31.12.2005., subota
VRIJEME PRIJELAZA- SRETNA NOVA !
...mostovi...
...simbol prijelaza...
...iz zime i stare godine...
...u SRETNU NOVU ! ! !
|
- 13:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
30.12.2005., petak
Snijeg u Osjeku- Osijek u snijegu
- 23:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Vrijeme proslava
IDEJA: BLOGERI OSIJEKA NAĐITE SE !!!( nešto kao ono; proleteri svih ...ujedinite se )
DAKLE;
Tko je u Osijeku , ako hoće; nađemo se na Trgu oko 22.33- 23.00 ; rukujemo se , slikujemo, zaželimo sretnu ,... ?
Pitanje je samo točna lokacija i način prepoznavanja !?
Čekam prijedloge ?
|
- 01:57 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
29.12.2005., četvrtak
Vrijeme slika
- 12:05 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
28.12.2005., srijeda
Veliki odmor
...još slika ...
Drava kod Pampasa
|
- 23:08 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
27.12.2005., utorak
Vrijeme odmora
Prošli su Blagdani , važni dani , ali i dani teških tema. Sad su i školski praznici , za mene dani s manje posla i više odmora. Neka onda budu lakši postovi, lakše teme, slike...
|
- 23:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.12.2005., ponedjeljak
Vrijeme Božića
Vrijeme rađanja novog života
Ovih dana , kao i ovaj Drugi dan Božića, kruži izreka : 'Neka se Krist , rodi u našim srcima , kao što se rodio u jaslicama'. Neka se rodi ! No, to rađanje u 'srcu', da li je to stvarno rođenje ili ...?
U Evanđelju po Mateju( Mt 1:19), pa i po Luci ( a uostalom kao i u životu), kad se počinje govoriti o Isusovom rođenju , prvo se govori o začeću. Prvo je Isus 'rođen' u Marijinoj utrobi, dakle njenoj nutrini. I naravno tek mjesecima kasnije izlazi van i rađa se u stvarnom životu.
Nije dovoljno da se bilo što , a pogotovo Stvoritelj rodi samo u našoj nutrini.
Ideje treba realizirati , vjeru treba razviti. Ne pali se svijeća da se ostavi pod posudom. Ako je to ' rađanje Isusa u našim srcima' , zapravo drugi izraz za vjeru , u redu! To je dobro ! To je dobro za početak, ali ne i za kraj ! To je tek začeće . Što bi bilo da je Isus ostao u nutrini Marijinoj i da nikad nije izašao , i rodio se u stvarnom svijetu ? Smrt ! Smrt za sve!
Tako je i sa vjerom. Ona traži akciju. Vjera bez djela je mrtva.( Jak 2 : 26)
Vjera bez djela je 'Isus u našim srcima' , ali ne i u životu. Ne može se ( bar ne dovijeka ) vjerovati da Boga ima , a živjeti kao da Ga nema !
Stoga je srž moje propovjedi danas u Tordincima, gdje sam bio gostujući propovjednik, ono što želim sebi i svima nama; da se Isus rodi ne samo u našim srcima nego i u životima. I da to bude vidljivo svima , kao grad na gori ! Da se rodi u nama, On nevino dijete i nas učini tako nevinima i čistima.
O Bože daj nam takav Božić !
|
- 23:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
 '...jer dijete nam se rodilo...'- Iz 9 :5
|
- 23:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.12.2005., subota
Vrijeme Bdijenja
[B] Badnjak[/B]
Nakon ludnice ovih dana, kao i ovog dopodneva; kupovine ( kćeri je najvažniji bio borić); uhvatih malo vremena za bijeg u grad - centar.
Večeras sam , dosta kasno , prolazio Trgom slobode.
Odjednom blejanje ovaca, glasovi životinja u osječkoj noći...? Priđem jednoj gomili, kad tamo spremaju ( raspremaju ) jaslice. Spremaju ovce u malu prikolicu iza osobnog auta, a janjce u gepek. Tijekom dana su tu u jednoj kućici , štalici, bili ti janjići; mame njihove , jedan magarac, a pretpostavljam neki glumci koji su predstavljali Mariju, Josipa...možda i pastire.
Pastiri su One noći bdjeli, i njima je došla objava...
