluga? to je već posebna priča. savjetujem da se u njega zaputite odmah poslije ručka jer ćete stići ogladniti dok dočekate da vas netko uopće pita šta trebate. kad naručite, slobodno otiđite u razgledavanje grada, jelo će biti friško stavljeno na stol kad se vratite. i tak. rijeka nije nešto.

vir - stigle u ranojutarnjim satima iako je službena verzija da smo došle nešto poslije ponoći. znate kakvi su roditelji, samo paničare. okupala se jednom, more je užasno hladno a i bura je bila sretna što smo stigle pa je puhala do iznemoglosti.

zrče iliti hrvatska ibiza. vjerojatno ona seat. dječice ko u priči, još smrde po majčinom mlijeku.

0 (nula) seksa - ona dječica na zrču su bila i više nego voljna pokazati kako su sposobni doživjeti ne samo vrhunac puberteta nego i onaj drugi. ni jedna od nas nije imala želju završiti u zatvoru pa smo im samo lijepo zahvalile. oni koji su ipak prešli u punoljetne su egotriperi. ne vjerujem da bih mogla biti s dečkom koji sam sebe gleda dok pleše. a svi ostali nose roze majice. boje govore više od riječi. ne bih, hvala. zrče je svojim dolaskom počastio i neven-ciganović-wannabe s pletenom dekoltiranom majicom. zelenom, naravno, jer je to in. janezi su se zdušno trudili umočiti u nešto hrvatsko pa se odigrao impresivan ulet:
- jesi kad spavala sa slovencem?
- ne.
- a jel bi štela?

u 16:00 i možda koju sekundu moje žemskinje i ja pičimo put morskih prostranstava. dobila sam čak zabranu otići do stana na tuširanje zbog hitnosti polaska ali sam srećom danas u klubu pa ću skoknut do svlačionice. šteta što su dečki na pripremama... dragog nema doma već danima, samo poslije posla dođe jesti i opet na posao. moram pogledat sliku da se prisjetim kako čovjek izgleda. puno rada a love nema. jebeš takav posao, bolje da sjedi doma i mene zabavlja, imao bi od toga više koristi. torba je još sinoć bila spremna a sad svakih par minuta pogledam na sat ne bi li vrijeme brže prošlo.
no, htjela sam nešto drugo raspraviti (sama sa sobom). kako je u klubu financijska situacija u totalnoj komi, a žena koja to trenutno radi jednostavno fizički ne može sve stići, na mene je ceh pao. zamoljena sam, iako ne znam koliko je to zamolba ako se podrazumijeva da ću ja to raditi, da se potpuno posvetim tim zaostacima, u smislu poslije posla do neko gluho doba noći, vikendima i slično. mrak mi je pao na oči toliko da ni sad ne vidim. "ništa ne brini oko honorara, sve će ti to biti plaćeno kako zaslužuješ, samo to napravi" mi nije zvučalo ništa utješnije. već vidim da od ispita kojeg možda ni ne bi položila u 9. mjesecu zasigurno nema ništa, a cijeli godišnji ću provesti u horizontali jer ću biti preumorna za bilo kakve pokrete. naravno, trebala bi i kakvu oproštajku od svijeta napraviti jer tko zna kad ćemo se opet sresti. ne znam, možda pretjerujem. nije loše dodatno zaraditi da se što prije izvučem iz financijskih govana u kojima plivam ali previše cijenim svoje slobodno vrijeme makar samo gledala u tv. a izbora nemam. ubuduće očekujte depresivne postove u kojima oplakujem sunčano vrijeme koje osjetim samo preko čeznutljivih pogleda kroz prozor...

