danas u tramvaju sin i majka vodili razgovor:
- a znači, tramvaji 2 i 6 idu sa črnomerca na kolodvor. pa u čemu je razlika? bože, koje dijete-kreten. možda idu drugim putem, nije ti palo na pamet?!
- eto vidiš, sine, našli smo ti poslić u struci i još ako ti društvo bude dobro, bit će ti odlično. čekaj malo, jel to mama sa sinom išla na razgovor za posao? jasno mi je da roditelj potegne vezu ali još nisam čula slučaj da je s istim tim djetetom i išao na razgovor.
- ma da, neće bit loše.
- a šta još moramo napraviti? moramo ti otići do faksa izvaditi potvrdu i onda sve papire predati. MORAMO? dečko nije još u osnovnoj školi pa da ga se mora voditi za ručicu jer je on premali da bi sve sam napravio. od takvih gotovana, majčinih sinova, a još više od takvih majki mi se diže kosa na glavi. takvim odgojem će napravit debila od njega koji se nikad neće oženit jer ni jedna normalna neće pristati vječno dadiljati nad njim. a on se drugačije neće znati ni ponašati jer je ovo jedini način koji je naučio.
nisam roditelj i vjerojatno ću u odgoju svoje djece postupati onako kako sam rekla da nikad neću. ali sigurna sam da ću svoje dijete učiti da bude samostalno. možda banaliziram s ovim primjerom ali meni nitko nije pisao zadaće već sam to sama radila. roditelji su jedino pregledali da li je dobro napisana. ako nije, nađi si grešku i ispravi je. današnja djeca su prelijena da bi to sama radila, a i roditeljima je lakše napisati zadaću nego se satima maltretirati gledajući kako njihov nasljednik preljeva iz šupljeg u prazno i samo misli o novoj igrici na PS. izgovore da ima previše gradiva i da djeca to jednostavno ne mogu sama savladati ne pušim. mogu savladati samo sa malo više truda. a to se modernim roditeljima ne da uložiti. i šta će onda od toga djeteta nastati? ništa drugo nego obični manipulator nesposoban za bilo kakav drugi život osim pijavice