četvrtak, 28.02.2008.
CIKLUS FILMOVA DUŠANA VUKOTIĆA
Vam predstavlja:
˝Radnički dom˝, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak, 29.02.2008. u 21.00 h
˝CIKLUS FILMOVA DUŠANA VUKOTIĆA¨
FILMSKI PROGRAM 1
1. KAKO SE RODIO KIĆO (1951)
2. VELIKA TRKA (1954)
3. POSJET IZ SVEMIRA (1954)
4. SLIJEPI MIŠ (1955)
5. NESTAŠNI ROBOT (1956)
6. ABRAKADABRA (1957)
7. COWBOY JIMMY (1957)
8. VELIKI STRAH (1958)
FILMSKI PROGRAM 2
1. OSVETNIK (1958)
2. KONCERT ZA MAŠINSKU PUŠKU (1958)
3. PICCOLO (1959)
4. SUROGAT (1961)
5. IGRA (1962)
6. ARS GRATIA ARTIS (1970)
Konačno nešto naše 
ha!? Paluba7 ponosno predstavlja Ciklus filmova Dušana Vukotića. To je postalo moguće zahvaljujući suradnji sa Hrvatskim filmskim savezom koji nam je i ustupio Vukotićevu retrospektivu (zhvala gđi Veri Robić-Škarica). Sa veseljem vas obavještavamo da sutra 29.02.2008. (sic!) postajemo i članom HFS-a na njihovoj redovnoj Sjednici. Naš tajnik Hrvoje Gažo je tamo da zastupa naše pravo na kulturu! Pozdravite ovaj mali podvig za čovjeka, ali veliki za kulturu u našem gradu!
A sada malo više o našem oskarovcu:
Dušan Vukotić zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske animacije (bio je redatelj, crtač, scenarist i animator). Rođen je u Bileći 1927. godine, a umro je u Zagrebu 1998. godine. Studirao je arhitekturu u Zagrebu, a za vrijeme 2. svj. rata crtao je karikature za partizanska glasila, a potkraj 40-ih i za časopis Kerempuh u kojem je također od 1953. izlazio i njegov strip Špiljo i Giljo - prethistorijski ljudi, sjajnu anticipaciju kasnije crtane serije Obitelj Kremenko autorskog dvojca Hanna/Barbera.
Crtane filmove radi od 1951. kada je crtač, animator, te suredatelj i koscenarist (s J. Sudarom) filma Kako se rodio Kićo. U Zagreb-filmu je od 1956. Isprva je uglavnom samo redatelj, npr. Cowboy Jimmy, Čarobni zvuci i Abrakadabra (svi 1957), a potom i scenarist u zrelim, precizno režiranim, modernističkim crtanim filmovima Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku (oba 1958), potpuni je autor (redatelj, scenarist, crtač, animator) od filma Piccolo (1959).
Najveći uspjeh postiže filmom Surogat (1961) nagrađenim Oscarom za najbolji animirani film (prvi neamerički animirani film dobitnik Oscara). Surogatje film koji najuspješnije tumači žanrovske, artističke i tehnološke značajke zagrebačke škole animiranog filma. U teoriji animacije drži se filmom koji je najbliži fokusu sveukupne definicije ˝ZG Škole˝. U animacijskom i dizajnerskom smislu samosvojno i uvjerljivo rabi stilizaciju kao originalan i moderan kreativni princip, pa je primjer vrhunske usklađenosti sinkretičkih elemenata: animacije, poetike, poruke i crteža.
Za istu nagradu (Oscar) nominiran je i njegov film Igra (1962), ekspresionistički spoj animiranog i igranog filma.
