četvrtak, 25.03.2010.
Prava priča
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 26.03.2010. u 21.00 h
Prava priča (The Straight Story)(1999)
Režija: David Lynch
Scenarij: John Roach & Mary Sweeney
Uloge: Richard Farnsworth, Sissy Spacek, Everett McGill, John Farley, Kevin P. Farley, Harry Dean Stanton, James Cada, Sally Wingert, Anastasia Webb, Barbara E. Robertson
Lynch se prilikom snimanja ovog filma odlučio na drastične mjere i kao rezultat njegovih napora dobili smo film koji, doduše, nije uspio na Canneskom festivalu ponoviti trijumf njegovog mnogo poznatijeg (i za njegov opus tipičnijeg) djela Divlji u srcu, ali je zato uspio u nećemu drugom - rijetko kada je i publika i kritika doživjela takvo iznenađenje kao s Pravom pričom. Naime, Prava priča predstavlja gotovo potpunu antitezu svemu što bi čovjek očekivao od Lynchovog filma, i nakon ovog iskustva će malo koji poznavatelj Davida Lyncha tog filmasa vidjeti u istom svjetlu. Stvoriti djelo koje u potpunosti redefinira njegov opus jest postignuće s kojim se malo koji umjetnik moze pohvaliti.
Iako ovo nije prvi put da Lynch kao predložak svog filma koristi istinitu priču (1980. godine je to bio Čovjek slon), mnogima će ipak biti neobično da je inspiracija za Pravu priču potakla od novinskog članka koji je opisao neobični, ali u svojoj suštini malomještanski događaj u ruralnom Srednjem Zapadu iz 1994. godine. U to vrijeme je 73-godisnji Alvin Straight (Farnsworth) živio sa svojom mucavom kćerkom Rose (Spacek), kada mu je pristigla vijest da mu je brat Lyle (Stanton) dozivio moždani udar i završio u bolnici i on ga odlučuje posjetiti. Naime, Alvin se prije mnogo godina posvađao i prestao razgovarati s bratom, a sada odlučuje iskoristiti ovu, mozda posljednju priliku da se pomiri. No, da bi ga posjetio, mora prijeći stotine kilometara puta, a u tome ga sprijećavaju godine i ozbiljno narušeno zdravlje. Previše ponosan da bi uzeo autobusnu kartu, a preslabog vida da bi prošao test za vozacku dozvolu, Alvin pronalazi genijalno rješenje svog problema tako što nabavi kosilicu i improviziranu prikolicu. Iako ga mnogi pokušavaju odgovoriti od tog nauma, Alvin zapoćinje svoju odiseju po cestama Iowe i Wisconsina tokom koje ce sresti mnoge zanimljive i živopisne likove.
Prva stvar koja bi dobrim poznavateljima Lynchovog opusa trebala pasti u oči je sama oznaka koju je Pravoj priči udijelio američki cenzorski odbor - "G". To što je Lyncha financirala tvrtka Disney, poznata po svojoj fanatičnoj odanosti "obiteljskim vrijednostima", i nije toliko iznenađenje koliko sam "G"-rejting, koji je po postojećoj praksi MPAA rezerviran za filmove i emisije koje moze pratiti najmlađa publika. To da bi Lynch, koji je gotovo svaki svoj film garnirao eksplicitnim nasiljem, krvoprolićem i prizorima koji izazivaju gađenje kod gledatelja, mogao publici servirati sadržaj jednako bezopasan kao sto su crtići je teško zamislivo, ali upravo se to dogodilo s Pravom pričom. Neki od starih Lynchovih suradnika su tu - njegov omiljeni glumac Everett McGill se pojavljuje u epizodnoj ulozi, a iskusno uho neće imati problema u tome da u Angelu Badalamentiju prepozna autora glazbe. No, osim par scena u kojima Lynch daje svojevrsni poluironični (i na trenutke crnohumorni) hommage svojim ranijim radovima kao sto su Plavi baršun i Divlji u srcu, ni stilski ni sadržajno ovaj film ne odaje Davida Lyncha na kojeg smo navikli.