Kaže jedno tumačenje da ime Badnjak , dolazi od riječi 'badanj' – cjepanica.
Osobno zastupam da je etimologija iz riječi' baditi'- bdjeti.
Večeras gotovo svi bdiju, no koliko nas je stvarno duhovno budno?
|
- 22:50 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
...bila je noć...ljudi su bdjeli...
|
- 22:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.12.2005., srijeda
Vrijeme molitve
Vrijeme za molitvu
Jutros sam propustio otići na ranu jutarnju molitvu u šest sati. Danas sam se ispričao , i obećao ujutro doći. Već neko vrijeme odgađam odlaske na te molitve. Klasična lijenost. No nekako osjećam ; ako neću sad , a kad ću ?
Nije li ovo vrijeme oko Božića baš za to; molitve, ispovjedi , odlasci u crkvu , čitanje Biblije i u obiteljskom okružju...
Velika većina kršćana se u Hrvatskoj , mislim bar tako, ispovjeda jednom ili dvaput godišnje. Ako sad ne idemo na molitve i ispovjedi , kad ćemo? I jesmo li onda kršćani? Možda samo neki nominalni, a svakako ne ozbiljni!
Idem(o) , onda sutra i ovih dana na molitvu i ispovijed!
|
- 23:41 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
20.12.2005., utorak
Vrijeme za vraćanje dugova
Neki dan sam mislio ( i napisao !), kao drugu sliku staviti jednu od ovih donjih. N o , nešto sam zeznio sa ImageShakeom i...ups, dvije iste slike. No dobro je i to ispalo, pojačao se utisak granatiranog grada ( iako je Osijek već dosta obnovljen- gradi se gradi. Pogledajte samo kod Goldyja - dijelovi novog trga...) i zato sam ostavio obje.
Evo sad vraćam dug ovim fotkama Drave...
|
- 23:11 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Drava...( dugujem od prekjučer )
još malo Drave ( to je tu kod Tvrđe )...
...vraćen dug ?
|
- 23:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.12.2005., ponedjeljak
Vrijeme za obitelj
zadnja nedjelja Adventa !
|
- 23:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
18.12.2005., nedjelja
Moj OSijek
Ima nekoliko fotografija u kompu napravljenih prije koji mjesec , posuđenim digitalcem. Sad sam nekako uspio da ih ubacim u blog, ali nemam više puno na raspolaganju . Imam ih oko 250 u mobitelu ali ih ne mogu 'izvući'- neisparavan kabl... Radim na tome da ih izvučem.
Ovih dana standardna radna rutina s dopodnevnim smjenama. Tješi me to što mi je slijedeći tjedan zadnji pred ferije. I mi u socijali i domovima, si priuštimo nešto ferja. Ne baš kao prosvjetari, ali skoro toliko.
Danas sam opet bio na bazenima. Oduševile su me učesnice jednog susreta sinhoriziranog plivanja. No, nisu me toliko oduševile plivanjem. Naravno i tu je bilo , ljepote truda i usklađenosti. Susret nije bio natjecateljski , pa je cijela atmosfera bila prigodna i slobodnija. I upravo tu slobodu su djevojke i djevojčice ( dečkiće nisam vidio u toj disciplini- i nema ih,ne?) maksimalno iskoristile. Toliko su navijale, pozdravljale svaku figuru , podržavale jedni druge, vrištale u uzbuđenju ...da je to bilo očaravajuće. Toliko je bilo nekog čistog , nepatvorenog navijanja i radovanja u njima ,da me je to jednostavno osvojilo. Sad sam shvatio ona vrištanja šiparica sa koncerata . Tako izražavaju život, predanje, slaganje i navijanje za ono za što i koga vrište. Tu su bile jedne za druge.
Pomislih , eto to je moj Osijek; to je budućnost Osijeka, Zagreba ili gdje će već ići i odrasti ! Osijek ; to su ljudi , žene i DJECA ! To je taj novi život , nova generacija koja se ne sjeća granata i rata. Vjerovatno začuđeno zastaju , il su zastajale, na izbrazdanima fasadama Osijeka, i vjerovatno pitaju što je to? To su duše na kojima nasilje i smrt nije ostavila svoje rane. Njih treba čuvati, za njih treba moliti za njih se treba boriti!
