petak, 28.11.2008.
Simfonija užasa
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 28.11.2008. u 21.00 h
Nosferatu (Nosferatu - eine Symphonie des Grauens)(1922.)
Režija: Friedrich Wilhelm Murnau
Scenarij: Henrik Galeen, prema romanu Dracula Brama Stokera
Uloge: Max Schreck, Alexander Granach, Gustav von Wangenheim, Greta Schroder, John Gottowt, Georg H. Schnell
Mladi agent za nekretnine, Hutter, dolazi u Karpate dogovoriti prodaju posjeda tajnovitom grofu Orlocku, ne sluteći da je grof vampir. Orlock ostavlja agenta zatočenog u svome dvorcu, te odlazi u Bremen, gdje se počinju događati razni mračni događaji. Hutter bježi iz dvorca u Bremen, te zajedno sa svojom ženom Ellen odlučuje uništiti grofa Orlocka...
U redateljevoj se filmografiji Nosferatu smatra njegovim prvim velikim filmom, djelom atmosfere mraka, koji poput kužnih štakora i prijetećih ruku grofa Orlocka pretvara prikazani svijet u krajobraz vladavine smrti. U osnovi morbidnom melodramatskom okviru redatelj suprostavlja poetsku opčinjenost prostorom i prirodom ostvarujući jasan slikovni odmak od izrazitog ekspresionizma svojih suvremenika (film je sniman na lokacijama).
Filmom prevladava dojmljiva figura M. Schrecka u ulozi grofa Orlocka - po psihoanalitičkim tumačenjima utjelovljenja seksualnog nagona - no i njega Murnau uokviruje u živi scenografski detalj utjelovljenja vlastite mentalne slike, organizirane i točne u izvedbi. Stoga je ugođaj strave postignut odabirom ambijenata, predmeta (simbola) i neobičnih rakursa, te stvaranjem stalnog osjećaja anticipacije kod gledatelja.
Nakon završetka filma, nezadovoljni neovlaštenim korištenjem romana kao predloška, stokerovi nasljednici tužili su njemačke producente te je britanski sud naredio uništavanje svih kopija, uključujući i negativ. Sudska odredba nije bila provediva u njemačkoj, ali je natjerala producente da prodaju cijeli materijal filma, što je u konačnici dovelo do toga da cijelovita verzija filma više ne postoji.
(izvor: S. Zečević, HFL, 2003.)
- 08:07 -
petak, 21.11.2008.
La Strada
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 21.11.2008. u 21.00 h
Ulica (La Strada)(1954.)
Režija: Federico Fellini
Scenarij: Federico Fellini, Tullio Pinelli
Uloge: Giulietta Masina, Anthony Quinn, Richard Basehart, Aldo Silvani
Jednostavnu seljanku Gelsominu obitelj zbog siromaštva mora prodati u službu putujućem snagatoru Zampanou, koji ju toliko maltretira da mu čak pokuša pobjeći. Cirkusant Matto sprijatelji se s Gelsominom, no Zampano ga, nakon burnih svađa, ubija, što potpuno šokira osjetljivu Gelsominu. Bjegunac Zampano je stoga ostavlja, ne shvaćajući isprva što gubi.
Ovaj se film odlikuje stilom pripovijedanja i scenografijom koji se nastavljaju na talijanski neorealizam, no unatoč prikazu bijede u zaostaloj talijanskoj provinciji, puno je veća pozornost posvećena raspoloženjima i željama likova, njihovim intimnim potrebama i uskraćenostima, pa kritičari i povjesničari filma, nakon pojave Ulice, govore o neorealizmu duše (katkada i o "rekonstruiranom neorealizmu").
Priča (s više dramaturških prekretnica) i odnos među likovima razrađeniji su i važniji za ustroj cjeline nego što je to tipično u kasnijim Fellinijevim djelima, pa se film logično uklapa u razvoj autorova postupka, reprezentativna za gibanja u europskom filmu.
Znatan dio onodobne kritike hvalio je humanu i kršćansku dimenziju filma (patnja, milosrđe, ljubav, iskupljenje, kajanje), dok je ljevičarska kritika iskazivala nezadovoljstvo potiskivanjem socijalnih problema i naglašavanjem psiholoških, tvrdeći čak kako Fellini filmom opravdava potlačenost nižih slojeva.
Dirljiv i potresan prikaz podređenosti i stradanja mentalno inferiorne Gelsomine često je, međutim, istican kao kritika patrijarhalne dominacije, pa čak i kao manifest opravdanosti ženskoga oslobođenja. Film je dovođen i u vezu s Tolstojevim idejama o pasivnosti u susretu sa zlom, a tumačen je i kao polemika spram egzistencijalnih ideja.
Fellini i Giuletta Masina na setu
Hvaljene su i gluma G. Masine, koja je postala velikom zvijezdom talijanskog filma, te gluma A. Quinna. Godine 1956. film je nagrađen Oscarom za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a nominiran je i scenarij. (izvor: N. Gilić, HFL, 2003.)
- 00:14 -
četvrtak, 13.11.2008.