Posebno treba obratiti pozornost na nevjerojatno dojmljiva pojava čovjeka kojega je sve do Prave priče malo tko ikada zamišljao kao pravu zvijezdu. Richard Farnsworth (1920-2000), kanadski kaskader kojemu su tek negdje u 50-tim godinama života počeli nuditi ozbiljnije filmske uloge odigrao je ulogu života, i zbilja je šteta što se ta časna starina morala zadovoljiti tek nominacijom za "Oscara". Njegov lik bolesnog, nemoćnog starca koji je svjestan neumitnosti svog propadanja, ali koji svejedno nastoji sacuvati svoje dostojanstvo predstavlja jednu od najboljih izvedbi koje smo imali prilike vidjeti u suvremenom američkom filmu posljednjih godina. Bez obzira na to koliko nam Farnsworth izgledao kao osoba dostojna sažaljenja, on istovremeno uspijeva oko sebe zračiti karizmom čovjeka koji nije ni bolji ni lošiji od nas, ali kojeg je dugogodišnje iskustvo naučilo da na svijet gleda iz drukčije i obično pravilnije perspektive. Isticati starost kao vrlinu u modernom poimanju svijeta predstavlja nešto neobično, gotovo herezu u suvremenoj, mladosću opsjednutoj Americi, i Farnsworth je bio idealna osoba da u sebi sažme te vrline. Kada mu ljudi koji su od njega mlađi, jači, bogatiji, a nekada i pametniji, prilaze sa strahopoštovanjem to izgleda sasvim prirodno. Farnsworthova izvedba pogotovo dobiva na snazi, isto kao i cijeli film na dirljivosti, u kontekstu događaja iz njegovog stvarnog zivota - naime, Farnsworth, koji je tijekom snimanja bio teško i neizlječivo bolestan, prekratio si je život revolverskim hicem nekoliko mjeseci nakon snimanja filma. Netko zloban bi od svega mogao stvoriti i teoriju o prokletstvu Davida Lyncha, s obzirom da je njegov dugogodisnji suradnik, dobar prijatelj i vrhunski karakterni glumac Jack Nance također skončao život nasilnom smrću nekoliko mjeseci nakon premijere Izgubljene ceste.
- 15:58 -
petak, 19.03.2010.
Nadnica za strah
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 19.03.2010. u 21.00 h
Nadnica za strah (Le Salaire de la peur)(1953.)
Režija: Henri-Georges Clouzot
Scenarij: H.-G. Clouzot, Jérôme Géronimi, prema romanu Georgesa Arnauda
Uloge: Yves Montand, Charles Vanel, Folco Lulli, Peter Van Eyck, Véra Clouzot
U Srednjoj Americi, četiri pustolova – Mario, Jo, Luigi i Bimba –prihvaćaju ponudu jedne naftne tvrtke da za 2000 dolara svakome odvezu dva kamiona s nitroglicerinom do naftnih izvora udaljenih nekoliko stotina kilometara. Dok putuju lošim cestama i nepristupačnim terenom, postupno ih zahvaća sve veća tjeskoba zbog smrtonosnog tereta. Nakon što Luigi i Bimba poginu kada se njihov kamion zapali, a Jo, ranjen, umre od gangrene, Mario jedini dođe do odredišta. Na povratku, opušten, izgubi kotrolu nad vozilom.
Nagrađen Grand Prixom u Cannesu 1953., film je vrhunski psihol. pustolovni triler prožet egzistencijalističkim kontekstom fabule. Precizna mizanscena i čvrsta narativna struktura usredotočene su na gradnju napetosti (pokušaj prijevoza tereta potpuno zaokuplja gledateljevu pozornost) i psihol. analizu karaktera u kriznoj situaciji. Tomu pridonose dinamična montažna rješenja, zv. podloga, dramatski naglasci u karakterizaciji i odnosima među likovima (sukobi, tenzije) te dojmljivo dočarano ozračje tjeskobe i gotovo neprestane opasnosti (fotografija naglašava oporost krajolika kao pozadine brutalnih zbivanja).
Simboličkim detaljima Clouzot koncipira fabulu filma kao metaforu o ljudskoj egzistenciji – usprkos profesionalnoj solidarnosti protagonista suočenih sa smrtnom opasnošću, njihov je pokušaj fatalistički beznadan (u tom smislu simboliziran uvodnim kadrom borbe zatvorenih pčela). Očajnička egzistencija protagonista, čije se filozofsko opravdanje nalazi jedino u mogućnosti samopotvrđivanja, uokvirena je škrtim (izbjegavanje egzotike), ali oštrim soc. kontekstom (bijeda polukolonijalne zemlje), zbog čega je film tumačen i kao komentar (jednim svojim slojem) ekonomskog izrabljivanja latinoamer. zemalja od strane amer. multinacionalnih tvrtki.
(izvor: B. Kragić, HFL,2003.)
- 13:17 -
petak, 12.03.2010.
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 12.03.2010. u 21.00 h
Točka nestajanja (Vanishing Point)(1971.)
