neću ulazit u diskusije tko ima pravo na povlašteni upis, da li je to pravedno ili nije. samo me sva ta strka podsjetila na moj prijemni koji, hvala na pitanju, nisam prošla iz prve. cijeli tijek života mi je tim jednim ispitićem bio promjenjen. mislim da sam imala "diskvalifikacijsku" grupu tj onu za koju moraš bit genijalac. čudno je to da nitko od mog društva koji smo imali tu grupu nismo upisali. dakle, ili smo masovno glupi ili takvo nešto zaista postoji. a ja sam uvjerena da postoji. pored mene je sjedila cura kojoj sam povremeno zavirila u test. ne da je bio lagan već bi ga mogla i žmirećki rješit. a svoj... na kraju mi je nedostajalo jedno pitanje da prođem prag i upišem se. to si nikako ne mogu oprostiti jer sam jedno pitanje iz zemljopisa znala da sam pogrešno odgovorila ali mi se nije dalo ispraviti ga, "kao da će mi to jedno pitanje išta značiti u životu". naravno da je značilo, i puno više nego što je trebalo. koliko je samo bilo prolivenih suza zbog svega toga... na drugom roku sam ispit rješila ko od šale, a puno sam manje učila. cura iz srednje škole je sjedila kraj mene i imala nepojmljivo težak ispit, ponovila joj se moja priča. međutim, zajedničkim snagama smo uspjele nekako navući za prolaz, nešto znaš, nešto pogodiš i to je to.
od te traume je prošlo već pet godina. uh, nekako puno zvuči. ali sve je to još uvijek svježe. od kolegice nećak je jučer pisao ispit i sad svakih pola sata pogledavam na net jesu li stigli rezultati. i točno znam kako će se osjećati ako ne upiše. meni je nakon pet godina podne kad se svega sjetim. radije bi još deset puta išla na najgori ispit s faksa nego još jednom na prijemni.
a čemu sve to? cura koja je u srednjoj bila osrednja učenica je prošla prijemni jer je kraj nje sjedio dečko koji je zbog državnih natjecanja bio oslobođen rješavanja matematike i informatike te joj to rješio. na predavanjima nije pozdravljala, valjda joj je bilo ispod časti družiti se s "ponavljačima" prijemnog. ali kako sve dođe na svoje, tako je i ona. nakon tri godine smo se srele u vlaku i ovaj put je pričala sa svima. meni je falio još jedan ispit do diplome na trogodišnjem studiju a ona je još bila na prvoj godini. dvije godine nakon tog susreta je mudro zaključila da studiranje nema smisla i kako bi bilo najbolje da odustane ali će još razmisliti. ja sam upisala razliku do visoke stučne spreme i još mi fali desetak ispita do diplome. ona još uvijek razmišlja na svojoj prvoj godini. neću biti zlobna i reći da mi je drago, ali ju svejedno svaki put sa zadovoljstvom pitam "kako faks napreduje?"