kako sam jučer dragog nahvalila, znala sam da ću se ugristi za jezik samo nisam znala da će to biti tako brzo. poželjela sam neko veče pojesti malo lubenice ali ovako kršna nisam u stanju odrezati ni jedu krišku. uz malo umiljavanja i tepanja, želja mi je bila ispunjena. još mi je fino narezao na kockice da se ne moram boriti sa korom. milina, kako imam divnog dragog!
jučer ulazim u stan poslije 11-satnog radnog vremena umorna ko pas. zapljusnuo me miris kao da je nešto krepalo i raspalo se. bacim pogled na kuhinju i prizor me šlagira: lubenica cijelo vrijeme ostala na stolu i usmrdila se od vrućine. ne samo što je ona ostala nespremljena u frižider, nego je i cijela akcija rezanja kriški provedena na nezaštićenoj površini pa mi je ploča stola uništena. zna se da lubenica pušta sok i isti je taj sok ušao u stol i podigao površinu na nekim mjestima. sad imam izbočine na sredini stola. u šoku sam samo pootvarala prozore i nazvala dragog da mu spolno općim sa cijelim spiskom.
fascinantno je kako je taj čovjek pomno isplanirao svoju budućnost, pazeći na svaki detaljčić a nije mogao predvidjeti da će se voće na vrućini usmrditi i da će sok uništiti stol. dečko mi je strašno pametan ali nekad me zadivljuje koliko isto tako može biti glup.