Vukotić kao neprikosnoveni majstor filmskog ritma i domišljati stilizator crteža (s naglašenim geometrijskim oblicima) i animacije, znatno je pridonio razvoju stiliziranog pokreta tipičnog za zagrebačku školu utjecajnog europskoj i američkoj umjetničkoj animaciji. Tehnika animacije u Mrlji na savjesti (1967) učinkovita je kao specijalni efekt realiziranja metafore iz naslova (mrlja doista progoni igranofilmskog junaka), a dobro su primljeni i Opera cordis (1968) i Ars gratia artis (1970) u kojima nastavlja istraživati mogučnosti filmske forme (korištenje kolaža, kombiniranje igranog i animiranog filma). Također je režirao i tri dugometražna igrana ostvarenja (svima je i scenarist): klasik dječjeg filma Sedmi kontinent (1966), akcijsko-dramsku priču iz razdoblja otpora nacistima Akcija stadion (1977), te ironične znanstvenofantastične Goste iz galaksije (1981).
Bavio se i reklamnim, te dokumentarnim filmom. Jedan je od osnivača i umjetničkih voditelja Animafesta, predavao je filmsku režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Ostali važniji filmovi: Začarani dvorac u Dudincima (1952), Veliki strah (1958), Krava na mjesecu (1959), Tisuću i jedan crtež (1960), Gubecziana (1974), Skakavac (1975), Kako je Ana kupila kruh (1980), Dobro došli na planet Zemlju (1993). (izvor: Nikica Gilić, HFL, 2003.)
HFS-ov plakat Vukotićeve filmske godine 2007.
Paluba7 još zahvaljuje i Klari Bertinovec za izuzetan dizajn našega bloga kao i našem Antunu Bertinovcu čija je i bila ideja da se pokrene ovaj blog!!! HVALA!!!
- 08:59 -
nedjelja, 24.02.2008.
HVALA!!!!
Nakon prve tri ovogodišnje projekcije možemo zaključiti da smo PREZADOVOLJNI odazivom građana (mislim 52 čovjeka na Planeti majmuna je san snova :)))) te zahvaljujemo svim tim ljudima što su vjerovali u nas i nisu posustali nakon projekcije Planeta te stvarno zabrinjavajućih tehničkih problema iz uvijek prepune riznice Murphyjevih zakona
Ovo je prilika i da se zahvalimo ljudima i institucijama koje su nam uistinu dali podršku, i moralnu i financijsku - da pokažemo što želimo i što znamo!!!
Prva osoba je gosp. Branko Penić koji je sa nama od početka, te se može reći da je on jedan od osnivača Palube7. Također hvala i Posavskoj Hrvatskoj na "logistici" i medijskom pokroviteljstvu. Što se tiče medijskog pokroviteljstva najavljujemo užu suradnju sa sbiportalom. Gosp. Matasoviću hvala na ozvučenju, a gosp. Mijiću na plakatima!!
Nadalje hvala gosp. Josipu Perčeviću na usrdnoj pomoći oko problema prostora. "Radnički dom", kao mjesto gdje je sve počelo što se brodske filmske povijesti tiče, se pokazao kao savršeno mjesto za klupske projekcije, a da nije bilo naše neumorne gđe. Kate Jire, imali bi zimske projekcije na otvorenom.
Također hvala i Gradskom poglavarstvu (unaprijed!) na odobrenim sredstvima kao i Kristi zbog zalaganja za našu stvar. Uvjereni smo da ćemo, nakon razrješenja proceduralnih zavrzalama, novac moći i konzumirati 
Mislim šteta je da stoji na računu kad se okolo krpamo za projektor pa se ovom prilikom zahvaljujemo i "nebrojenim" ljudima koji su nam do sada ustupali svoje projektore!!
Za kraj - što bi rek'o Englez the last but not the least - HVALA svim ljudima iz Palube7 za entuzijazam i neposustajanje!! Legende smo već 
PALUBA7 NASTAVLJA SA RADOM LJUDI MOJI!
"Radnički dom", Radnički trg 2 (kod tržnice), petkom, u 21.00 h
29.02.2008. CIKLUS FILMOVA DUŠANA VUKOTIĆA
r: Dušan Vukotić, trajanje cca. 135 min
07.03.2008. FRANKENSTEIN, (1931.), 71 min
r: J. Whale
Uvod - ANDALUZIJSKI PAS (Un chien Andalou) iz 1929., r: L. Bunuel i Salvador Dali
14.03.2008. DIVLJE JAGODE (Smultronstallet), (1957.), 90 min
r: I. Bergman
- 17:48 -
četvrtak, 21.02.2008.