Jesenja sonata
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 14.11.2008. u 21.00 h
Jesenja sonata (Höstsonaten)(1978.)
Režija: Ingmar Bergman
Scenarij: Ingmar Bergman
Uloge: Ingrid Bergman, Liv Ullmann, Lena Nyman, Halvar Björk, Marianne Aminoff, Arne Bang-Hansen, Gunnar Björnstrand, Erland Josephson
Charlotte (I. Bergman) je slavna norveška pijanistica koja prvi put u sedam
godina posjećuje kćer Evu (L. Ullmann), ženu pastora u malome švedskom mjestu. Iako majka i kćer nastoje biti pristojne, duboki emocionalni jaz između njih majčin posjet polako pretvara u pravu noćnu moru. Prošlost se ne može zaboraviti. Eva optužuje majku da joj je uništila život zato što se više bavila karijerom nego obitelji. Da stvar bude još gora, Charlotteina
druga kći Elena (L. Nyman) teško je hendikepirana i može komunicirati samo neartikuliranim zvukovima. Elena sad živi s Evom i njezinim mužem Viktorom (H. Björk) koji se brinu o njoj. Charlottein će dolazak naravno pogoditi i Elenu. Charlotte koja se još oporavlja od nedavne muževe smrti pokušava naći opravdanje za sebe, no propuste iz prošlosti ne može više nadoknaditi...
Preblago je reći da Bergman ne bježi od teških tema, što je slučaj i u ovom filmu. Kao i u mnogim njegovim filmovima, tako su i u ovom filmu njegov predmet interesa smrt i ludilo, brak i roditeljstvo, ljubomore, osvete, opsjena i fantazija. Filmovi su mu često mračnih tonova, prigušenih boja, a velik je naglasak dan karakterima – posebno uz brojne frontale glumaca i krupne kadrove.
˝Jesenja sonata˝ bit će prava poslastica za filmofile. Velika diva švedskog ali i američkog filma Ingrid Bergman i najveći švedski redatelj Ingmar Bergman prvi su i jedini put surađivali u ovoj dubokoj obiteljskoj drami. Uz njih se
pojavljuje i treće veliko ime skandinavske kinematografije, Liv Ullman u ulozi kćeri Eve. Uloga pijansitice Charlotte donijela je Ingrid Bergmann nominaciju za Oscara za najbolju žensku ulogu, te mnogobrojne druge nagrade. To
joj je i pretposljednja uloga pred smrt 1982. godine.
Ingmar Bergman nominiran je za Oscara za najbolji scenarij, a film je 1979. dobio i Zlatni Globus u kategoriji najboljeg stranog filma. Vrhunske glumice
i scenarij, koji je pružio priliku Ingrid Bergman i Liv Ullmann da pokažu svu raskoš svog talenta, stvaraju napetu i zanimljivu dramu. Radnja se odvija unutar 48 sati, ali zbog jačine uspomena i osjećaja psihološko vrijeme radnje
čini se kao mnogo duže.
Preblago je reći da Bergman ne bježi od teških tema, što je slučaj i u ovom filmu. Kao i u mnogim njegovim filmovima, tako su i u ovom filmu njegov predmet interesa smrt i ludilo, brak i roditeljstvo, ljubomore, osvete, opsjena i fantazija. Filmovi su mu često mračnih tonova, prigušenih boja, a velik je naglasak dan karakterima – posebno uz brojne frontale glumaca i krupne kadrove.
- 14:53 -
četvrtak, 06.11.2008.
Cool Hand Luke
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 7.11.2008. u 21.00 h
Hladnokrvni kažnjenik (Cool Hand Luke)(1967.)
Režija: Stuart Rosenberg
Scenarij: Donn Pearce, Frank Pierson
Uloge: Paul Newman, George Kennedy, J. D. Cannon, Lou Antonio, Robert Drivas
Zatvorski klasik sa Paulom Newmanom u ulozi antiheroja buntovnika kojeg je nemoguće slomiti.
Dok Newmanov lik Lucas Jackson bezciljno luta ulicama uništavajući javnu imovinu pod utjecajem alkohola, tražimo razlog njegovom stanju (iako bi alkohol mogao biti dovoljan). Ipak, kasnije saznajemo da je Lucas ratni veteran koji probleme iz prošlosti rješava zagledavajući se u čašicu ili bolje rečeno bocu.
Takvo će ga ponašanje ubrzo koštati slobode, što starom buntovniku ne predstavlja veliki šok. Osuđen je na dvije godine rehabilitacije u malenom zatvoru kojim upravlja strogi upravitelj i njegovi nemilosrdni čuvari. Vlast unutar rešetaka drži pak banda na čelu sa Draglineom (George Kennedy), koji Lucasa upoznaje sa hijerarhijskom ljestvicom. Uvidjevši da ga ovaj ne ferma ni pet posto Dragline izaziva Lucas na boksački meč. U igri je i kladionica.