neću ulazit u diskusije tko ima pravo na povlašteni upis, da li je to pravedno ili nije. samo me sva ta strka podsjetila na moj prijemni koji, hvala na pitanju, nisam prošla iz prve. cijeli tijek života mi je tim jednim ispitićem bio promjenjen. mislim da sam imala "diskvalifikacijsku" grupu tj onu za koju moraš bit genijalac. čudno je to da nitko od mog društva koji smo imali tu grupu nismo upisali. dakle, ili smo masovno glupi ili takvo nešto zaista postoji. a ja sam uvjerena da postoji. pored mene je sjedila cura kojoj sam povremeno zavirila u test. ne da je bio lagan već bi ga mogla i žmirećki rješit. a svoj... na kraju mi je nedostajalo jedno pitanje da prođem prag i upišem se. to si nikako ne mogu oprostiti jer sam jedno pitanje iz zemljopisa znala da sam pogrešno odgovorila ali mi se nije dalo ispraviti ga, "kao da će mi to jedno pitanje išta značiti u životu". naravno da je značilo, i puno više nego što je trebalo. koliko je samo bilo prolivenih suza zbog svega toga... na drugom roku sam ispit rješila ko od šale, a puno sam manje učila. cura iz srednje škole je sjedila kraj mene i imala nepojmljivo težak ispit, ponovila joj se moja priča. međutim, zajedničkim snagama smo uspjele nekako navući za prolaz, nešto znaš, nešto pogodiš i to je to.
od te traume je prošlo već pet godina. uh, nekako puno zvuči. ali sve je to još uvijek svježe. od kolegice nećak je jučer pisao ispit i sad svakih pola sata pogledavam na net jesu li stigli rezultati. i točno znam kako će se osjećati ako ne upiše. meni je nakon pet godina podne kad se svega sjetim. radije bi još deset puta išla na najgori ispit s faksa nego još jednom na prijemni.
a čemu sve to? cura koja je u srednjoj bila osrednja učenica je prošla prijemni jer je kraj nje sjedio dečko koji je zbog državnih natjecanja bio oslobođen rješavanja matematike i informatike te joj to rješio. na predavanjima nije pozdravljala, valjda joj je bilo ispod časti družiti se s "ponavljačima" prijemnog. ali kako sve dođe na svoje, tako je i ona. nakon tri godine smo se srele u vlaku i ovaj put je pričala sa svima. meni je falio još jedan ispit do diplome na trogodišnjem studiju a ona je još bila na prvoj godini. dvije godine nakon tog susreta je mudro zaključila da studiranje nema smisla i kako bi bilo najbolje da odustane ali će još razmisliti. ja sam upisala razliku do visoke stučne spreme i još mi fali desetak ispita do diplome. ona još uvijek razmišlja na svojoj prvoj godini. neću biti zlobna i reći da mi je drago, ali ju svejedno svaki put sa zadovoljstvom pitam "kako faks napreduje?"

trenutno imam okrznut ego a mislim da je bolestan ego najgora bolest. često imam potrebu samoj sebi dokazati da nisam bez veze, da sam privlačna, simpatična i slično. i onda počinjem koketirati, nedužno, ali počinjem. dragom sam rekla svoju trenutnu boljku, želim da me netko smatra lijepom.
- ljubavi, meni si najljepša na svijetu.
- znam, sunce, ali ti si pristran. to ti je isto kao kad ti mama kaže da si lijep, zgodan i pametan a svi znaju da nisi. ona to jednostavno mora reći jer ti je mama i subjektivna je. tako i ti. tvoje mišljenje se ne broji. ako ti mene slučajno vidiš da pričam s nekim dečkom i prenemažem se, nemaš se zašto ljutiti, to ja samo hranim svoj ego
na to je počeo frktat nosom al šta ja tu mogu. opasno me muči PMS (postmenstrualni sindrom) i imam užasnu potrebu sviđati se drugima. znam, površna sam za popizdit al mi ipak progledajte kroz prste..

- sine, pita me otac sa suzom u oku jer je dobio dvije kćeri i prezime se neće moći nastaviti, jel bi se ti vratila u sisak kad bi ovdje našla pristojan posao?
- šta znači "pristojan posao" i kud bi se to točno vratila, u roditeljsku kuću?
- onako, u kakvoj državnoj službici i to. naravno da bi kući došla, nego kuda.
- u državnoj službici u smislu plaće od max 3500 kn? moji apetiti su puno veći od toga, a i bilo bi mi gadno s konja na magarca.
- joj, šta ti ne znaš da ti je bolje u sisku imat 3500 nego u zagrebu duplo toliko?
- oče, pričaš gluposti. takva situacija je moguća jedino da živim na vašoj grbači a plaću imam kao džeparac. a, ruku na srce, ne pada mi na pamet vraćat se u roditeljski dom i odreći se svoje slobode. u slučaju da se i vratim u sisak, to bi bilo dalje od vas, bez uvrede.
- nezahvalnico jedna, šta bi ti falilo kod kuće?
otac nikako ne može shvatiti da mi ništa ne bi falilo već bi imala i viška, i to ukućana. u razgovor se ubacuje i roditeljica:
- pa dobro, ne moraš se vratit kući. možda za početak a onda pirjaj odavde kad si i onako tu bespravni podstanar. hvala, majko, lijepo ti to meni!
- al onda nema više zajebancije, ako ćemo ti kupovat kuću moraš se udavat. nećeš ti meni više ovako.
- kako, molim? pa zašto bi se trebala udavat, nema potrebe za tako drastičnim potezima..
- ima, ima, znam ja tebe. da se ne bi predomislila.
- pa, majko, ti sad mene i ucjenjuješ!
- neka te ucjenjujem, dosta si ti mene zajebavala. ovako ću te se bezbolno rješit i konačno imat kuću za sebe. sestru ćemo poslat u zagreb i još dok ti se ćaće rješim, na konju sam.
mater mi je popizdila a ja ću se morat udavat ako se poželim vratit u rodni grad. cijeli se svijet okrenuo naopako

