šta mislite o ljubavnim vezama na radnom mjestu? ja (magarac) ne znam šta bi mislila o tome. nekako nisam baš pobornik toga jer ni jedna veza u kojoj sam bila nije bila jednostavna pa ne želim ni pomisliti kako bi još radna okolina na to utjecala. ali opet, gdje drugdje upoznati osobu s kojom dijeliš iste interese nego na poslu. o čemu se zapravo radi?
na poslu sam okružena velikom količinom testosterona i logično je, budući da sam gotovo jedina mlađa ženska osoba tamo, da sam probudila njihovo zanimanje. nije na odmet napomenuti (slijedi egocentričnost neslućenih razmjera: hvalite me, usta moja) da zanimanje nije zato što sam jedina cura nego zato što i ne izgledam baš tak loše. također, pristupačna sam i lajava pa je poprilično ugodno biti u mome društvu kad se na sve to navikneš. sad se spuštamo na zemlju i nastavljamo u normalnom tonu.
ono što me zbunjuje jest je li sve to tako nevino kao što ja mislim da je. zezancija na tu temu postoji oduvijek ali ne kaže se uzalud u svakoj šali malo istine. iako sam sretno zauzeta, užasno mi gode ove injekcije za podizanje ega. i naravno da na njih odgovaram istom mjerom. međutim, do koje mjere je to u redu? i šta kada sve to preraste u nešto veće? kako bi moj kolega rekao: nije problem pitat, problem je ako pristane