Između ratnih rana i Drave moj Osijek se diže iz mrtvih!
|
- 23:27 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
17.12.2005., subota
tatina maza
|
- 14:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.12.2005., petak
fotke
moji ljepotani
|
- 15:22 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
moje ljepotice
|
- 15:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.12.2005., srijeda
Bračne bitke
Nisam ipak otišao na put.
Pomalo mi i krivo. Najviše zbog love, jer bilo bi par dnevnica. Zatim zbog vremena; ipak nije onako loše kako su prognoze govorile. Nema niti ledene kiše, niti snijega do koljena, a čini se ni bura nije prejaka. To su sve bili klimatološki razlozi zašto nisam htio ići. Takođe mi se nije svidjela ni tema seminara, pa ni ljudi, žene koji vode seminar ili s kojima sam trebao ići.
Zapravo jedini , ili svakako najveći razlog zašto sam razmišljao da idem je lova. No , tko prvi...neke kolege su rekle konačno DA , i tamo su, a ja osta bez love.
Pričica od jučer je najviše zbog toga i dana, a ne toliko zbog slobode onog momka da ide s društvom ...Sa ženom sam se zakočio upravo oko toga, oko love. Zato sam i mislio ; ma da ja ipak donesem koju stotinjarku odmah će biti mir u kući ( iako ima i drugih čimbenika za '...pax in domus'). Mislim da smo tu tipični, oko toga izbijaju rasprave i svađe;
1. financije
2. odgoj djece
3. nesporazumi u svakodnevnici
Kao ozbiljni kršćani , nevjera ( seksulana ) nam ne pravi probleme, dok emotivna nevjera donekle.
Kad sam u hladnim odnosima sa ženom , onda itekako razumijevam viceve jučerašnjeg tipa. Takođe razumiješ i pustinjake, monahe, rimokatoličke svećenike i druge ( umjetinke,znanstvenike...) koji ne žure u brak. Problem je samo u tome što neki od njih seksualne potrebe zadovoljavaju van braka, a nama to, uvjerenje i vjera ne dozvoljava , ne? A i djeca su tu , kao kruna i utjeha braka ( bar za vrijeme svađa )! Sjetim se tada i jednog kadra iz ' Sjećaš li se Dolly Bell' ( mislim da je jedan od prvih Kusturičinih filmova – od prije četvrt vijeka). Otac ,glavnog lika –glumi ga mali Slavko Štimac- poučava sina:'Sine moj , žene su ti kao sol; može bez njh ali je bljutavo!' Dopuštam da to vrijedi i obratno ( da se feministice ne bi uvrijedile).
Odluke o gornjim temama ; čije argumenti su jači ; čiji prijedlog je bolji ; koje su prioriteti; čija je zadnja, ... eto bojnog polja !
Što dalje , sve bolje razumijem one koji ističu kako je njihovo 'Da draga', uvijek zadnje !
Čak je i Ćiro ( ne Blažević ) o tome opjevan u narodnoj pjesmi ( još jedna narodna mudrost u nizu) ;' Hej, , haj ženo moja ,neka bude volja tvoja...'
|
- 23:29 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
13.12.2005., utorak
Crni humor?
BAJKA ...
Jednom davno u dalekoj zemlji živio jedan zgodni mladić.
Bio je kraljević i tražio kraljevnu.
Ugleda pored izvora prelijepu djevojku .
Pozdravi je, i kroz razgovor s njom dozna da je i ona princeza.
Zaljubi se u nju i
UPITA , BI LI SE UDALA ZA NJEGA!
ONA MU ODGOVORI:
NE!
I tako je mladić živio dugo i sretno;
(Svo bogatstvo je imao za sebe;
Mogao je otići s društvom kad je htio;
Popiti pivo ili vino ,
Ili otići na pecanje...)
|
- 23:40 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
12.12.2005., ponedjeljak
Kraj dugog vikenda
Opet duže spavanje- dugi mi je vikend. Pozivaju me iz firme zbog odlaska na jedan seminar u Novi Vinodolski ( baš mi je blizu, i pravo vrijeme za put! ha?). Iskrslo je nenadano, pa bi možda trebao već sutra ići i to do kraja tjedna. Rekao sam ne, da ne bih ako ne moram , ali još sutra ujutro ćemo vidjeti .