INVAZIJA!!!
Vam predstavlja:
"Radnički dom", Radnički trg 2 (kod tržnice), petak, 22.02.2008. u 21.00 h
"INVAZIJA TJELOKRADICA" (Invasion of body snatchers) (1956.)
Režija: Don Siegel
Scenarij: Daniel Mainwaring
Glume: Kevin McCarthy, Dana Wynter, King Donovan, Carolyn Jones, Larry Gates
Liječnik Miles Bennell se hitno vraća sa medicinske konferencije jer se događaju čudne stvari. Mnogi pacijenti, njegovi sugrađani, pa čak i bivša djevojka Becky mu povjeravaju isti strah - jaki dojam da im je netko od njihovih bližnjih zamijenjen «lažnjakom», tj. da izgledaju kao osobe za koje se predstavljaju, no ipak to nisu. Nakon što ga je kolega psihijatar umirio da je to masovna histerija, stvari se počinju odvijati u krivom smijeru. Pronađeno je poludovršeno tijelo jednoga takvoga «lažnjaka» kako se razvija iz čahure, te se ispostavi da Ljudi-čahure polako dolaze sa namjerom da preuzmu naša tijela i Zemlju...
Ovaj fantastični film je snimljen po istoimenoj pripovjeci Jacka Finneya iz 1954. Snimljen za vrijeme senatora McCarthyja, hladnog rata i američkog lova na komuniste povukao je mnoge političke konotacije u smislu alegorijskog pristupa istoj problematici. Pisac (Jack Finney) i glavni glumac (Kevin McCarthy) su na neki način odbacili ovakve kritike ostavivši struci, kritici i publici prilku za novu prusudbu o poruci filma za koji je dovoljno reći de je imao tri remakea te je odabran za pohranu u američkom Nacionalnom Filmskom Registru.
Zanimljivo je za istaći da je za «holuvudske potrebe» film dobio prolog i epilog gdje glavni junak ispada «ludak» koji prepričava psihijatrima svoje deluzije, tako da film dobiva umirujuće tonove u stilu...ma nema tih Ludi-čahura uopće. Oni su samo proizvod luđakove mašte i svi možemo sretni izaći iz kina znajući da nam tijelo neće biti oteto
- 21:50 -
četvrtak, 14.02.2008.
Je l' 'ko vidio Jarmuscha? Koga!? Pa Jima Jarmuscha!!!
VAM PREDSTAVLJA:
"Radnički dom", Radnički trg 2 (kod tržnice), petak, 15.02.2008. u 21.00 h
"MRTAV ČOVJEK" (DEAD MAN) (1995.)
Režija i scenarij: Jim Jarmusch
Glume: Johnny Depp, Gary Farmer, Lance Henriksen, Robert Mitchum
Glazba: Neil Young
Nadajući se poslu knjigovođe u gradu Machineu, mladić William Blake putuje iz Clevelanda na Zapad. Umjesto obećana namještenja, dočekuje ga kaotičan i neprijateljski svijet. Slučajni prijatelj, Indijanac (iliti native American) Nobody, pomaže mu da, smrtno ranjen i progonjen, nastavi putovanje i "prođe kroz zrcalo"...
U ovom filmu Jarmusch poseže za žanrovskom ikonografijom vesterna te mistično-romantičarskom baštinom engleskog pjesnika Williama Blakea. Djelomice napuštajući narativnu strukturu prijašnjih filmova, ali ne i svoje temeljne preokupacije - režiser metažanrovskom subverzijom pretvara mit o osvajanju Amerike u metafizičko putovanje u smrt. Film je halucinatoran, apokaliptični portret bjelačke duhove ignorancije, destrukcije i nasilja, koja je u kontrastu s učenošću, misaonošću i poetičnošću američkih domorodaca. Film svakako obogaćuju i ekspresivna crno-bijela fotografija, ritmično pulsiranje mnogobrojnih zatamnjenja, odtamnjenja i varijacija glazbenih motiva (Neil Young). Ovaj "jetki western" kritika je pohvalila i kao bitno osvježenje u redateljevu opusu, a našao se i na više lista deset najboljih filmova 1990-tih. (Izvor: Dijana Nenadić, HFL, 2003.)