nema mi goreg nego kad do nekog trebam hitno doći a taj se ne javlja ni na jedan od sedam mobitela koje posjeduje. pa zašto ih onda imaš?! ili kad me netko bezobrazno ignorira. nije problem, reci da nećeš, ne možeš, bilo što, samo odgovori. imam toliko u glavi da mogu shvatiti. nismo djeca da se igramo mačke i miša. "neću joj se javiti, sama će shvatiti". neću sama shvatiti, hoću da mi se jasno i glasno kaže i nacrta o čemu se radi. puno je bolje sve karte staviti na stol nego preći meni u nemilost jer nitko ne može biti inatljiv, prgav i bezobrazan kao ja. sve po zaslugama. samo se nadam da se kasnije nitko neće pitati: koji joj je sad klinac, bila je normalna do prije pet minuta. možda i jesam bila normalna ali su me kretni koji me okružuju izludilii i više povratka nema!
sad mi je nekako lakše iako sam i dalje ljuta ko ris

pijem kavu. a nikad ne pijem kavu osim ako imam želju što brže isprazniti crijeva. danas mi se toliko spava da je ovo zadnja nada koja bi mi trebala omogućiti na ne zaronim nos u registrator. kažu da mi je pao tlak. moram se danas posvađat s dragim kak bog zapovjeda, nema smisla da se rušim po tramvajima zbog niskog tlaka a da za to ima lijeka
neki dan smo dignuli neki talijanski "akcioni". da se obrazujemo, jelte.. ako nešto mrzim, onda su to pornići s radnjom. da sam htjela priču, digla bi si ljubić a ne ovo. i tako, gledamo mi taj dosadni film, malo se drpamo ispod poplona a onda scena: žena u podzemnoj garaži, napada ju maskirani tip i prisiljava na oralni seks. ne da nisam dobila želju da nastavim s dotadašnjim aktivnostima, nego mi ništa takvo neće pasti na pamet skorije vrijeme. mislila sam da će to biti malo drugačije, kako bi se i očekivalo; on ju napadne, ona se kao malo brani ali ne mogne odoliti njegovom mišićavom i krutom "tijelu" pa sa zadovoljstvom pristane. međutim, ovdje je cijeli odnos bio najobičnije silovanje. žena je plakala, kumila, molila, opirala se i slično a on je i dalje navaljivao. nešto prestrašno! od izvanbračnih aktivnosti nije bilo ništa, ali sam barem naučila da talijanski pornići nisu dobri za poticanje želje. gledajmo hrvatsko!

jutros me probudila muha. to je naprosto nevjerojatno kako zna kada je 15 minuta prije nego se moram probuditi. u prijevodu, uzme mi onaj najslađi san, onih zadnjih 15 minuta. jedva čekam da dođem doma pa da ju klepim s onom stvarčicom, ni sam bog ju neće spasit.
auto je jučer bio popravljen i ceh je bio puno manji nego smo očekivali. da bi popodne dragi otišao do grada i ovaj opet riknuo. danas opet majstoru, ovaj put o njegovom trošku. bem ti auto, sad ni vikend ne mogu planirat kad ne znam hoću li bit mobilna. a imala sam tonu planova.
našla sam na netu da povećanje ciceka košta 2000-3000 ojra. nisam svoje planirala rekonstruirati, potraga je bila čisto informativna. a kad sam vidjela cijenu, samo sam se pomirila sa sudbinom. osim ako ima dobrovoljaca da mi to poklone, nema ni dva mjeseca do mog rođendana..
ujak je stigao na odredište a da ga nitko nije ni pogledao. valjda se taj put baš namjerio na budalu.

jučer mi zvoni mobitel, ujak zove:
- bok, gdje si?
- evo u gradu. nešto nije u redu? putovao je za italiju a ja sam se sjetila kako sam zaboravila dan prije provjeriti u koje vrijeme vlak kreće. nije valjda da ono vrijeme sa interneta nije točno!
- ma vratili nas slovenci sa granice pa ako mogu malo bit kod tebe dok ne dođe drugi prijevoz.
- naravno da možeš, sad ću poslat robija pred tebe.
našli se u stanu i odmah sam pitala šta je bilo.
- vratili nas zbog radnih hlača.
- molim?!
- pa da. došli mi do granice, slovenac ušao u kupe i počeo preturat po torbi. uzeo mi tenisice što su bile na vrhu i gurao u njih ruku da vidi jel šta krijem u njima. onda je uzeo torbicu u kojoj mi je pribor za higijenu i tamo našao andol i tablete za tlak. pa sam mu morao objašnjavati zašto ih imam. sve mi je gaće izvadio iz vrećice i pregledavao jedne po jedne. onda je gledao hlače i našao jedne radne. pitao me šta će mi to. ja sam mu rekao da idem bratu pomoć postavit pločice a on je samo rekao da pođem za njim. dobili smo nekakav papir na kojem piše zabrana ulaska u zemlju a kao obrazloženje stoji: predstavljaju opasnost za javnu sigurnost, državnu sigurnost i međunarodne odnose. pitali nas naši policajci u povratku zašto su nas vratili, ja rekao zbog radnih hlača a oni prokomentirali: glupi slovenci. svaki drugi komentar je suvišan...