Iz kreveta gledam vijesti i Gotovinu pred sudom. Počelo je. Sad će to suđenje trajati mjesecima ( mjeseci samo dok ne počne ) i godinama. Počelo je suđenje, ali kao što sam rekao, gotovo je sa jednim periodom vremena ovog društva.
Kad je žena malu dovezla iz škole , još smo malo bili u kući, na kompjuterima, a onda odosmo van. Autom da nekih njenih ( i mojih ) prijatelja ,da pokupi neku igricu na CD-u , a zatim do veletrgovine. Još se voli vozati u onim velikim kolicima ,iako više visi sa strane , nego je u njima. Mala se žurila kući da počne igrati igricu , a ja autom po veliku kod škole , da se ne smrzne i prehladi. Ionako nam je dosta bolešljiva i slaba ovih dana.
Potom odoh na vježbanje zbora u sedam sati . Skoro do pola deset smo bili tamo. Osim pjesama , postigli smo i neke dogovore, neku strategiju o nastupima sad za Božić i za početak godine.
Vratio sam neke cd-e u video klub, platio , i to je bio , čini mi se , povod za kasno – večernju raspravu ( da li je to prava riječ?) o financijama. Uspio sam to odgoditi za neko bolje, danje vrijeme . Ionako ćemo skoro puno ozbiljnije morati sjesti za račune i svesti to pod neku crtu , jer je kraj godine tu.
Ako me nema par dana , a u N. Vinodolskom ne nadjem komp. –pozdrav!
|
- 23:46 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
11.12.2005., nedjelja
Opet bez naslova
Slijedi, čini mi se, dosta suhoparan opis događanja ovaj vikend. Opet mi se javlja misao da je možda bolje preskočiti koji post i dan , ako nema nekakvog , makar prosječnog nadahnuća za pisanje, nego siliti papir?
Da to pitanje stavim anketu ili mogu koji komentar dobiti i ovako?
Vikend
Danas dopodne spavao. Odmarao od puta jučer.Ionako sam popodne morao u crkvu na vježbanje zbora, tako da dopodne nisam ni išao. Moji su išli, jer mala ide na vjeronauk tamo tijekom dopodneva . Negdje oko pola dvanaest odoh ipak na plivanje, više kupanje, da ipak ne budem pasivan previše.
Tamo su me moji pokupili , te smo kod mojih bili oko dva.
Ručak, razgovori, gledanje TV-a , i na putu kući malu odvezosmo na još jedan rođendan( čini mi se stoti u nizu).
U šest sam na vježbi zbora. Kući u devet.
Subota
Cijeli dan na putu. Ujutro u 6h smo krenuli u Zagreb. Vratili se u pola devet navečer. Nekako tijekom puta nisam osjećao umor. Bilo je i dobro društvo u busu; smijali smo se ; nije bilo gužve; moglo se ispružiti i odspavati...sve skupa – čista petica.
Sama Konvencija je isto takva.
Bježale su mi misli kući; opet sam cijeli dan odsutan. Osjećao sam grižnju savjesti i želju da što prije dođem kući.
|
- 23:16 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
09.12.2005., petak
Gotovo
Gotovina i demokracija
Svi pišu o Gotovini, pa bih trebao i ja? Ma šta ja znam , nije mi nekako to prioritetna tema. No dobro, aktuelna je , to sigurno , pa možda reći svoje mišljenje, ako nikome , a ono samom sebi.
Svakako to je kraj jednog perioda, ovog društva. Žao mi je tog pustolova Gotovine, jer sam u duši i ja pustolov, ali svaka pustolovina ima svoj kraj. Vjerovatno je on heroj. Moguće da mu u Hagu dokažu i da je zločinac ( po nekim svojim kriterijima), ali za ovo duštvo je sigurno to kraj jednog perioda. Idemo dalje! Gdje ? Živi bili pa vidili gdje ćemo.
