Nova Politika
23.04.2014., srijeda
Poslijednji dani planeta 7emlje ?
Suočena s te7om / 7aključkom o robovlasništu i7 prethodnog napisa ( indoktrinacija strahom od smrti veže osobu 7a vlastitu materijalnu eg7istencijiu pod svaku cijenu ) ne mogu prešutjeti ono što već dugo promišljam i nisam jedina u tome ( čini mi se da su Tolstoj, Einstein ili Twain već spominjali tu činjenicu ) kako smatram da 7a robovlasništvo nisu samo potrebni robovi s jedne i robovlasnici s druge strane, nego je situacija malkice 7apetljanija, podsjeća na one ruske figurice babuški, cijeli7 ni7 umetnutih jedne u druge ... Uvjerila sam se, nažalost, tijekom više osobnih iskustava, kako u gotovo svakom robu čuči mali robovlasnik, koji svoju nadmoć 7lupotrebljava prema slabijima od sebe ( životinje su tu na najnižoj hijerarhijskoj ljestvici, nažalost, iako posve nedužne i posve i7van tog 7ačaranog kruga rob-robovlasnik, što ih u odnosu na ljude čini savršeno svetim bićima, a to su neke ranije i mudrije, manje degradirane ljudske kulture odavno primijetile i vrlo cijenile ), dok se prema svom 'nadređenom' ( bilo osobi i7 partnerskog odnosa, poslodavcu ili djetetu ) ponaša beskrajno uli7nički i popustljivo. A i u tom njihovom 'nadređenom' gotovo redovito čuči rob, opet pokoran nekom svom lokalnom šerifu karmičke prirode. I7nad svakog popa ima pop, pa makar ta vertikala išla i u krug. Rješenje ? Očito najprije transformacija karmičkih obra7aca, koja će osobu lišiti trauma ( gubitka svoje cjelovitosti ) i poslijedično nastale nesigurnosti, neispunjenosti, blokiranosti / ne7nanja 7bog čega se dotična osoba odlučila 7a ulogu žrtve ili nasilnika. Tek tako o7dravljena, iscijeljena bića sposobna su ravnopravno i suradnički živjeti s ostalim bićima na ovom planetu, na osobno 7adovoljstvo i opću korist - što su prekrute i prešture riječi 7a svu radost i bogatstvo ( duhovno, ali i materijalno ) koju takav stil međusobnog ophođenja i organi7iranja može pružiti ama baš svima. Taoisti to 7ovu win-win situacije, gdje svi pobjeđuju i svi dobivaju.  ( catwoman ) |
18.04.2014., petak
Strah od smrti - temelj robovlasništva i totalitarizma ... Uskrs - oslobođenje od svih strahova i život u posvemašnjoj Ljubavi !
Produkcija straha od smrti je najveća obmana čovječanstva u svrhu održavanja njegove pokornosti i kontrole.
Jer : Smrt je evolucijski moment tranzicije duše iz tijela ( materijalne kreacije ) u druge sfere stvarnosti, koja osobi omogućuje dublji i širi uvid u smisao vlastitog, kao i općeg života; otvara nove, bogatije mogućnosti samorealizacije, a temeljem tako stečene sve veće svjesnosti - istinsku slobodu izbora kao jedini način njenog ostvarenja. Detaljnije : 1. za one, koji više vole čitati : http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/smrt-prvi-dio.html 2. za one, koji više vole slušati i gledati : " Smrt je još uvijek tabu tema o kojoj većina ljudi odbija čak i razmišljati. Današnja zapadna civilizacija nije u stanju omogućiti prosječnom čovjeku razumijevanje smrti. On ne shvaća ni sam proces umiranja, a niti ono što se zbiva nakon smrti. Smrt je, naime, pored seksa ili znanja o zlu, još uvijek tabu. Prosječan čovjek ne zna ni zašto živi, a kamoli kako umire i što se s njime zbiva nakon smrti. Ne zna jer ne želi znati, a društvo ga u takvom neznanju svesrdno potiče. Dapače, neznanje o smrti jedan je od načina na koji svjetski vladari kontroliraju čovjeka. Njegovo je tijelo ekonomska mašina, dionica na burzi, sredstvo održavanja globalnog totalitarizma, a njegova svijest hrana bestjelesnim entitetima. No iako zanemarivo, znanje o procesima umiranja i posmrtnim stanjima postoji. Procesom umiranja i posmrtnih stanja danas se bave, pored pripadnika raznih religija i brojni neovisni istraživači, ali i mnogobrojni znanstenici. I svi oni dolaze do manje-više istih rezultata, dokazujući time da iskustvo tik-do-smrti nije nikakva halucinacija, te da čovjek posjeduje i besmrtnu dušu koja najnormalnije nastavlja postojati i nakon smrti tijela. Tako znanje o umiranju i smrti polako prelazi u domenu znatosti i spoznatljivosti a ne više tabua ili potpune nepoznanice. Na taj je način smrt uistinu jedna od najboljih čovjekovih učiteljica. 7animljivo kako pri suočenju sa smrću, vlastitom ili bliske osobe, trenutačno postajemo svjesni onoga što nam je istinski bitno. Smrt nas stoga vraća sebi, ukoliko smo se od sebe udaljili i isuviše identificirali s tijelom i egom kao mehaničkim aspektima svojeg postojanja. Umirući ljudi postaju izuzetno mekani, svjesni prolaznosti svega što imaju ili jesu, te beznačajnosti egoističnih poriva. A znanje o umiranju i posmrtnim stanjima omoogućuje nam da i sam proces umiranja prođe optimalno, iskorišten kao odskočna daska za najvišu razinu svijesti, te za najsuptilniju razinu egzistencije. Želimo vam stoga kvalitetan i osviješten život, te najugodniju i najuspješniju smrt ! " ( Tomislav Budak ) |
, 