jutros me probudila muha. to je naprosto nevjerojatno kako zna kada je 15 minuta prije nego se moram probuditi. u prijevodu, uzme mi onaj najslađi san, onih zadnjih 15 minuta. jedva čekam da dođem doma pa da ju klepim s onom stvarčicom, ni sam bog ju neće spasit.
auto je jučer bio popravljen i ceh je bio puno manji nego smo očekivali. da bi popodne dragi otišao do grada i ovaj opet riknuo. danas opet majstoru, ovaj put o njegovom trošku. bem ti auto, sad ni vikend ne mogu planirat kad ne znam hoću li bit mobilna. a imala sam tonu planova.
našla sam na netu da povećanje ciceka košta 2000-3000 ojra. nisam svoje planirala rekonstruirati, potraga je bila čisto informativna. a kad sam vidjela cijenu, samo sam se pomirila sa sudbinom. osim ako ima dobrovoljaca da mi to poklone, nema ni dva mjeseca do mog rođendana..
ujak je stigao na odredište a da ga nitko nije ni pogledao. valjda se taj put baš namjerio na budalu.