|
Sinoć sam na Provjerenom ugledala nju.
Odmah mi se učinila poznatom,ali nisam bila sigurna niti sam mogla povezati,uopće pomisliti koliko je teška njihova situacija.
Alisa je radila u uredu kod moje prijateljice.Divna,vesela,pozitivna ženica.
Par puta smo se srele i uvijek su to bili veseli,nasmijani trenutci.
Kako se sve tri volimo smijati,taj naš susret,tih par minutica bi uvijek prošlo u smijehu i zezanciji.
Moja draga prijateljica,osjećajna i mila dušica mi je uvijek hvalila Alisu.Ona je bila njena zaposlenica,ali imale su prijateljski odnos.
Znam da je bila jako tužna kad je Alisa morala prestati raditi jer joj je kući bolestan muž kojeg mora njegovati.
I sinoć,nakon dugo vremena,ugledam Alisu.U prilogu o teško bolesnom mužu,njoj kao vjernoj ženi i djeci koja to sve prolaze htjeli-ne htjeli.
Srce mi se kidalo na tisuću dijelova,na male,tanke komadiće dok sam promatrala tužne scene njihovog života.Mladog čovjeka koji je prikovan za krevet i totalno ovisan o drugome.
Taj drugi je njegova žena Alisa koju,dok sam gledala kako ga njeguje,kao da se srce od siline njene ljubavi opet sastavljalo u veliki snažni organ.
Jer upravo Alisa,velika,snažna žena,svojim velikim,jakim srcem punim ljubavi prema svom mužu,tjerala je mene,kao čovjeka da se zapitam.
Tko je i zašto zaslužio ovakav život,patnje i boli?
Nemam odgovor na to,ali najveći i najupečatljiviji odgovor na ovom svijetu,za ovu tešku situaciju,za ove živote je ljubav.
Koja se osjeća,vidi i koja se živi.Baš kada se treba dokazati,kad je najteže.
Kad ne teče med i mlijeko,kad nam život stavlja takvu kušnju da nas gazi,baca na pod i pljuje po nama.
Kad živimo,a ne osjećamo se živi.
Ali srce kuca.Ljubav nadjačava.Alisino veliko srce puno ljubavi za svoju odabranu,suđenu duše i troje dječice.
Ništa,zapravo ništa ne izgleda dostojno ni prirodno takvom životu čovjeka.Životu koji oskudijeva materijalno,zdravljem,ali Alisa,kako i ide priča,u zemlji čudesa,zaista čini čuda.
Svojom ljubavlju i snagom.Svojim čudesnim djelima prema mužu kojeg svakodnevno njeguje i održava obitelj na okupu.
Davajući djeci primjer jedne velike,snažne ljubavi koja je čvrsta i kad sve spone olabave.
Ta njena ljubav i briga je u mojim očima i srcu nadjačala sve propuste socijane države koja se tako naziva,sve novčane poteškoće,život na rubu egzistencije pred deložacijom.
Gdje je tu pravda,gdje socijalna osviještenost,gdje pomoć nekoga koji to gleda i čeka papire na potpis? Čeka da se izglasa zakon koji će pomoći u ovoj teškoj situaciji!
Od silne muke oko tih birokratskih gluposti gdje uvijek nastrada mali čovjek jer zakone pišu ljudi koji se igraju bogova. Od mučnine svakodnevnicom koja je jako ružna za ljude koje je bolest još dodatno osiromašila materijalno jer fizički ni ne mogu zarađivati.
Draga Alisa koja je bila divna djelatnica i zarađivala za obitelj,bila je primorana napustiti posao.
Da bi danas i koliko već dana i koliko još dana njegovala svog voljenog muža i tatu svoje djece koji je ovisan o njoj.
Ta skrb koja traje dvadeset i četiri sata koju Alisa odrađuje na nogama,boreći se cijelim tijelom da ostane jaka i čvrsta fizički,kao što je i njeno srce.
Divno i nadahnjujuće u svemu tome je to njeno srce i njen vječiti osmijeh na usnama koji se ne predaje,koji se bori.I koji bi sve nas koji nismo u takvoj situaciji trebao zapitati nije li sa osmijehom lakše.
I oni lakši životni problemi.Oni koji se ne žive u zemlji čuda.
Ili ipak da,ovo je zemlja čuda u kojoj Alisa svojoj snagom čini čudesa.
Alisa,veliki pozdrav i puno snage,vjere i puno ljubavi u tvom velikom i toplom srce za dalje.
Alisa Šimić
Zorzići 19
51216 Viškovo
Oznake: Alisa, Marko Šimić
|