Ja idem u Zagreb.Danas odrađujem zadnji radni dan dvotjednog radnog bloka , a sutra je Konvencija DC-a u Zg. Eto , to je neki moj doprinos davanju smjera , ili pokušaju davanja smjera društvenom kretanju Lijepe Naše; aktivnost u pol. stranci. Pokušavam doprinjeti razvoju demokracije i onoga dobroga u njoj . To bi bilo; sloboda izbora ( birati i biti biran),
Višestranačje, vlast u mandatima, pravna država, medijska pokrivenost društ. pol života, transparentnost financija,...
Vrijeme mira je ono koje pogoduje razvoju demokracije. Vrijeme rata je za junaštva , heroje i avanturiste. Vrijeme rata je za povjesne udžbenike, za vojne akademije koje će proučavati sjajne vojne akcije tipa 'Oluja'.
Rat smo preživjeli, sada treba živjeti u miru.
|
- 11:52 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
07.12.2005., srijeda
Recept
PERKELT OD ŠTUKE
SASTOJCI( ZA DVIJE OSOBE)
1kg štuke, 0.5 kg crvenoga luka, 200 g slanine, ukuhana rajčica, sol , mljevena paprika , vegeta, biber, bijeli luk, ( dva režnja ) , tijesto, sir
PRIPREMA
Nakon što smo luk sitno nasjeckali, stavimo ga dinstati, ali samo do pola, nakon čega dodajemo sitno narezano slaninu koja se zajedno s lukom nastavlja dinstati dok luk ne dobije zlatno-žutu boju. Očišćenu i također narezanu štuku zapeći na slanini i luku 2-3 minute, nakon čega sipamo vode toliko da prekrije ribu. Dodati soli, vegete, bibera i kada baci prvu pjenu nasipati 2 dcl ukuhane rajčice. Kada sve skupa prokuha, dodajemo mljevenu papriku prema želji i nastavljamo kuhati do određene gustoće. Deset minuta prije skidanja s vatre dodajemo dva sitno naarezana režnja bijelog luka . Za vrijeme kuhanja nikako ne miješati sadržaj kotlića, nego ga lagano zavrtjeti ( da se riba ne bi raspala). Najbolje poslužiti uz domaće tijesto sa sirom.
DOBAR TEK !
|
- 19:35 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
06.12.2005., utorak
Djedovi i Nova
STARI SE
Danas smo sreli dva Nikole ; jedan u mojoj firmi a drugi u susjednoj trgovini. I Nikole spominju kako dolazi i drugi djed koji će donjeti darove i onoj djeci koja sad nisu dobila, a i nama se ta asocijacija nametala. Sama riječ SantaKloz (?), je zapravo skraćeni i pomalo iskrivljeni Sent Nikolas ( ili tako nešto). Svima nam je jasno da sada slijedi taj drugi Djed, pa Nova, i još jedna godina je prošla...
Na ulici me opet zabljesne jedno lice iz prošlosti ( kao Samir , neki dan). Ovog čovjeka nikad nisam pobliže osobno upoznao, ali jednostavno sam ga zapamtio od prije trideset godina , kada sam doselio u Osijek. Čak sam u trgovini par puta popričao s njim, ali to službeno , jer je radio kao prodavač. Dok sam čekao da dođem na red , da me posluži ( tada nije bilo toliko samoposluga), gledao sam ga , zapamtio to lice; tada je bio mlad trgovac , valjda tek završio školu; brz okretan pun života...I sada to isto lice, sijeda kosa( rano osijedio-što li?), još uvijek dosta vitak( nije se udebljao s godinama kao mi neki), prođe pokraj mene ulicom, puno sporije nego kako ga se sjećam i, čini mi se , malo popgrbljen...
Na pauzi , na poslu , kad obično pijemo kavu i valjamo gluposti da bismo se nasmijali i razbili stres i monotoniju, u šali, obratismo pažnju jednom mlađem kolegi na starijeg kolegu i bude mu rečeno da će i on nekako tako izgledati za dvadesetak godina. Ovaj mlađi prokomentira to sa : ' Eto , i onda ti kažu nemoj se napiti i nemoj piti...' Naravno sve to u šali, ali gdje ima dima ima i vatre. Izgleda , lega, jednostavno ne zna, od muke neke, kako se time nositi-pa 'ajmo piti.
Prije nego ću sjesti i ovo staviti na papir( virtualni , naravno), sjetih se Thomsonove pjesme ' Stari se'.
