petak, 21.11.2008.
La Strada
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 21.11.2008. u 21.00 h
Ulica (La Strada)(1954.)
Režija: Federico Fellini
Scenarij: Federico Fellini, Tullio Pinelli
Uloge: Giulietta Masina, Anthony Quinn, Richard Basehart, Aldo Silvani
Jednostavnu seljanku Gelsominu obitelj zbog siromaštva mora prodati u službu putujućem snagatoru Zampanou, koji ju toliko maltretira da mu čak pokuša pobjeći. Cirkusant Matto sprijatelji se s Gelsominom, no Zampano ga, nakon burnih svađa, ubija, što potpuno šokira osjetljivu Gelsominu. Bjegunac Zampano je stoga ostavlja, ne shvaćajući isprva što gubi.
Ovaj se film odlikuje stilom pripovijedanja i scenografijom koji se nastavljaju na talijanski neorealizam, no unatoč prikazu bijede u zaostaloj talijanskoj provinciji, puno je veća pozornost posvećena raspoloženjima i željama likova, njihovim intimnim potrebama i uskraćenostima, pa kritičari i povjesničari filma, nakon pojave Ulice, govore o neorealizmu duše (katkada i o "rekonstruiranom neorealizmu").
Priča (s više dramaturških prekretnica) i odnos među likovima razrađeniji su i važniji za ustroj cjeline nego što je to tipično u kasnijim Fellinijevim djelima, pa se film logično uklapa u razvoj autorova postupka, reprezentativna za gibanja u europskom filmu.
Znatan dio onodobne kritike hvalio je humanu i kršćansku dimenziju filma (patnja, milosrđe, ljubav, iskupljenje, kajanje), dok je ljevičarska kritika iskazivala nezadovoljstvo potiskivanjem socijalnih problema i naglašavanjem psiholoških, tvrdeći čak kako Fellini filmom opravdava potlačenost nižih slojeva.
Dirljiv i potresan prikaz podređenosti i stradanja mentalno inferiorne Gelsomine često je, međutim, istican kao kritika patrijarhalne dominacije, pa čak i kao manifest opravdanosti ženskoga oslobođenja. Film je dovođen i u vezu s Tolstojevim idejama o pasivnosti u susretu sa zlom, a tumačen je i kao polemika spram egzistencijalnih ideja.
Fellini i Giuletta Masina na setu
Hvaljene su i gluma G. Masine, koja je postala velikom zvijezdom talijanskog filma, te gluma A. Quinna. Godine 1956. film je nagrađen Oscarom za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a nominiran je i scenarij. (izvor: N. Gilić, HFL, 2003.)
- 00:14 -