- 18:37 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 12.02.2008.
Horror kao žanr (2. dio)
Horrorljupci, evo nas opet, nakon duže stanke, pa da se odmah vratimo tamo gdje smo stali, njemačkom ekspresionističkom horror filmu i Murnauovom ˝Nosferatuu˝.
Kada je prikazan, Murnauov film je izazvao strahovit utisak na svakoga tko ga je pogledao. Prizor ispijenog, ćelavog, nemrtvog vampira bio je upečatljiv i nezaboravan. Izgledao je poput štakora, šiljastih ušiju, duguljastih prstiju, upalih obraza i izduženih očnjaka, s jezivim štakorima koji su ga pratili gdje god bi išao. Na kraju filma, groteskno, mrtvački blijedo stvorenje biva izmamljeno od strane heroine Nine (koju je glumila Greta Schroder na svjetlost praskozorja, pa je grof Orlok stradao tako što je ispario u dim pod utjecajem sunčeve svejtlosti. Kasnije je njemački režiser Werner Herzog snimio remake - Nosferatu the Vampyre (1979), sa Klausom Kinskim, koji je vjerno oživio glavnu ulogu.
U njemačkom nijemom horror filmu danskog režisera Stellana Ryea Der Student von Prag (1913) (aka Student of Prague), baziranom na legendi o Faustu, siromašni student sklapa ugovor s vragom u zamjenu za bogatstvo i ženu za kojom je žudio. Studenta je glumio glumac i producent Paul Wegener kojemu je to bio filmski debi. Bio je to prvi umjetnički važan njemački producentski projekt koji je kasnije ponovno snimljen 1926. godine u režiji Henrika Galeena. Inače, spomenuti P. Wegener je režirao prvu adaptaciju legende o Golemu Gustava Meyrincka - Der Golem (1914) (aka The Monster of Fate), a zatim je snimio nastavak par godina kasnije - Der Golem Und Die Tanzerin (1917) (aka The Golem and the Dancer) – poznat kao prvi nastavak nekog horror filma. Snimio je i treći film o Golemu, sa Karlom Freundom, ponovno ga nazvavši Der Golem (1920) (aka The Golem: or How He Came Into the World).
Njemački ekspresionistički horror film bio je zasnovan na mitovima iz centralne Europe i utjecao je kasnije na filmove o čudovištu “Frankensteinu” iz ranih 30-ih godina dvadesetog stoljeća temama o tvorcu koji gubi kontrolu nad svojom kreacijom. Golem, kojega je glumio Wegener, bio je drevna, glinena figura iz hebrejske mitologije koju je oživio rabin Lev da bi branio i spasio Židove od progona koji im je prijetio od Rudolfa II. Habsburškog. Po legendi, glinene kreacije stvorene ljudskom rukom tumarale su židovskim getom u srednjovekovnom Pragu u petnaestom stoljeću.
Najraniji horror filmovi, danas zaboravljeni filmovi o vampirima i vampiricama producirani su u SAD-u od 1909. do početka dvadesetih godina, čineći horror žanr jednim od najstarijih i najosnovnijih. Prvi film o Frankensteinovom čudovištu u SAD-u bio je Edison Frankenstein (1910), šesnaestominutna verzija koju je izradio Edison Studios u kom je Charles Ogle glumio čudovište. U ovoj ranoj verziji, čudovište je stvoreno u buretu s raznim kemikalijama.
Dva ostala nijema filma – preteče kasnijih filmova o Frankensteinu bili su Life Without a Soul (1915) i ekspresionistički njemački film Homunculus (1916), oba o umjetno stvorenom čovjeku. Prije 1930-e, Holliwood je nerado eksperimentirao s filmovima koji su obrađivali prave horror teme. Umjesto toga, studiji su koristili popularne kazališne predstave i isticali njihove žanrovske karakteristike misterije, dajući racionalna objašnjenja za sve natprirodne i okultne elemente unutar istih.