Režija: Richard C. Sarafian
Scenarij: G. Cabrera Infante, Malcolm Hart, Barryj Hall
Uloge: Barry Newman, Cleavon Little, Dean Jagger, Victoria Medlin, Paul Koslo, Robert Donner, Timothy Scott, Gilda Texter, Anthony James, Arthur Malet, Karl Swenson, Severn Darden, Delaney Bramlett, Lee Weaver
Dok u njegovoj blizini odjekuju sirene policijskih automobila, a iznad ceste kruži policijski helikopter, James "Jimmy" Kowalski (B. Newman) mirnog izraza lica juri prema cestovnoj blokadi i dvjema ralicama koje su prepriječile put. Kowalski je vijetnamski veteran, nekadašnji policajac, bivši vozač automobilskih i motociklističkih utrka te ovisnik o brzini koji je, našavši se u nezavidnoj novčanoj situaciji, dva dana ranije prihvatio posao dostave automobila Dodge Challenger iz Denvera u San Francisco. U glavnom gradu Colorada Kowalski je poslije susreta sa starim prijateljem i narko-dilerom Jakeom (L. Weaver) nagazio papučicu gasa i prepustio se uživanju u brzini. Kada su ga dvojica motoriziranih policajaca uskoro pokušala zaustaviti zbog prebrze vožnje, Kowalski je, znajući da nema vremena za gubljenje i da vozilo mora dostaviti na vrijeme, odlučio ignorirati policajce. Time je započeo vratolomnu dvodnevnu jurnjavu po prašnjavim cestama Colorada, Utaha, Nevade i Kalifornije, uzbudljivu potjeru tijekom koje će se na njegovu tragu naći mnoštvo čuvara zakona i jedan policijski helikopter. Istodobno, neočekivanog će saveznika dobiti u slijepom radijskom DJ-u Super Soulu (C. Little), tamnoputom momku koji će u svojim emisijama Kowalskog pretvoriti u svojevrsnog "posljednjeg američkog junaka"....
Richard C. Sarafian je stvorio djelo koje je smjesta steklo veliki broj poklonika. Štoviše, o aktualnom kultnom statusu filma govore i činjenice da su mu na svojim albumima Vanishing Point i Use Your Illusion II posvete tijekom devedesetih godina dale glasovite skupine Primal Scream i Guns N´Roses, baš kao i slavni redatelj Quentin Tarantino u svom hitu "Otporan na smrt", naslovu iz dvodijelnog omnibusa "Grindhouse".
Uz efektnu fotografiju cijenjenog i danas nažalost pokojnog snimatelja Johna A. Alonzoa (Dama pjeva blues, Norma Rae, Plavi grom, Lice s ožiljkom, Čelične magnolije), za rad na glasovitoj "Kineskoj četvrti" Romana Polanskog 1975. godine nominiranog za Oscara, za uspjeh filma zaslužan je i soundtrack sastavljen od niza popularnih country i rock hitova.
(izvor: Moj TV)
- 08:58 -
četvrtak, 04.03.2010.
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 05.03.2010. u 21.00 h
Lenjingradski kauboji idu u Ameriku (Leningrad Cowboys Go America)(1989.)
Režija: Aki Kaurismaki
Scenarij: Sakke Järvenpää, Aki Kaurismäki, Mato Valtonen
Uloge: Matti Pellonpää, Sakke Järvenpää, Heikki Keskinen, Pimme Korhonen
Film ceste u kojem pratimo Lenjingradske kauboje, osmeročlanu (doduše, jedan gitarist je zapravo smrznuto truplo) skupinu finskih glazbenika koji sa svojim menadžerom odluče otići u Ameriku i tamo započeti glazbenu karijeru. Očekujući slavu i bogatstvo u obećanoj zemlji, odmah po dolasku kupe stari Cadillac (cameo uloga Jima Jarmuscha kao prodavača) i započnu turneju po američkim gradićima...
Putovanje vodi autokratski menadžer, »otežava« ga već spomenuti smrznuti član, a kradomice prati seoski idiot Igor. Krajnji cilj je Meksiko i svirka na seoskoj svadbi.
Spojivši elemente filma ceste i glazb. komedije, Kaurismäkijev film djeluje i kao farsična »americana«, u kojoj svaku novu anegdotu na putovanju benda »ozvučuje« drukčiji glazb. broj, odn. idiom amer. pop-glazbe. Unatoč monotonoj linearnoj radnji, film je stekao kultni status koji duguje ekscentričnom imidžu devetorice »kauboja« (izdužene frizure »kokotice«, ekstremne »špicerice«, tamne naočale i krzneni kaputi), bizarnim (nadrealnim) situacijama i obratima, te stripovskoj lapidarnosti, apsurdnoj poetici i gegu glumaca. Ne samo zbog cameo-nastupa ’ J. Jarmuscha, film se često tumači kao posveta tom amer. nezavisnom autoru i replika njegovih viđenja Amerike (očima stranaca). Kaurismäki je snimio i nastavak Lenjingradski kauboji susreću Mojsija (1994) te dok. film o »kaubojima« Total Balalaika Show (1993).
- 23:07 -