Pogađa me taj protok vremena. No vidim druge , možda, pogađa i više. Nadjem u vjeri neki smisao utjehu, a drugi možda nemaju taj obrambeni mehanizam. Nekako ipak držim da nije obrana vjerom sve što se može učiniti. Doista se pitam što još mogu učiniti. Starenje i protok vremena ne mogu ni usporiti a kamoli zaustaviti.
No možda još nešto mogu?
|
- 21:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.12.2005., nedjelja
Kratki vikend
Nedjelja , dan za Bogoslužja , bar u crkvama u koje navraćam. Naravno jedna mi je nekako najviše 'moja', ali svratim i u druge crkve.
Previše bi bilo da je i danas bilo u crkvi kao i prošle nedjelje. Dobra propovjed , ali sve ostalo puno slabije. Dođe čovjeku da osnuje neku svoju crkvu u kojoj će svake nedjelje biti k'o u Raju.
Opet ručak kod mojih. Dok sam šetao obalom Drave prije ručka ( Ona je bila uz mene naravno), pozvao me Samir.
Poslije ručka odoh do njega. Živi s mamom ; ispričao se za prošli ponedjeljak ; iskrsnuo mu put za Split ; skromno žive al se bore- fajteri i on i mama. Cijelo sam popodne proveo s njim(a); skočili smo i do Antuna ; i s njim smo se nalazili puno češće prije dvadesetak godina .
Par puta je počinjao ispočetka. Mjenjao razne biznise, u nekima bio dosta uspješan; no od rata nikako da se ponovo valjano digne na svoje noge. Rat ga je poslovno ( financijski ) uništio. On nije od onih kojima je rat –brat. Sad počinje jedan novi posao i ima dobar proizvod. Izlazi na tržište ovih dana. Želim mu sreću i molim se za njega da uspije.
Subota
Ovo mi je 'kratki vikend'. Znači imam i radnu subotu i ponedjeljak. Slijedeći mi je 'dugi vikend' ( termini među djelatnicima u našoj firmi). Slijedeću subotu neću raditi kao ni slijedeći ponedjeljak . Tako , eto, mi odrađujemo petodnevni radni tjedan i dvije radne subote mjesečno. Nije loša kombinacija i organizacija.
Poslije posla, kući, sve do 19h. Tad odosmo na jedan sastanak bračnih parova iz crkve. I oni se susreću sa sličnim problemima kao i ja i moja ljubljena; loša komunikacija ; nerazumijevanje dinamike u odnosima i nedovoljno poznavanje razlika muškaraca i žena. ( Tu ne mislim toliko na fizičke i biološke!J)
Za neke je to bilo novo , a za neke ponavljanje.Izdvojio bih neke najvažnije principe ili pravila kod komunikacije , kojih se dobro držati. Naravno ovo dolje su samo natuknice , koje više služe kao podsjetnik onima koji znaju o čemu je riječ:
1. Otkloniti svu 'buku' u komunikacijskom kanalu.
2. Provjeriti potpitanjima ono što mislimo da smo čuli.
3. Paziti na ton razgovora, tj, pitanja.
4. Preispitati rizik( od svađe-štete) i korist( dakle, da li se u neke razovore upuštati ili ne)
5. Odabrati pravo vrijeme
6. Koristiti 'Ja' govor
|
- 23:27 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
02.12.2005., petak
Maksimumi i minimumi
Na neki način ono što mi Oral Roberts nudi je maksimum, kao što nam životi svetaca nude uzor koji bi trebalo nasljedovati. To su neki ideali kojima težimo kao ozbiljni kršćani, bilo koje crkve,ne?
No svakidašnjica i realnost života , naše slabosti osobne, obiteljske i ine, nas gotovo prisiljavaju da pogledamo koji su to minimumi koje možemo postići.
Maksimumi lako isfrustriraju, a minimumi lako prevare . Maksimumi i nihovo isticanje imaju svoje loše strane. Minimumi znaju prevariti u smislu da mislimo da je to dovoljno; teško je pronaći tu donju crtu; crtu ispod koje prestajemo biti kršćani i Kristovi. Minimum je opasno istraživati ( kao i svaku granicu uostalom) jer bi mogli izgubiti spasenje. S druge strane dobro je znati te osobne ( ili unuiverzalne minimume), da bi imali neku prvu stepenicu s koje se možemo nastaviti dalje penjati.