Osnovni motiv filma je buntovništvo kojeg u Newmanovom liku ne nedostaje. Prkos nadređenima na svakom koraku, nekoliko uzastopnih bjegova usprkos lancima i čuvarima, ukazuju na Lucasovu snalažljivost i upornost koja mu je, uz naravno sukob sa Draglineom, osigurala respekt kod zatvorenika.
Film je snimljen prema istoimenoj noveli Donna Pearcea koja govori o jednom pripadniku južnjačke bande. Sam Pearce bio je pripadnik bande o kojoj piše.
- 14:12 -
In Memmorian Paul Nevman
27. 10. 2008. u dobi od 83 godine zauvijek nas je napustio plavooki buntovnik koji se proslavio kao sjajan glumac, veliki dobrotvor, strastveni liberal i vjerni muž.
Još jedan veliki šok za sve filmofile - Paul Newman je u 83. godini života preminuo od posljedica raka pluća. Posljednja vijest o Newmanu je bila ta da odbija nakon kemoterapije ostati u bolnici jer želi mirnu smrt u krugu obitelji i bliskih prijatelja. Želja mu se uskoro ispunila, te je 27.10. preminuo u svom domu u Westportu u Connecticutu. Sa svojom drugom suprugom Joanne Woodward bio je u braku 50 godina, te je ostao jedna od rijetkih zvijezdi uz koje se nisu vezali skandali.
Umjesto toga, bio je poznat kao jedan od vodećih holivudskih glumaca tijekom čitavih pola stoljeća. Iako se javno odrekao svog prvog filma, 'Srebrnog kaleža' iz 1954. godine, otada je snimio 60-ak filmova zavidne kvalitete. Među prvim njegovim klasicima je 'Mačka na vrućem limenom krovu' s Elizabeth Taylor, a uloge u 'Hazarderu' i 'Hladnorukom kažnjeniku' potvrdile su njegov imidž antijunaka. Jednom od njegovih najpopularnijih uloga smatra se ona u filmu 'Butch Cassidy i Sundance Kid' iz 1969. godine, kada je nastupao zajedno s drugim holivudskim ljepotanom, Robertom Redfordom s kojim je opet radio 1976. u hitu 'Žalac'.
Pred kraj karijere je izjavio da ga nisu zanimali filmovi s lošim scenarijem, a u zadnje vrijeme su mu nudili samo filmove s 'eksplozijama i specijalnim efektima'. Jedan od zadnjih angažmana bila je posudba glasa za animirane 'Aute', a posljednji nastupi u igranim filmovima bili su mu vrlo zapaženi. Uloga irskog gangstera u 'Putu do uništenja' donijela mu je još jednu nominaciju za Oscara, a nastup u TV filmu 'Empire Falls' donio mu je Emmyja i Zlatni globus. Iako se najavljivala još jedna njegova suradnja s Robertom Redfordom, morao je odustati od glume jer je i sam priznao da 'gubi pamćenje, sigurnost i kreativnost'.
Iako omiljen kod publike, dugo mu je trebalo da dobije glavnu filmsku nagradu - Oscar. Imao je ukupno 10 nominacija u karijeri, a tek 1986. je dobio zlatni kipić, i to onaj počasni za životno djelo. Godinu dana poslije dobio je 'redovnog' Oscara za glavnu ulogu u 'Boji novca', a 1994. je na dodjeli dobio i humanitarnu nagradu Jean Hersholt, kojom je potvrđeno da nije samo veliki glumac nego i dobrotvor. Sav profit svoje prehrambene tvrtke Newman's Own i dosta vlastitih novaca poklanjao je u dobrotvorne svrhe.
U privatnom životu Newman se volio utrkivati automobilima, a 1975. je na 24-satnoj utrci Le Mansa bio drugi. Ženio se dva puta i imao šestero djece, s tim da mu je sin Scott u 28. godini umro od predoziranja drogom, zbog čega je osnovao zakladu za borbu protiv droge. Newman je bio angažiran i kao liberal, a posebno se ponosio time da ga je predsjednik Nixon stavio na crnu listu svojih neprijatelja. Dodatne informacije o Paulu Newmanu možete potražiti filmskim internet stranicama i u raznim časopisima ili leksikonima posvećenim filmu, a jedini pravi način da upoznate njegovu veličinu je da gledate njegove filmove i uživate u klasičnom Hollywoodu koji polako izumire.
- 13:59 -
U studenom prikazujemo
U studenom prikazujemo četiri žanrovski različita, ali odlična filma. Od posvete nedavno preminulom Paulu Newmanu do horror klasika.
7.11. Hladnokrvni kažnjenik (Cool Hand Luke)(1967.)
režija: S. Rosenberg
14.11. Jesenja sonata (Höstsonaten)(1978.)
režija: I. Bergman
21.11. Ulica (La Strada)(1954.)
režija: F. Fellini
28.11. Nosferatu (Nosferatu - eine Symphonie des Grauens)(1922.)
režija: F. W. Murnau
Projekcije će se i dalje odvijati na istom mjestu, u isto vrijeme, dakle svaki petak u 21.00 sati u Radničkom domu na Radničkom trgu 2 (kraj tržnice).
- 13:42 -