Čovjek s tisuću lica – Lon Chaney, prva američka horror zvijezda
Glumac koji je pomogao da se promijeni pristup u izgledu i prihvačanju horror žanra bio je Alonso Lon Chaney stariji poznat kao “čovjek s tisuću lica”, zbog njegove groteskne šminke i genijalne glume. On je bio prva američka horror zvijezda. Pojavio se u brojnim nijemim horror filmovima počevši od 1913. godine za Universal Studios u suradnji sa režiserom Todom Browningom u filmovima Outside the Law (1921), The Unholy Three (1925) s Chaneyem kao zlim trbuhozborcem i West of Zanzibar (1928).
Od dva Chaneyeva horror remekdjela, prvo je bila uloga u ekranizaciji romana Victora Hugoa o grbavcu Quasimodu – izmučenom zvonaru u crkvi Notre Dame, u filmu koji je režirao Wallace Worsley - The Hunchback of Notre Dame (1923) – drugoj filmskoj verziji ovog bajkovitog klasika. [Prva verzija je bio film The Darling of Paris (1917) sa zavodnicom Thedom Baro u ulozi Esmeralde.] Ipak, Chaneyeva najupečatljivija uloga bila je u degradirajućem, jasno zastrašujućem nijemom filmu, u kostimiranom horror klasiku Ruperta Juliana The Phantom of the Opera (1925), i to uloga Erica, bjegunca sa Vražjeg otoka – uloga unakaženog, rastrojenog, ogorčenog i osvetoljubivog kompozitora, duha Pariške opere (zasnovano na liku iz romana Gastona Lerouxa). Ovaj film bio je tehnološko dostignuće toga vremena, sa scenama padajućeg lustera i podzemnog jezera u boji, dok je ostatak filma bio u crno-bijeloj tehnici. Njegove tamne ekspresionističke boje dale su boju horror filmovima tridesetih godina. Najpoznatija scena tog filma bila je kada mlada Kristina (Mary Philbin) skida masku Lona Chaneya otkrivajući groznu koščatu facu, s ustima bez usana, trulim zubima, rilastim nosem i izbuljenim očima. Film je doživio još mnoštvo verzija, bilo kao horror ili kao kazališni mjuzikl.
Osim tih uloga Lon Chaney je također ostvario zapaženu ulogu ispijenog crnookog, vampirolikog lika u izgubljenom filmu Toda Browninga London After Midnight (1927), prvom hollywoodskom filmu o vampirima.
Filmovi o doktoru Jekyllu i gospodinu Hydeu
Još jedna tema ćesto obrađivana u horror filmovima bila je i zla strana ljudskog karaktera, tako da su snimljeni mnogi filmovi o fenomenu Jekyll – Hyde.
John Barrymore glumio je u prvoj verziji priče o dr. Jekyllu – mr. Hydeu, u nijemom filmu po imenu Dr. Jekyll and Mr. Hyde (1920), inspiriranom pričom Roberta Louisa Stevensona o doktoru - znanstveniku čija zla strana izbija na površinu pod djelovanjem napitka koji je sam stvorio.
Kasnije je snimljeno mnogo remakeova ovog filma, ali dvije najznačajnije verzije bile su ona u režiji Roubena Mamouliana Dr. Jekyll and Mr. Hyde (1932), sa Fredricom Marchom (dobio Oscara za tu ulogu) u naslovnoj ulozi i Miriam Hopkins u ulozi droljaste londonske konobarice Ivy, te također Oscarom nagrađeni film Victora Fleminga istoga naziva Dr. Jekyll and Mr. Hyde (1941), sa Spencerom Tracyem u glavnoj ulozi i Ingrid Bergman u ulozi prostitutke.