Ako je maksimum svetost i zaljubljenost u Boga-Krista , koje je minimum?
Stih u LUKA 12 :5 , kao i IZREKE 1 :7 nam vjerovatno daju osnovnu ideju!
Bojati se Boga i imati Strah ( Strah Gospodnji) je taj minimum! To je neki početak, kako kaže u izreci.
Kad se posvađam sa ženom ,neću gledati ( bar ne previše ) druge žene i neću ići u avanture , zbog tog Straha. Znam, vjerujem, da Bog sve vidi , da je i pravedan , a ne samo milostiv, i u tom trenutku zbog tog straha neću učiniti preljub ni poželiti tudje žene. Kasnije kad se 'ohladim' i pomirim sa ženom bit će mi drago da je tako ispalo, ali u kriznom trenutku misao na ženu mi ne pomaže. Čak možda naprotiv. To je jedan primjer kojim želim ilustrirati taj minimum.
Drugi; neću ići u crkvu svaki dan ali jednom tjedno hoću. Ili; ne moram ići od kuće do kuće kao Jehovini svjedoci , ali neću u razgovorima zanijekati svoju vjeru. Ili...?
Svako od nas vjernika bi trebao naći neke minimume za sebe, od kojih počinje a ne gdje završava izgradnja te neke osobne duhovne kuće. Ideju da se trebamo Boga bojati treba svakako uravnotežiti s razumijevanjem Milosti Božje. Opasno je prenaglasiti jedno ili drugo.
Znati minimume, težiti ka maksimumima! Imperativ moj i tvoj?
|
- 23:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.12.2005., četvrtak
Predgovor ' Čudima'
Oral Roberts je nezaobilasna figura kršćanstva prošlog stoljeća. Prije svega onoga protestantskog i karizmatskog u SAD-u, ali svojim dugovječnim životom i onim što je ostalo iza tog plodonosnog djelovanja, i daleko šire.
Njegov život i služba su bili rasadnik i/ili točka iz koje se račvaju nove grane, mladog stabla. Do Oral Robertsa kao da se ide jednim smjerom a od njega odlazi s pet , od kojih je svaki dobar , na svoj način. Njegovim životom i službom dolazi do multiplikacije drugih značajnih službenika i službenica Božjih!
U svom predgovoru prvotnoga izdanja Oral Roberts , kaže da svaki put kada primi od Boga neko čudo po Isusu Kristu , da je toliko uzbuđen, da bi mogao vikati, plakati ili poletjeti...Uz sve to , hvala Bogu , Oral je napisao i ovu knjigu.
Oral Roberts je napisao mnoštvo knjiga ( deseci naslova) i cjelokupan njegov rad je značajan po mnogočemu. No toliko malo se zna o njemu u Hrvatskoj, i ne znam da li je uopće prevedana na hrvatski jezik ijedna njegova knjiga. Karizmatski pokret u kršćanstvu danas ( i protestantskom i katoličkom ) je na slabim temeljima ako u njega nisu ugrađene spoznaje o načelima , životu i djelu Oral Robertsa. Mnoga upitna učenja , tj. neki teološki naglasci karizmatske prakse , su nastala iz lošeg balansa nekih biblijskih principa. Oral je u svom životu zapravo bio izvor isticanja tih principa ; Oral ih je naglasio, ali je imao i dobar balans istih. To je prvi razlog rada na ovom projektu.
Drugi razlog za rad na prevođenju ove knjige je u našim svakidašnjim potrebama ; u teškim materijalnim uvjetima ; u narazvijenoj demokraciji; u ovim poratnim vremenima u Hrvatskoj, a i drugim zemljama bivše Jugoslavije. Prije svega mislim na četiri Republike gdje je hrvatski jezik razumljiv , pa makar zbog toga što je vrlo sličan srpskom.
Gotovo bi rekli da nam treba čudo da izađemo iz svih teškoća u kojima se kao pojedinci, obitelji, crkve i narodi nalazimo.
I TREBA NAM !
A Bog nam ovdje pokazuje kako da dođemo do tih čuda .
Pa onda primimo ta čuda , koje On ima za nas .
|
- 23:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