Horror klasici tridesetih: Universal Studios
Glumac Conrad Veidt i njemački ekspresionistički režiser Paul Leni bili su, da tako kažem, regrutirani od strane šefa Universala Carla Laemmlea sredinom dvadesetih. Paul Leni je već bio poznat u svojoj domovini po jezivim horror klasicima Backstairs (1921) and Waxworks (1924).
Nakon preseljenja u Hollywood, Leni je režirao The Cat and the Canary (1927), film proizašao iz istoimene scenske melodrame iz 1922. godine. Značaj tog filma je u tome što se isti smatra prvim gotičkim horror filmom s temom opsjednute kuće.
U idućem Lenijevom filmu za Universal The Man Who Laughs (1927), veličanstvenoj horror melodrami, Veidt je glumio uvijek nasmijanu, grotesknu karnevalsku nakazu po imenu Gvynplaine.
Početkom tridesetih, horror je ušao u svoju klasičnu fazu u Hollywoodu – eru pravih Dracule i Frankensteina, s filmovima koji su posuđeni iz njihovih njemačkih ekspresionističkih korijena. Universal studio je koristio morbidne priče o europskim vampirima i nemrtvim aristokratima, ludim znanstvenicima i nevidljivim ljudima i stvorio neke od najoriginalnijih stvorenja i čudovišta ikad viđenih na filmu. Studio Universal je bio najpoznatiji po čistim horror filmovima tridesetih i četrdesetih godina, te slavnim horror likovima: Frankensteinu, Draculi, mumiji, nevidljivom čovjeku i vukodlaku; kao i pravim horror glumačkim zvjezdama: mađarskoj ˝legendi matineja˝ Beli Lugosiju i Borisu Karloffu.
- 15:54 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.02.2008.
Povodom 40-godišnjice premijere filma!
"Radnički dom", Radnički trg 2 (kod tržnice), petak, 08.02.2008. u 21.00 h
PLANET MAJMUNA (PLANET OF THE APES) (1968.)
Režija: Franklin J. Schaffner
Glume: Charlton Heston, Roddy McDowall, Kim Hunter, Maurice Evans
Svemirski se brod sa skupinom astronauta sruši na planet. Zarobe ih majmuni koji vladaju planetom, dok su ljudi svedeni na zvjeri i njihove robove. Znanstvenica Zira i arheolog Corneluis žele proučiti astronauta Taylora dok ga upravitelj Zaius želi lobotomirati....
Postapokaliptični SF film vješto miješa pacifističke i antireligiozne impulse (kojima odražava duh 60tih) sa zanimljivim sociološkim opservacijama (ironiziranje motiva ponosa i časti) predočenim motivom zamjene evolucijskih rola. Film temelji komercijalni uspjeh na raskošnoj produkciji i dosljednom oslanjanju na fantastički narativni impuls te na pouzdanoj režiji F.J.Schaffnera. Patnja i stradanje Hestonova lika može se doživjeti i kao duhovita subverzija biblijskih junaka po kojima je ovaj glumac najpoznatiji. Hvaljen je i ironični završni prizor, vizualno vrlo dojmljiv; kostimi i glazba (J. Goldsmith) su nagrađeni Oscarom, a John Chambers posebnim Oscarom za plastično oblikovanu masku, jednu od prvih izravno nanošenih izravno na lica glumaca.
Film je premijeru imao 8. veljače 1968. g. u New Yorku, te ćemo projekcijom proslaviti 40-godišnjicu premijere sf-klasika čiji je uspjeh potaknuo četiri nastavka, tv-seriju, a snimljen je i istoimeni remake, doduše znatno slabiji, u režiji Tima Burtona. (Izvor: Slaven Zečević - HFL - 2003.)
P.S. Županijski poglavari u Županijskom poglavarstvu misle da mi nismo društveno korisni pa nam zato neće dati ni "kintu" jer nemaju u proračunu predviđene dotacije za ovakve mamlaze kao što smo mi...samo gledaju filmove tamo neke i ne idu igrat nogomet i jest janjca!! BRAVO ŽUPANIJSKI POGLAVARI!! ČESTITAMO!! 
Mi ćemo se zadovoljit životom na Planetu majmuna
- 13:16 -